Više ni suza nisam imao, tresao sam se i jecao u sebi.

I što je to vrijedno, mogao si živjeti s tim, sam sa sobom ili si se u noći budio i jecao kao dijete.

Lijepi dječak ušao je u malu kupaonicu.Njegovo lice je bilo tužno i izbijeno.Osjećao se tako usamljeno.Tako prazno.Kao da je sam na cijelom sjebanom svijetu.Da je jedno živo truplo koje ljudi vide, ali s gađenjem i žaljenjem gledaju.Izbjegavaju.Krupne suze počele su kliziti niz njegovo lice puno velikih i bolnih masnica.Tiho je jecao i primio se za mjesto gdje se nalazilo njegovo jadno, čisto srce puno krhotina.Sporo je kucalo.Kao da je željelo prestati činiti taj teški, neželjeni posao.Grubo je obrisao biserne suze i time ostavio crveni trag na licu.Htio je isčupati i slomiti tu bol, taj osjećaj tuge i vječne hladnoće.Htio je prestati osjećati.Zauvijek.Otišao je do kade i napunio ju kipućom vodom.Maknuo je majicu sa sebe i uzeo mali, oštri žilet.Ispružio je ruku i opustio je.Htio je da vanjska bol nadjača onu unutra.Onu goru.Polako je zarezao ruku.Počele su teći kapljice njegove gorko-slatke krvi.Lice mu je ostalo bezizražajno.Jače je zarezao.I još jače.I najjače.Konačno je osjetio najljepšu, najbezbolniju bol od svih.Onu koju si je sam zadavao, a ne drugi.Lice mu je odjedanput postalo sretno.Oči su mu se bolesno sjajile.Počeo se luđački smijati.Tako sretno i zlobno.Blistava, gusta krv padala je na čisti i bijeli mramor.Dječak je ušao u kipuću vodu.Zavrištao je.Htio je sav bijes, svu mržnju izbaciti iz sebe.Užasno ga je peklo ali nije htio izaći iz kade.Stavio je svoju krvavu ruku u vodu.Jače je zavrištao.Crvena voda je tekla izvan kade.Cijela kupaonica se crvenila ali dječak nije brinuo.Počeo je plakati i urlati.Nije ga bilo briga više ništa.Nitko ga u ovom svijetu ne voli i on će pobjeći iz njega.Uzeo je žilet i prerezao žile.Krv je štrcala po zidovima, staklu, po cijeloj kupaonici.Njegove oči su se preokrenule.Vidjele su se samo mrtvačke bjeloočnice.Uronio je u vodu sa sretnim izrazom lica.Nakon nekoliko sati, njegovo krvavo tijelo je beživotno plutalo po hladnoj i crvenoj vodi, dok je njegova prljava duša sretno napuštala ovaj okrutan svijet...

Priča je imala različite završetke: Jack je malo zaplakao nakon izgubljene utakmice, malo zaplakao nakon pobjede, dugo plakao i jecao nakon izgubljene utakmice i dugo plakao i jecao nakon pobjede.

Stajao je tako jedno desetak minuta, jecao i otišao

" Floki je bolno i teško jecao ", priča ta gospođa... strašno... strašno... pa tko zaslužuje takvu smrt?

" U tom je trenutku raširila ruke da bi utješila čovjeka koji je jecao.

Šamarao je Tihinu mamu, dok je Tihi jecao sakriven ispod kuhinjskog stola: tu se osjećao sigurnim.

Ja sam imao dva moždana udara ', shrvano je jecao Stjepan Kežman iz Lasovca.

Molim Vas jecao je. Što Vam je?

Tri puna dana jecao sam u neopisivim bolovima.

Stojan Srdic, sasjecen i iskrvavljen, sjedio je i jecao.

Sjedili su u hrpi krhotina i zajedno plakali, njegove su suze kapale i tekle niz njeno čelo, ispirući zloduhe koji su se iza nakotili. Imaš lijek popit ćeš ga i bit ćeš bolje bit ćeš bolje, ljubavi, jecao je Sanjin, znajući da laže, ali nadajući se da će možda, ako dovoljno jako vjeruje, postati istina. Ne plači, ja sam tu s tobom i čuvam te.

Samo što nisam u punoj državljanskoj kreposti jecao s pjesnikom: »U tvom polju daj mi groba« Velite vi, umnici svijeta, da nije ništa apsolutno u ljudskim spoznajama, velite da dva puta dva može na Jupiteru biti pet, ali pogledajte dobro na svijet i na ljudske duše pa ćete se uvjeriti da su gluposti vječne i apsolutne.

Tada bi jecao, sav ozaren i ispunjen svetim čežnjama.

To je oštra suprotnost u odnosu na prijašnje izvještaje o tome kako se on slomio i jecao.

On je, podsjetimo, na mjesto nesreće stigao odmah nakon sudara, te jecao nad beživotnim tijelom pregažene životinje, a njegove suze i tugu, koje je na snimkama televizije Vox vidjela cijela Hrvatska, duboko su dirnule svakoga tko ih je vidio.

Radio sam samo za kruh, ne za luksuz. », jecao je Fredin koji Pitomačanima slastičarske usluge na istoj adresi, Gajeva 4, u središtu mjesta, nudi od 1959. godine.« Unuke sam odveo kod barata Imera, ali stalno plaću jer žele kući », rekao nam je Ali. (na fotografiji (3) braća Imera i Ali) Fotografije: Virovitica.Net Kako kamion tijekom dopodnevna nisu uspjeli izvući ni drugi tegljač i traktor vlasnica kamiona Suzana Budimir iz tvrtke« Nil promet »poslala je drugo vozila u koje je roba pretovarena.

Nije urlao, hvala Bogu, na momente bi ga uspjele umiriti, ali je jecao.

Nitko nije tako zlovoljno tulio i tako kukavno jecao i proklinjao kako naš okrutni susjed, mali " kanonik ".

To mi nikako nije pomoglo da prestanem plakati pa sam plakao, jecao, tresao se, klečao ispred njenog groba, ljubio ga, milovao, proklinjao sudbinu i onog gada koji ju je ubio.

Sjeo sam na hladan pod, zagrlio brata i jecao.

Milost - jecao je Jačica i previjao se na podu.

Slijedeći trenutak se podigao, zakoračio i stropštao na pod, jecao u uplakanoj nemoći čovjeka kojemu je jedina želja da umre, da ga više nema....

Ona ja radost mojim staračkim danima, pa da mi sada ode, pa još onakva djevojka... »jecao je starac.

Tada bi jecao i silno plakao i govorio bi: Nisam vrijedan vidjeti visine nebeske, zbog opačina mojih, jer sam Te razljutio i učinio što je zlo po Tvom sudu.

Ti znaš toliko puta sam jecao pred tobom.

Ja sam pred njima jecao poput flaute, a oni su se napravili da ne vide moje krvave suze.

»Ej, muka ti je biti glasovit junak na Krajini«, jecao je on sa svog Kulaša, »tovar slave, a ni cakšire sebi, ni sedlo Kulašu ne zaradih.

Ramena su mu se zatresla, jecao je.