Naši ljudi žive teško i jedva krpaju kraj s krajem, pa donekle takvo ponašanje i ima opravdanja.

wake up wake up wake up još mi u glavi taj poznati glas. zar je ovo samo san ili surova stvarnost? voljela bi da je samo san. probudit se ujutro zaboraviti sve brige i probleme. uživat barem taj jedan prokleti dan. zar je to teško? ali misli odlete negdje daleko u neki svoj svijet mašte. tamo je sve dozvoljeno. ali ima li to svoju granicu? neka ide sve svojim putem. promjenit ću se. iskreno nebudem niti ne želim mjenjat sebe da bi se prilagodila drugima. žalosno je šro svi čine da bi se uklopili. žalosno je što sve ide u krivome smjeru. sve je postalo propalitet. samo debili i budale. danas smo se svi okrenuli krivim putem. sve je lako kad si mlad. no nije uvijek istinito to. želim samo reć da se dobra većina našeg veselog društvanca okrenulo krivom vjerovanju. krivoj vrsti glazbe (ustvari nije ni vrsta glazbe). zar ima tu ikoga ko vjeruje u nešto (u boga).? zar su nam okrenuli svi leđa? ne mi se samo znamo zabavljat i uživat. alkohol, droga, dim cigareta. to je samo mračni dio nas. svi smo mi isti. ali nismo drugačiji. to je samo dio nas i dio našeg stila i života. mi samo znamo živjet i iskoristit svaku minutu našeg sna, našeg života. okrenuli smo se boljem sutra. krivo shvaćanje ljudi koje nemate truda upoznati jer su drugaćiji nego vi. nismo svi isti. ali se možemo naći u nećemu. naćinu razmišljana, u nekom stilu, možda u crtanju. ne nisam ona koja priča zraku. pričam samo kako sve stoji. možda i jesam djete po godina. ali nisam sada više razmaženo malo derište. no ima ljudi koji su djeca i sa 20 godina. neki ljudi nikada neće odrasti. biti će ovisni o drugima. pomozimo im da shvate da se svijet ne vrti oko njih. neka shvate da život nije bajka. da ne postoji princ na bijelom konju. ako će ovo biti netko uvrijeda ispričavam mu se unaprijed. svijet i život nije savršen. savršenstvo ne postoji. danas 99 % dečkiju pada na cure koje izgledaju kao droce. zar je svima izgled važan? zar nitko ne gleda čovjeka iz nutra kakav je? ja ne postojim. živim u sjeni svog života. živim kao duh koji hoda među nestvarnim ljudima. živim sa ljudima koji sebe smatraju normalnim. neznam šta se na ovom svijetu smatra normalnim. zar je normalno na sebe staviti 10 kila šminke? imati sise ko trokrilna vrata i dekolte do pupka? imati minice koje jedva pokrivaju stražnjicu? nije sve u parama. ljubav, život i sreća se ne kupuje novcem. no danas je sve moguće. danas ako nisi lijepa i nemaš dečka koji ima novaca nisi dio ovog svijeta. ne mene ne zanimaju novci, ni šminka, ni ništa slično. okrenula sam sve na zabavu. no neki ne mogu shvatiti šta je uopće bit svega. bit cjelog života. neki neznaju što propuštaju. žale se da nemaju novu majicu. bacaju hranu i vodu. no neki nemaju ni za vodu i hranu, a kamoli za majicu. neki čak nemaju ni krova nad glavom. čemu se onda čemu žalimo. imamo sve. sve nam se pruži. a svi su nesretni. živimo u ovoj propaloj državi gdje danas mnogi ostaju bez posla. čak i bez krova nad glavom. danas svi jedva krpaju kraj s krajem. no život ide dalje. živimo u nadi. smo neka smo živi i zdravi.

Darove su nam poslali i oni koji i sami jedva krpaju kraj s krajem.

Ovi ostali jedva krpaju svoje normalne programe.

Dovoljan je podatak da nam više radno sposobnog stanovništva sjedi doma nego radi, a i oni koji rade često ne primaju plaću ili jedva krpaju kraj s krajem, jer su na minimalcu.

No, od samog početka 2010. godine naš sugovornik i mnogi drugi, jedva krpaju kraj s krajem.

PRILIKE u zemlji i svijetu naučile su nas da su uglavnom političari ti koji dobro žive dok ostali jedva krpaju kraj s krajem.

Hrvati su zadovoljni privatnim životom, okruženi su ljudima koje vole, obožavaju svoju zemlju, izrazito su sretni unatoč tome što je standard nizak, što misle da teško žive i što jedva krpaju kraj s krajem.

Kod umirovljenika nenaviknulih na poslovanje investicijskih fondova, a koji sada jedva krpaju kraj s krajem malim mirovinama, te baš i ne žive " zlatne godine ", Umirovljenički je fond zacijelo izazvao cijeli niz pitanja.

Na poslu, kolegama je prosjek minusa po obitelji oko 12 000 do 20 000 kn, te svi jedva krpaju kraj sa krajem.

Priča kako je radnik skup i " nepriuštiv " odnosi se na sitne poduzetnike, obrtnike i sl. koji jedva krpaju kraj s krajem, ove naše tajkunjare su prokleti istrebljivači koje štiti sustav...

HEP stoji loše, struja poskupljuje, a oni dijele novce, to je ne samo nemoralno nego i cinizam prema građanima koji jedva krpaju kraj s krajem.

Telekom operateri se razbacuju novcima a ljudi jedva krpaju kraj sa krajem.

Tako ima mnogih koji se ubiju od posla, a jedva krpaju kraj s krajem.

Kad i to sastružemo i kad plaće velikoj većini padnu i kad konačna podjela bude na bogatu kastu vladajućih s prijateljima i siromašnu kastu svih ostalih koji jedva krpaju kraj s krajem,... tek tada MOŽDA ta većina shvati.

Gospon Hebrang, hoće li opet vaša stranka prosvjedovati na splitskoj rivi protiv komunista kad nova vlast ukine tisuće lažnih mirovina koje ste dijelili na štetu kao glupih hrvata sa 30 godina radnih staža koji jedva krpaju kraj s krajem????

drago mi je da si otvorio baš ovu temu jer sam u više svojih ranijih komentara na pojedine dnevnike upravo zagovorao baš suprotnu tezu od ove koju si ti provukao kroz svoj dnevnik što je za tebe kao člana sdp-a u potpunosti legitimno no ja se s tom tezom nikako ne mogu složiti budući je za mene daljnji nastavak vladanja politokracije u hrvata moguća propast svih nas osim njih koji su na vlasti a dokaz koji se ne mora posebno još dokazivati vidi se u sadašnjem stanju države a pogotovo građana koji sve više jedva krpaju kraj s krajem

Mladi ljudi bez perspektive, nezaposleni intelektualci, problematična djeca problematičnih roditelja, osamljeni »kompjutorski frikovi«, umirovljenici koji zbog neimaštine kopaju po smeću ili radnici koji jedva krpaju kraj s krajem...

Kacige Heros su se djelile po dvd-ima kapom i šapom, dok Javne vatrogasne postrojbe jedva krpaju kraj s krajem da kupe zaštitnu opremu sa svojim novcima.

a jadna nam država ljudi moji, da ponovim još jednom, prvom se prilikom selim iz ove vukojebine, a ako je našoj vladajućoj strukturi imalo stalo do nas građana odnosno ljudi koji jedva krpaju kraj sa krajem ili će dati otkaz da dođu ljudi koji znaju što rade ili će naš lipi grad za 10 god ostati na penzionerima a mladi će lipo svi vanka raditi i bar imati mogućnosti za donekle pristojan život. ps ljudi sritan vam Uskrs svima pa i vladajućim (iako nisu zaslužili)

Roditelji i članovi kluba našli su se u situaciji da jedva krpaju kraj s krajem zadovoljavajući svoje osnovne potrebe i potrebe svojih obitelji.

Samo uzimaju novac od siromašnih građana, koji i tako jedva krpaju kraj s krajem.

O malim ljudima koji jedva krpaju kraj s krajem.

A upravo su umirovljenici koji jedva krpaju kraj s krajem najodgovorniji segment ovoga društva, plaćaju režije i kad nemaju za hranu, još nisu zaboravili društveno dobro i tako se prema njemu i odnose, ne bacaju smeće na pod, stare novine odnose u kontejner za papir, a limenke i plastiku na druga za to predviđena mjesta.

Zadarske osnovne škole, kako smo prvi doznali i izvijestili, jedva krpaju kraj s krajem.

Umjesto da se pomogne ljudima u centrima koji doista imaju sve veći pritisak korisnika, zbog toga što jedva krpaju kraj s krajem, zbog toga što su sve manje u mogućnosti da zbog nekih ekonomskih problema budu i dobri i kvalitetni roditelji i niza drugih problema koje naši građani imaju svojim obiteljima ili kao pojedinci, sve je veći pritisak na centre za socijalnu skrb, a ti centri umjesto da im se pomoglo u jednom stručnom smislu, u smislu stručne ekipiranosti, ministar s ovim zakonom uvodi ustvari novu birokraciju.

Radnicima koji već i ovako jedva krpaju kraj s krajem, ne preostaje ništa drugo nego da udruže snage i natjeraju ga da se predomisli.

LJudi ostaju bez posla i jedva krpaju kraj s krajem... i sada ćete još morati platiti što vam dijete na internetu posluša neki mp3???

Sada pak zamjenik župana piše pismo ministru znanosti u vezi problema prehrane studenata (možda ga je već tajnica stavila na dno ladice) i opet se čeka odgovor, a za to vrijeme studenti jedva krpaju kraj s krajem trošeći svoj i novac svojih roditelja na skupu hranu.

Ako do glavnih sponzora ne mogu Dinamo i Hajduk, klubovi na koje otpada glavni dio navijačke mase, sasvim je jasno da i ostali klubovi naše HNL jedva krpaju kraj s krajem i ne pronalaze put do novca.