N jegovi životopisci, među njima i ugledni Gisbert Kranz, napominju da nije bio blag po naravi, naprotiv, ali je svoju narav izgradio i dotjerao da je bio onakav kakvim su ga njegovi studenti i drugi doživljavali.

Pa žrtva nije iz jegovi redova.... oblatiti će ga... i eto izjednačenje za slučaj Karlovac... di je HDZ mladež pokazao svoju pravu narav.....

A kako će ga tretirati? kao bivšeg premijera i predsjednika HDZ-e ili kao optuženika za nevjerojatne iznose pronevjere državnog novca i najveću korupciju u povijesti Hrvatske ili pak kao državnog izdajicu - neprijatelja broj 1 koji je u naj težim trenucima napustio državno i stranačko kormilo i ostavio narod na milost i nemilost ljudima sličnim njemu i pokušao pobijerći iz države.Zašto Stanković ne pozove u emisiju nekolicinu od 310.000 nezaposlenih i sa njima razgovara, na temu tko je naj veći krivac za jad i bijedu u kojoj se nalzi 90 % hrvatskih građana: nezaposleni, zaposleni koji rade a ne primaju plaću, preko 950.000 umirovljenika čija se mirovina kreće od 500 do 2500 kuna o ljudima kolji žive od 500 kuna socijalne pomoći, o Hrvatskim branieljima čije se mirovine dovode u pitanje. o judima raznih profila koji štrjkaju glađu a u zadnje vrijeme vrše i suicid jer ne vide izlaz iz bezizlazne situacije do koje nas je doveo u prvom redu on pa onda i svi jegovi suradnici koji kao nisu znali za njegove prljave poslove a još i danas se nalaze na vrlo odgovornim džavničkim funkcijama od gradonačelnika preko župana do saborskih zastupnika..

1919. je odustal od toga programa, jer je videl da je v ondašnji Nemački to bilo neostvarivo i onda se posvetil otpiraju školi, vtemeljenih na jegovi Waldorfski pedagogiji

Sanader je bio u pravu jer je znao da je politka koju je vodio sa svojim koalicijskim partnerima bila vjerodostojna i konkretna bez zbroja praznih obećanja, kako su se ponašali jegovi prethodnici ili sadašnji pretendenti na vlast čija je retorika u izbornoj kampanji često bila samo puki verbalizam i gotovo ništa više

Veliju isto tak da je nevin i da je nikaj nej bio kriv i da je nej meo prste polek dok je naš dragi jedini i vječni predsjednik vječne nam Rvacke, vužgao svetlo kaj je zišla z socijalističkoga i drugoga devetstoletnoga mraka, i šteru su onda jegovi hahari z južnoga istoka, kak Atilini tatari, poharali uzduž i poprek, i zavzeli i osvojili za sebe se vredniše pozicije i vredniša mesta, tak kaj je nam pak ostala sam naša gola Rvacka, bole gola i bole boga, neg je bila kroz celu svoju dugu i kmičnu povjest do ve.