Curi vrijeme jebatga, zaradio sam pisanjem par prvih eura online, sitniš al veseli, svjestan sam skorog povratka u nesigurnost jedne zemlje luđaka na brdovitom Balkanu.

Jebatga, nije baš na ti s lovom, a sve na najmjestima.

kao što je neko na početku priče napisao.. jedino rješenje je smrt matere tek onda se nešto može postići i od te mlohave čune napraviti pravi muškarac. jebatga

dosadio mi dizajn - sad bi ga mjenjo majkemi al sad kurca ne vidim te boje, a i pitanje je dal bi se sjetio kako se to radi.. a jebatga: D sutra ću.. samo da ne bi bilo ko sa paradajzom. al jebemusve nemrem sad fotkat paradajze po kuhinji - pa mama će mi se prepast i mislit da sam puko

Poslije prvih taktova ' War Pigs ' iz autoradija našeg bijelog Renaulta 5 život, jebatga, stvarno više nije bio isti.

Ako se sjećaš, prvu godinu je Apple pokušao progurati Web Appse, otvorenost, svu silu mogućnosti, skidanje sa bilo kojeg izvora - ali jebatga, korisnici su htjeli prave nativne aplikacije, iz pravog dućana, sa provjerom kredibiliteta autora i developera, po mogućnosti.

Slavonci nisu, Hercegovci jesu, jebatga uvijek sam bila čudna) reko ' ajd ' i oni su ljudi.. (ovo je zajebancija... nikad ljudima ne zavirujem u porijeklo daserazumijemo... jer ' bo jak individualac u slaboj je vezi s lokalnim mentalitetom)... naravno, sprijateljih se s Lili, onim ljudskim u njoj, ne dalmatinskim... bolimeđon za sve Dalmacije ovog svijeta, manje više to je moj stav prema teritorijima...

Jebatga, sad znam o tim metalima kao prava: koji metalni nož najbolje reže paradajz na one fine prozirne ploškice (ali da se ne saspe i ne iscuri ona bljećkava sredina, već da ostane priheftana uz koru); znam koji je najbolji metal band na svijetu (Metallica, obviously); prepoznam i metalik sivu kad god ju vidim; znam i o onom metanolu to je metal u koji je nekad davno netko ubacio englesku negacijsku riječcu NO.

Ionako ne znam kak bih mu na ciganskom odgovorio, jer to je ciganski, nije srpski što mi reče jedan drugi susjed vlasnik pasa, jebatga, filolog sam, znam barem to.

pa ne moraš se ispričavati: D ne može uvijek sve biti po špagi, jebatga

u subotu mi je bilo super, sa starcima. nas troje. ko nikad. uvijek je ta moja sestra smetala: D ma zajebavam se. nije smetala, al jebatga, ona je starija i ja nikad nisam bio solo sa starcima negdje. ali i oni su sada nekako bolji. od kad sam svoj čovjek: D danas je, pak, bilo koma, (pak: D) jer je bilo pun kurac ljudi, a došla je i sister i jako me raspizdila. ne da mi se sad u detalje, ali ljena kokoš mi je natrčala par puta. uf.

Danas su mi maskirani nafarbani mulci zakrčili cestu... divljački skakali i plesali ispred auta... očekujući odobravanje... ali su naišli na pogled ledenohladan... i ruku koja je izrazila namjeru dvije noge naprijed, čet ' ri noge ustranu... pa su se razmakli... s nacerenim facama... tražeći reakciju... a nasmijala bih se ja da mi je imalo simpatično to što vidim... al ' jebatga kad nije...

Nisam ju našla, ali sam se sjetila kako je baš to jedna od knjiga koje sam ponijela u Ameriku, pa je vjerojatno završila kao donacija nekoj crkvetini (jebatga, kad je trebalo izabrati koje knjige stanu u kufer bez da platim pretegu, nije mi bila među prioritetima).

Ljudi... nemam neku jasnu sliku o ljudima... kao neki dojam mentaliteta koji se kreće između trome apatije usporenih bića i drečave napadnosti, preglasnosti... nisam sklona Dalmatincima dagajebeš... kao ni ostatku kolonije nesretnika, aštaću, jašta, jebatga...

I, kad bi se trebalo birati, što tu čovjek ima birati (Doktor 08.04.2006. 23:33) ma nou. zanimalo me ono što sam pitao. ispade tuča. jebatga. žižek, sloterdijk, lacan. pozdrav. koje li količine taštine. (prajs 08.04.2006. 23:34) Rojs, glupane, ostale knjige nisu prevedene na tvoj i Valentov jezik.

Sve bi se nešto raspisao ali jebatga neman vremena.

Ipak fin i zgodan muškarac tanahne duše koji mi se pokušava približiti, biva od mene opetovano odbijen iz nekih banalnih i prozaičnih razloga... i nije da ne bih s njim... ali jebatga, kiša iz neba i zemlje a mene uhvatilo spavanje (ajmo odgodit ' za sutra)... pa me neka mučnina svladala, bi ' će da je viroza, aj ' mo radije sutra... sutradan kao da me vlak pregazio (ma ne brini, sad je najvažnije da se ti dobro oporaviš)...

oragnizirajte si onaj telefon 060... i TKO HOĆE donira svojim pozivom 6 kuna (s PDV jebatga: rofl:) i tak se to radi.

Ali jebatga, kad Europa ne da novce na lijepe oči, nego dave s nekakvim poslovnim planovima i elaboratima, a seljak naučio zasijat pšenicu, prodat u silos i prst u uho do sljedeće sjetve.

dobio ja jučer mail od frendice. otišla je u strane države na duži period učit neki kurac tamo, jer kao to nemre kod nas. ha može, al ganja akademsku karijeru i asistira po fakultetima pa su vaka-naka putovanja ustvari neizbježna. okej je vikendom ić na mora na seminare, skupljat dnevnice i obilaziti nacionalne parkove, al mora se nekad otić i na mjesec dana. jebatga.

Dosadni, prozaični dani.. rad, rad (i domaći rad)... dani koji uspavljuju dušu... uspavljuju oštricu... tupilo (od nekuženja, sjetit će se vjerni feralovci)... pa se osjećam ustvari....... obično... nema gore sudbe: zaisničarka obična žena... dnevno izorganizirana stvarima koje radi jer mora... jebatga... to je život.. i to je ljudski (valjda)... duša negdje uspavana, duboko zametena... zaboravljena... oštrica spremljena... i tvrdim, sasvim sam sigurna da je to zbog ranog ustajanja... svako jutro zvoni sat u sedam... nije što ja moram na pos ' o, to zaboravi

Pa smo nastavili pričati o mom poslu... jer se i on zanima za umjetnost... kasnije o ovom i onom... vrlo jednostavno od teme do teme... ovaj tip imao je malo čudan naglasak i puno anglizama u izričaju... pitam odakle je, veli Toronto, ovdje je kod familije nakratko... - pa darling, na kilometar se vidi da nisi lokalni dečko, (on zatraži da mu ispričam kakvi su lokalni dečki... pa se smijem, odmahujem glavom)... dugo mi se nije desilo da naiđem na jednostavnog i spontanog čovjeka, protočne inteligencije, ovako u kafiću... jebatga, ovaj je Kanađanin... to me prati k ' o sjena... zadnji tipus s kojim se lijepo i sadržajno popričah na verbalan i neverbalan način bio je Mario iz Padove, ima tomu dva mjeseca... pa se sjetih riječi jednog kompića ti ćeš morati puuuno putovati ako ćeš naći muškarca po mjeri...

ja bi se prvo pitala što djeca žele i što je za njih bolje. ako odeš to znači da ćeš ih na neki način odvojiti od tate. pitanje je dal djeca žele biti odvojena od tate? jebatga, klinci su na prvom mjestu, to je odgovornost koju smo prihvatili kad smo se odlučili na njih...

još jedan od razloga zbog kojeg sam mislio da mi blog malo škodi je taj što pišem jedan mail već tri jebena dana i nikako da ga složim i nikako da ga napišem - a još manje sam ga poslao niti ću, čini mi se. pa onda pobjegnem ovdje, pisati bedastoće, ovdje mogu sve. riječ je o osobi koja je inače spora s komunikacijom, na sms odgovara drugi dan - kao da je prošlo 24 sekunde, a ne sata. riječ je o osobi kojoj bi dao sve na svijetu, samo da bude sretna, koju bih imao pored sebe 24 sata na dan samo da ju gledam i volim i svašta bi htio al toga ničeg nema i jebatga. prije nego što se zapletem u filozofiranje o pravim dubokim jeboimjamater emocijama, idem nać neku fotku.

u prvom dijelu je pisala koda šalje skroz novu poruku, a onda se nadovezala na ono kaj sam ju jučer pitao. kak je ona meni slatka: D ja sam naravno odgovorio, i odmah nako pomislio kak sam mogo i nekaj bolje napisat.. jebatga.. nije žurba. zaključio sam da imam cijeli život vremena za ulovit ju. tak sam si ja to isplanirao.

Progutana je prva opširna verzija teksta kao što su povijesno unesrećivane nebrojene obitelji, trenutno mi se jebe i za to kao što me nije poput pape briga hoće li pobijediti Dobro jer meni nije dobro, a nikad nisam ni precijenjivao vrijednost svojih misaonih nabačaja, nestalo, jebatga, nestalo, fotke planirane za jedan drugi post ću ipak plasirati, sve se danas međusobno prožima, uklapa i poklapa, kako ne bi dvorci i lignje.

Prava zvijezda A onda je predstavljena zvijezda koja je navodno lani dominirala tim podijima... radi se o popularnoj blogerici, pjevačici... malo me zaintrigiralo, čak prekidam čišćenje, rek ' o ajd ' da čujem kako mala pjeva... paaaa - pjevanje je na razini bloga, ja bih rekla... nekompetetnost je ovdje dost ' dobar pojam... al ' jebatga, nema fakulteta za estradnjake, to je SSS... estradni tehničar... zanat takoreći, treći stupanj... smiješno je ovdje pitati za profesionalne ciljeve... nego popularnsot pod svaku cijenu... sad, jest da ja to teže razumijem - ja profesionalno nabrijana... zatim je blogerica plesala, pa sam zaključila da u plesu manje falša nego u pjevanju... ustvari ples je bio korektno uvježban... čak je djelovao iznad amaterskog nivoa... mislim da sam u ovoj ocjeni blogeričinih talenata dost ' realna, da ne ispadne da nešto pljujem po Lari Jurčević.

A jebatga, sad sam zaboravio što sam htio reći...:)

Grafički dizajn danas sredstvo je kojim se služi grupica što upravlja svijetom da bi svijet učinila podatnom masom za lako upravljanje (ovo namjerno govorim globalno zato što stvar već ima taj razmjer)... reklamni plakati bombardiraju na svakom koraku... navodno i nesvjesno upijamo poruku... zanima me što o tome misli struka... dal ' uviđa ovaj zajeb, paradoks, donekle profesionalnu sramotu... sredstvo vizualne komunikacije (npr. plakat, ajd ' da ne spomenem ovdje televiziju) zloupotrebljeno je u svrhu manipulacije tržišta... to se zove reklama... komercijalizacija vizualnih komunikacija.. a u današnjem iskomercijaliziranom svijetu to je normalno... jebatga, ja velim da je to poremećaj... grafički dizajn kao snažan prenosilac poruke morao bi biti u funkciji unaprjeđenja društva a ne njegova unazađivanja... a komercijalizacija je unazađivanje... eto, o ovom danas razmišljam, nakon što sam pogledala izvrsnu izložbu plakata i svega onog što je s puno entuzijazma i angažiranosti radio talentirani Mirko Ilić...

jebatga - kad ih ne mozes promijeniti - ti im se pridruzi