- Molim te nemoj... - promucala je jedva čujno. -...

- Nisam - kaže ona jedva čujno.

Jauci joj se tiho, jedva čujno, otkidali iz grudiju pritisnutih mojom težinom, spustili smo se na pod, daleko mi se činila spavaća soba.

U bjelini prekrasnih kostima Ike Škomrlj, bijelih i teških s aluzijom na ručni vez, u praznini noćne saloče scenografa Petra Barišića s napuštenim glazbalima koja se povremeno jedva čujno oglase iz uspomena, dvije izvrsne glumice Anja Šovagović Despot (Cvijeta Zuzorić Pescioni) i Doris Šarić Kukuljica (Mara Gundulić di Gozze) otkrivaju dramatičnu tajnu grijeha, koji će im biti oprošten, ne samo zato što su mnogo patile, niti zato što se on uglavnom doima kao da je zapravo hinjen poput zavodljiva ceremonijala sa školjkama, nego ponajprije zato što ga one na glumački dostojanstven način u punom skladu virtuoznog govora i pokreta brane iz petnih žila, Anja iskazom prkosne tajnovitosti, Doris snažnim pogledom u dubinu ponora ljudske strasti i stvaralaštva.

Bilo je kasno popodne, iz daljine je jedva čujno dopirao lavež pasa.

Neko je vrijeme proveo šuteći, a onda je prošaptao, tiho i jedva čujno, kao da se srami, da se slože sa mojim planom.

- Obećavam, nikada... - tiho, jedva čujno, šapat se otkine sa njenih usana, iz grudiju joj odjednom nestane onog tereta koji ju je pritiskao silnom težinom toliko dugo vremena i vine se, zajedno sa jatom golubova, prema čistom i plavom nebu, bez mrljice oblačka.

- Još - promrmlja jedva čujno Bardo.

Muklo, vrećasto, šušljavo, a opet jedva čujno.

- Ništa - tiho, jedva čujno odgovara Julijana i gleda me širom otvorenih očiju.

Iznutra se začulo jedva čujno vibriranje, metalnog prizvuka.

- Vjerovala sam ti - reče tiho, jedva čujno, ne mogavši zadržati riječi koje su je gušile u grudima.

Jedva čujno čuo se znak sirene za start.

Jedva čujno ipak sam uspjela izustiti: Što sad: Ernest ili Erni?

Ti si, znači, Anatolijev unuk, jedva čujno prozborio je bolesni pisac.

Više se neviđamo, ako se sretnemo najčešće nabacimo slabašan smješak i jedno jedva čujno " bok, kako si ", i to više iz neke kulture nego stvarnog zanimanja.

Nema mi apsolutnog značenja. " - " Ja.... ni ja. " jedva čujno rekne i stade govoriti dok su riječi se samo nizale iz njegovoh privatnog života.

Autor je prozne trilogije Nebo pod Berlinom (2002), Grand hotel (2006) i Jedva čujno (2007).

Noge su mi bile lagane, korak lak, disanje se smirilo, počeo sam u ritmu koraka jedva čujno pjevušiti.

Svuda mir i tišina, samo Sava jedva čujno šumori.

- Na ovo - odgovorio je sasvim tiho, jedva čujno, sasvim kratko odmaknuvši donji rub vindjakne i malo zarotirajući tijelom: omogućio mi je ugledati crni držak pištolja.

- Ne mogu to više držati u sebi - jedva čujno, oborenog pogleda promrmlja Kristijana.

Njegov apsolutni mir i disanje jedva čujno disanje koje, međutim, čuje čitava nacija potencirani su mitom ili istinom da je imao bolesne dišne putove.

- Moram ići - prošapta mi jedva čujno u uho.

U glasu mu, ispod sve grubosti i velikog gnušanja prema svemu, jedva čujno trepti nešto kao suzan grč i žaljenje što je sve to tako.

Nešo je samo, kao Hitler dok je držao govore pred masama, jedva čujno štrcnuo u gaće i dodatno slijepio svoje neraščešljane stidne dlake.

Potom mu s nekakvim novim, toplijim izrazom na licu, jedva čujno kaže:

Mažući i glancajući očeve crne cipele, Sabahudin je ispod oka promatrao njegove gole fudbalerske listove nogu i čudio se šta lijepoga nalazi u pjesmi koju jedva čujno pjevuši dok četkom sapunja svoje direktorsko lice i aluminijskim apara tom prelazi preko smede-žutih čekinjastih dlačica: " S ooone straaane Jaaaajca gaajtaan traaava raaasla... "

Pa se tako i naša dva prozvana junaka trenutno vrlo aktivno bave disciplinom zvanom - puštanje magle, magla svuda magla oko nas, iz daljine jedva čujno dopire tvoj glaaaas

- Uhhhhhhhhhhhh - tiho, jedva čujno, hukne Oliver: nije mogao vjerovati vlastitim očima, ali brojke su bile tu i nisu lagale, podrugljivo su svjetlucale i žmirkale crvenim treperavim očima u polutami.