I kako u dugom jecaju juri kroz večer.

Čuj lišće kako nam šušti; čuj ptice kako nam uzdišu kroz prvi san; čuj Panove dvogrle kako same od sebe jecaju u tihim, zanijetim granama

San koji je jednom ispricao prijateljima donio im je veliku tugu. Vidio sam, napisao je u Ploci, Proroke i Glasnike kako sjede okupljeni oko Mene i jecaju, placu i glasno jadikuju.

Iz neke pudare dopire smijeh, ječe gajde, jecaju dvogrle, cvili violina.

Izađi večeras zvijezde gasnu umiru pjesnici kradomice u jecaju glasnu.

Nemoj to reći« jecaju zajedno oba učenika.

09.06.2013. u 06:29 h ivansk je napisao/la: A jel nije korak do konc.logora kad ljudi u Hrvatskoj rade a ne prime plaću, kad žene iz Kamenskog jecaju na ulici jer nemaju šta jesti, kad ljudi koji imaju posao ne mogu od svog rada živjeti, kad ljudi koji su fakultete završili ne mogu naći posao, kad polako velikom broju građana je svako ustavno pravo za rad i za normalan život narušeno, to nije korak do konc.logora jel, ovo je čisto medijsko izdrkavanje i mazanje očiju od pravih problema, sa velikom medijskom pompom oko gay parade i oko ćirilice u Vukovaru i takvih stvari zapalit će dobar postotak naivaca na koji dan i ništa više od toga a budale se lože, nek paradiraju, nikom ne čine zlo, nikog ne tuku, to je njihov jadni pokušaj da se njihov glas kak ti čuje, a i sami znaju da su bolesni i da to nije prirodno jer i u životinjskom svijetu se takvi pojedinci izopće iz zajednice, ali eto mi ih nećemo izopćit, nek žive i nek se jebu i nek shvate da ni u liberalnijim državama nisu 100 % prihvaćeni pa kako će onda biti kod nas...

U godinama što žele mi zgrbiti leđa često mi u mislima njegov osmijeh Sve naše česte nesuglasice kao dlanom zamagljeni parom prozor obriše Od mog djetinjstva sam se s njim i on samnom na brvnu rozima nadmetao Boli smo se nisko i ispod rebara dokazujući svak ' svoju ludu tvrdoglavost I u tom sukobu nije bilo pobjednika samo sam ja svoje suze skrivao muški Jutrom dok se na posao dizao za njim je iz boce mirisala domaća šljivovica U svoju torbu navikom je spremao sol i malo luka kruha masti i slaninu Unaprijed je rukom majci odmahivao kada bi prije odlaska u podrum silazio Iz bureta na cug vino u bocu bi presipao i svom gablecu umotan u novine dodao Sjeo bi na bickl do prve krčme gdje je nešto na stoječki popio i cigarete kupio Osmjehe putem ostavljao u svoju tvornicu prvi stigao rada se nikad nije bojao Nije dolazio u školu i za moje učenje pitao iako mi je razrednicu krišom gledao Kao i onu sisatu u krčmi konobaricu što ga je gutala dok je svirao harmoniku Briga o djeci bila je materina on je samo na kraju godine pažljivo čitao ocjene I nagradio ako je dobro bilo i grdio ako je u svjedožbama loših ocjena bilo Bez vike bi podbodao kako me bez škole čeka samo teški kramp i lopata Posao čistača ceste kao što je i on obični osmosatni radnik na traci u tvornici Proleteri svih zemalja ako vas ne uništi komunizam sjebat će vas kapitalizam Znao je pripovijedati sam sebi gledajući na televiziji partizanske filmove Govoreći onu narodnu use i u svoje kljuse ništio je sve svjetske teorije zavjera O Bogu i komunizmu o partiji i radničkoj klasi pjevajući neke svoje pjesme Ne znajući da tako otkriva svoju dušu ljudsku grleći život i običnog čovjeka Pjevao je zagorske pjesme slaveći Uskrs i Prvi maj i Božić i tradiciju Otišao je trzajem svemira držeći me za ruku gledajući me uplakanim očima Osjetio sam ljubav u jecaju duše i onda smijeh kojeg i danas sjećanjem čujem Zdravko Odorčić

Crvena zvijezda na kapama krvnika, crvena od krvi nevinih žrtava Krikove bolne i smrtne hropce kao da čujem iz grobova, uši paraju A vjetar je zastao u plaču i jecaju u krošnjama tih stoljetnih stabala Zamro je cvrkut ptica.

Preda mnom je sad cijela duga noć: uz cigaretu i vrući čaj, gotovo narančast u odjeku šalice od starog i vrlo tankog porculana, uz srebro cjediljke, žličice i starinskog svijećnjaka, govorit će mi knjige u koje ću se zavući kao u svemir; kroz njih, govorit će mi odjednom životi i misli drugih ljudi, tihih žena, dubokih staraca i mladih sladostrastnika/ca, mistika, buntovnika i onih što se koče oštrinom intelekta; noću, dok svi već spavaju, tražit ćemo svoj život u licima i jecaju drugih, htijući biti zajedno; s nekakva CD-a javit će se Brahmsov dvostruki koncert za čelo i violinu, pa ćemo se u njihovu uzajamnom razmjenjivanju opet čuditi kako je taj čovjek, držeći se konvencije, uspio umaknuti svakoj otrcanoj konvenciji, te možda spasiti nešto što bi iznova moglo postati korisnim, barem toliko da u tom noćnom trenutku nekome kažemo volim te...

Traje još uvijek, nečujni šapat vremena, dvije riječi zastale u beskraju, u jecaju tišine, u žudnji, u ognjilu sanja.

U tebi jecaju sve tuge naše, U tebi se talasaju sve radosti naše.

Joka i par momaka iz Našica jecaju s glavama naslonjenim na zid.

Odlazimo onima koji bezumno jecaju i jednako sjede i kukaju za društvom, umjesto da im ulijemo istinu i grubim električnim šokovima, pomažući im još jednom uspostaviti vezu s vlastitim razumom.

U jecaju mašte prizivam drhtaj tijela pod dlanom i u sjećanju obnavljam sve on trenutke nabijene strašću... ni o čemu drugom ne razmišljam.

A oni se mukli zvuci prokisle kože probijaju kroz zidove i jecaju po trinaestom cimeru, pa pacijenti osjećaju sablast kadersku, kako vani hoda i kako se prijeti.

Po svu no ć mu pjesnik liže slane rane, po svu no ć uglas jecaju.

Ulazim u rijeku nevraćanku i u jecaju kapi čujem drevnu istinu.

Cijela Aleja Matice Hrvatske uz ručak gleda prijenos posljednjeg ispraćaja prvog hrvatskog predsjednika i sluša kako tri silikonske ljepotice u troglasu uzdišu i jecaju iz sveg grla ali ne za predsjednikom

deder robo nemo tako oštro, slave ti. pa ne misli on na sve srbe nego na ove šta bi davili i klali, koji uživaju u skičanju i jecanju svojih nemoćnih žrtava, a koji i sami skiče i jecaju kad su slabiji i poraženi...

Dakle tu sam... u svojoj šumi koja je opet strana i stravična dok noć vlada u njoj, a grane drveća kao da jecaju u svom opuštajućem stanju pred zubima noći.

Na slici se ne vidi, ali okolo mlade studentice jecaju od seksualnog nemira gledajući svog budućeg vožda kako pozira pred objektivom.

Poneki ljudi jecaju dok pričaju, mnogi nisu noć sa subote na nedjelju ni oka sklopili.

Kad mjesec izlazi sa sto jednakih lica, srebrni novčići u džepu jecaju.

likovi: Rosemary Hoyt, Nicole i Dick Diver - kosa se rascvjetavala u - okrenuti ticala svoje pažnje - podne je vladalo morem i nebom - prosijano svjetlo sunca - na trenutak je živjela u vedrim plavim svjetovima njegovih očiju, željno i pouzdano - sajmovi osjećaja - osobne odlike izvanrednih ljudi se mogu jasno pokazati u neuobičajenoj promjeni izraza - oštar ubod razočaranja - struna užitka - kosa se kovrča i pjeni u svjetlu svijeća - ruke pune mrtvila - ubrzo je iscrpila budućnost - što god ti se dogodi upiši u iskustvo - pjesma poput dima što se diže - ravnoteža između sućuti i gnušanja - noseći u sebi vlastitu propast - čine se samo karikom između prošlih i budućih užitaka, ali kasnije ispadne da su bili sam užitak - dovoljna jeftinoća nigdine - noć joj je ispila svu boju iz lica - ton koji skriva njena najvažnija mišljenja - oči su im se dotakle poput ptičjih krila - sam hod sudbine je zastao - kada ljudi imaju toliko toga za druge, ne pokazuje li to nedostatak unutarnjeg intenziteta? - glatka blistava vanjština - šrapneli događaja zvižde kraj uha - oštrina promjene - preko usana je preletjela sjenka jada - oklopiti duh - često je lakše predstavu izvoditi nego promatrati - maleni valovi glazbe jecaju oko nje - rzaji smijeha - zrake sunca marljivo su dizale prašinu iz dimom zasićenih sagova i presvlaka - nerazmrsiva smjesa glasova - zorocik - ključ sigurnosti - strast i muka mnogih ljudi - bijaše postojan i bogolik - daleko kao bolest - micao se kao u polaganom snu - oči bi se popele do zveckavih kravljih pašnjaka - zgusnuti val osjećaja - smiješak koji kao da je sva izgubljena mladost svijeta - cvrčak je ujedinjavao prostor osamljenom notom - njezino lice bilo je puno obećanja - kalup pažljive ozbiljnosti - nije ostalo skloništa, osim praznine i boli - izgubljen u ništavilu nemilosrdne ljepote - prozori su plamtjeli na kasnom suncu - bespomoćna prva ljubav - mekosjajni porculanski obrazi - odraz kliže niz red očiju onih koji gledaju - toliko puta najvažnije stvari u životu počinju naizgled slučajno - prodro je riječima u njenu smetenost - vrisak njezinoga bijega - oči su joj bile ponor sumnje - pokazivao je okrajke svoje veselosti - zvjezdooko samopouzdanje - čovjek nikad točno ne zna koliki prostor zauzima u životima drugih ljudi - upućivao joj je riječi poput pisama, dugo su stizala do nje - postigla je onu neuhvatljivost koja daje skriveno značenje i najbeznačajnijim primjedbama - tako je lako biti voljen, a tako teško voljeti - razmotao je svitak prezira - jeka hvastanja - na licu joj je ostao izraz tvrd poput brončane ploče - tonuti sve dublje i dublje u trajanje trenutka - bezimeni strah koji prethodi svakom dubljem osjećaju - kiša ljute tuge - plativši sitnišem razgovora - mala bolna vatrica razuma - živahno klupko crnih očiju i kose - pokazujući lice kao otvorenu stranicu knjige - prostrani valovi mašte - riđa pjena njegove brade - prazna spremišta okajanih grijeha, prijestupa, zabluda - prozori su bili tvrdoglavo slijepi - opijum dočekane zore - njezini su osjećaji bili najpraviji kad bi ih prepričavala - oči su im se naglo vjenčale, spojile se u zajedničkoj postelji... svakako, on je gotovo sigurno u tom dijelu zemlje, u ovom ili onom gradu.

? ujem kako nekad jecaju planine, po? em k njima kad se zaželim tišine Velebit nas poti? e da sanjamo velike snove.

Generacije su išle pla? u? i, ali i jecaju? i u teškim mukama i patnjama, naglasio je podsjetivši na bitke s Turcima: na Krbavskom polju, Sigetu, stradanjima u I. svjetskom ratu, strahotama u II. svjetskom ratu, Bleiburgu, ali i komunisti? kom progonu kroz 50 godina, te na kraju Domovinskom ratu.? Ali Bogu hvala, bili smo dostojni vra? ati se s pjesmom nose? i snoplje svoje?, rekao je.

Ali male joj usne dršću i glas, rastrgan unutarnjim jecajima, naliči više nego ikad dršćućem jecaju grlicice.

Tako da.. možda previše gledaš one vampire iz Sumraka koji jecaju i uzdišu za svojom draganom: ne zna: Pa bi i to htjela.. i to je ok, ali onda si nađi nekog emotivca koji će ti pisati pjesme pa ih recitirati ispod balkona.

Zašto ljudi jecaju samo zato jer nemaju djecu?