Po njihovu primjeru, a i zagovoru, i svi mi treba da se po Kristu nastojimo što više približiti Bogu, biti kod njega, omiljeti mu kao što mu je omilio njegov jedinorođenac Isus Krist, pa ćemo i mi biti sveti.

Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo. (Iv 1,3 - 4) Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka. (Iv 1,9) Riječ tijelom postala, nastanjena među nama. (Iv 1,14) Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine. (Iv 1,14) Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu. (Iv 1,18)

On je Jedinorođenac Očev, Vječni Božji Sin.

" U jezgri kateheze stoji bitno jedna osoba: Isus iz Nazareta, " jedinorođenac Očev (...), koji je trpio i umro za nas, a sada, uskrsnuvši, živi zauvijek s nama (...) Katehizirati (...) znači, otkrivati u Kristovoj osobi potpuni vječni naum Božji (...) Znači tražiti da se shvati značenje Kristovih djela i riječi, znakova što ih je on učinio ".

On je središte apostolskoga propovijedanja: apostoli su vidjeli njegovu »slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca« (Iv 1,14).

Evanđelist u istom retku dodaje i ovo: »i mi vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine«.

U proslovu Ivanova evanđelja piše: Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio kazao je Benedikt XVI. nastavljajući govor o objavi lica Božjega prema evanđelju sv. Ivana.

U njemu nema nikakva božićnog nakita, nego čista gola istina: »I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine« (Iv 1, 14).

Razmišljamo o molitvi Oče naš, koju nam je ostavio Njegov Sin - Jedinorođenac - Isus Krist.

»Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu on ga obznani.« U Isus se, dakle, otkriva smisao sveukupne stvarnosti; ono nosivo u stvarnosti - Očevo srce.

Učinit ću toliko koliko ti budeš htio biti pravi sin kao moj Jedinorođenac, jer znaš, ' ' ako budeš vršio moju volju, bit ćeš moj brat, moja sestra i majka ' ' da bi me mogao ponijeti drugima, da bih ja nalazio novu djecu, da bih se ja mogao roditi u drugima.

Ivan kaže: Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac Bog koji je u krilu Očevu, on ga obznani (Iv 1,18).

Dijete položeno u jasle, naš je Bog, koji nam otkriva svoju slavu - ' slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca pun milosti i istine ' (Iv 1,14).

Tako je u povijesti uspostavljen novi odnos između Boga i čovjeka: jedinorođenac je postao prvorođenac među mnogom braćom, a svi djeca istog Oca.

Pisano je da je Isus došao, ne više da bude jedinorođenac, nego da bude prvorođenac među mnogom braćom, da privede k slavi mnoge sinove (Rim.8: 28 i Heb.2: 10).

Taj Sin je uistinu jedan jedini, jedinorođenac.

I čusmo glas gdje svjedoči da je on Jedinorođenac Očev.

Isusa Krista Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - on nam ga obznani (Iv 1,18) Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim. što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo. i navješćujemo vam Život vječni. koji bijaše kod Oca i očitova se nama - što smo vidjeli i čuli. navješćujemo i vama. da i vi imate zajedništvo s nama.

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac Bog koji je u krilu Očevu, on ga obznani, tvrdi kategorički Ivan.

»Svjetlo istinsko« je stvarna osoba: Jedinorođenac koji dolazi od Oca.

Hram Duha Svetog potvrdi riječ naše vjere da ne govorimo u prazno, već s onim snagama i milošću kojom je tvoj jedinorođenac izbavio svijet od zla po Kristu gospodinu našem.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. " (Iv 1, 1,14)

Riječ je o Emanuelu« Boga nikada nitko ne vidje, piše Ivan u Prologu, Jedinorođenac Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani »(Iv 1,18).

U Proslovu Ivanova Evanđelja, Ivan piše: " Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani " (Iv 1, 18).

Koliko je različito i koliko je savršenije Božje objavljenje po Isusu Kristu nego po prorocima ili po tragovima u stvorenom svijetu, svjedoče riječi sv. Ivana u današnjem evanđelju: Boga nitko nikad ne vidje: Jedinorođenac Bog koji je u krilu Očevu, on ga obznani (Iv 1, 18).

Isusova braća i sestre ne mogu biti Josipova djeca iz prijašnjeg braka, to su kasnija Marijina djeca (da Marija nije imala druge djece, onda na grčkome NE BI pisalo UION PROTOTOKON prvorođenac nego, UION MONOGENE jedinorođenac.)

A vrhunac je Božjeg govora čovjeku događaj u kojem On sâm ulazi u ljudsku povijest: ' Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. ' Od toga povijesnog događaja sve je postalo drugačije - čovjek je pozvan na suradnju da stvara ' novi svijet ' - svijet koji će u svoje središte staviti Boga i u svim svojim pothvatima oslanjati se na Stvoritelja, Spasitelja i Otkupitelja...

Isus je Očev Jedinorođenac, a Marija prvorođena kći.

I vidjesmo slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac, pun milosti istine (Iv 1,14).

Sveto pismo govori istu stvar: »Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani« (Iv 1, 18).