Jean Baudrillard sanjao je o svijetu u kojem se ljudi valjaju od smijeha kad čuju rečenicu: ovo je istina, ovo je stvarno.

U skretanju seksa prema svijetu Virtualnog u kojem ' više nije riječ o paralelnom svijetu: zamjena svijeta je potpuna, to je njegovo identično dupliranje, savršena varka, a pitanjem upravlja jednostavno i čisto poništenje simboličke supstancije ', kako to zaključuje Jean Baudrillard, tehnološki fenomeni osamdesetih dobili su posebnu ulogu.

Objavljujete širok dijapazon knjiga, od suvremene hrvatske književnosti, primjerice, Ivane Sajko i Daše Drndić, pa do klasika kamo već spadaju Milan Kundera i Thomas Bernhard, ali i teorijske knjige nekih od najzanimljivijih svjetskih autora, kao što su Jean Baudrillard ili čak Jacques Attali.

Filozof Jean Baudrillard to naziva fenomenom informativne pornografije.

Kreacionizam je izdanak osebujnog ameri? kog mentaliteta za koji je, kako je to primijetio francuski filozof Jean Baudrillard, sve jednako stvarno: i drvo, i stijena, i supermarket, i Disneyland. Amerika je zadnje primitivno društvo, rekao je misle? i na nesposobnost Amerikanaca da vide išta osim onog što im je pred o? ima.

Prijelaz iz jednog stanja u drugo, iz jednog prostora u drugi, tako da su i jedan i drugi performans samo pozitiv tog stanja. Između uvoda i posvete Močvari listaju se ratne i postsocijalističke tranzicijske godine, a ulazak u novo tisućljeće više nego na iluziju kraja svijeta i histeriziranje milenija (Jean Baudrillard) vrtloži se oko urgentnih pitanja lokalnih a onda i globalnih patologija neoliberalne društveno-političke stvarnosti.

Kao što je objašnjavao Jean Baudrillard, ono što nastaje kao rezultat naše proizvodnje, uvijek æe biti naša vlastita slika.

Jean Baudrillard modu opisuje u terminima sustava znakova, kao kulturni kod komunikacije, nazivajući je najpovršnijom društvenom igrom koja obuhvaća sva područja života. Sličan stav dijeli i Roland Barthes, koji modu smatra znakovnim sustavom poput jezika (primjerice, u odjeći je kodirano da li je netko u braku, koje je nacionalnosti, i slično).

Smiješite se kada nemate što za reći. (Jean Baudrillard)

Istina je, u XX je stoljeću to područje nekako u sumraku, o čemu raspravlja Jean Baudrillard u knjizi« O zavođenju ».

Dok se pitamo o monstruoznosti terorizma, možda bi se isto tako trebali pitati ne potiče li on iz ove pretpostavke o univerzalnoj odgovornosti koja je sama po sebi monstruozna i teroristička. ' Jean Baudrillard: ' Fatalne strategije ' 1983.

To je ono što Jean Baudrillard naziva ' ' hiperkonformizmom ' '.

Kao što je to Jean Baudrillard rekao u jednom od svojih ranijih tekstova s (kako se meni cini) mnogo lakanovskog prizvuka, u tekstu naslovljenom La société de consommation (1970), " istina je da nas reklamiranje... ne vara: to je s onu stranu istinitog i neistinitog...

Spomenuta je invazivnost kamere paradigma i novotehnologijskoga teroriziranja tijela koje stvara, kako kaže Jean Baudrillard, novu formu shizofrenije... stanje što u shizofreniku budi užas zbog prevelike blizine okolnoga svijeta 33 pa se to Faktorovo kamerom osakaćeno, identitetno komprimirano tijelo možda može motriti i u značenju tehnologijske žrtve.

Izdavanjem najnovijih djela velikana misli kao sto su Hannah Arendt, Jean Baudrillard, Jacques Derrida, JĂĽrgen Habermas, Jean-Luc Nancy, Charles Taylor i dr. te izdavanjem casopisa Beogradski krug ucinio je dostupnim intelektualnu bazu ne samo novim emancipacijskim projektima nego i obrazovnim procesima u cjelokupnoj regiji.

Uopće ne čudi da je jedan od najvećih njenih kritičara tada bio filozof i teoretičar ' simulacije ' i ' simulakruma ' Jean Baudrillard, koji je konstatirao da je Sontag upregnuta u jeftino simulirano kolo iz kojeg nema izlaza.

Jer, dok je duhovni vođa braće Wachowski u Matrixu bio Jean Baudrillard, sada im se kao koproducentima i scenaristima McTeigueove ekstravagantne političke parabole osladio Toni Negri.

Pritom se dizajn neizbježno suočava s globalnim protokom dekontekstualiziranih slika-simbola koji je Jean Baudrillard analizirao još 1975. u tekstu znakovita naslova Sumrak simbola.

U novom Europskom glasniku uskoro izlazi i opsežan temat koji je Horvat uredio kao nastavak bavljenja semiologijom arhitekture, uključujući priloge, ili pak prve prijevode, autora kao što su Roland Barthes, Neil Leach, Bernard Tschumi, Jean Baudrillard, Michail Ryklin, Kevin Lynch i drugi.

Kao što objašnjava Jean Baudrillard, u ogledu pod naslovom »Objects in this mirror«, ono što nastaje kao posljedica naše proizvodnje, uvijek će biti samo naša vlastita slika.....

Jean Baudrillard, jedan od najznačajnijih filozofa 20. stoljeća, analizira stvarnost kao dio simulakruma epohe u kojoj je subjekt postao višak.

U rasponu od etabliranih imena kao što su Marshall McLuhan, Umberto Eco, Jean Baudrillard, Noam Chomsky, Günther Anders, Pier Paolo Pasolini, Denis de Rougemont i Pierre Bourdieu, do net-kritičara Geert Lovinka, francuskog istraživača Phillipea Bretona, francuskog esejista Régisa Debraya, španjolskog publicista Ignacija Ramoneza, poljskog novinara Ryszarda Kapuscinskog, ali isto tako hrvatskih (Žarko Paić, Zoran Roško, Dražen Katunarić) i drugih autora, zbornik prezentira širok raspon kontroverzi vezanih za tu u svakom pogledu atraktivnu i nezaobilaznu temu.

S fotografijama 2. Singularni objekti arhitektura i filozofija, Jean Baudrillard, Jean Nouvel (AGM) Govoreći o arhitekturi dvojica vodećih suvremenih protagonista iz područja filozofije i arhitekture Jean Baudrillard i Jean Nouvel otvaraju mnoga pitanja o suvremenoj kulturi i društvu u cjelini. 3. Početni udarac, Dougie Brimson (Celeber) Popularni stručnjak za huliganizam Dougie Brimson svojim Početnim udarcem kreće tamo gdje je stao knjigom Tajne nogometnog huliganizma - od Europskog prvenstva 2000. i groznog ubojstva dvojice navijača Leeds Uniteda u Turskoj.

Jean Baudrillard tvrdi: Svi prvobitni kulturni oblici, svi određeni jezici apsorbiraju se u govoru reklame, jer je ona bez dubine, trenutna i trenutno zaboravljena. U ovom Zbašnikovom ritualnom činjenju niza, problematiziranje smislenosti/besmislenosti poruke, postignuto je njenim atribucijama: kombinacijama uporabljenih boja horizontalnih polja i grupama poruka/riječi.

Novinari su tu javnost svojom nezrelošću jednostavno - razočarali, a mediji su, kako tvrdi francuski filozof Jean Baudrillard, »ubili stvarnost«.

Jean Baudrillard, jedan od vodećih kritičara postmoderne kulture, u knjizi »Power Inferno« (Meandar, 2003), u svoja tri eseja, jednako zanimljiva, opisuje užas rušenja američkih »blizanaca«, Twin Towers.

[ 1 ] Baudrillard u svojoj klasifikaciji razlikuje tri vrste simulakra, koji su se izmjenili od renesanse do danas: krivotvorina koja je bila prevladavajući obrazac u klasičnom razdoblju, od renesanse do industrijske revolucije; proizvodnja obrazac koji prevladava u industrijskoj revoluciji; te simulacija kao obrazac današnjeg stupnja; Jean Baudrillard, Simulacija i zbilja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2001., str. 69

Ovo će biti sretan kraj, ironijski hepiend suptilne kritike društva kroz sarkastični prikaz partyja umjetnika, o kojoj govori i Jean Baudrillard, ironizirajući samozadovoljne spektakle umjetničke zajednice.

Dok kraj meta-pripovijesti kod Lyotarda vodi oslobađanju puno manjih, zasebnih pripovijesti, Jean Baudrillard predstavlja crnu varijantu postmodernističke dijagnoze.

Francuski filozof Jean Baudrillard uočio je da je Amerikancima sve stvarno, i supermarket i Disneyland.