Nažalost, dolaskom na vlast njegova nasljednika Vladimira Vladimiroviča Putina, bivšeg KGB-ovog pukovnika, kontrolu u Rusiji ponovno preuzimaju tzv. silovici, pripadnici komunističkih tajnih službi čime je Jeljcinova kratkotrajna lustracija odbačena.

Po prvi put Boris Berezovsky, Jeljcinova siva eminencija, 1996. godine primjenjuje tu riječ tijekom razgovara za Financial Times. Oligarhom naziva sedam glavnih bankara koji su omogućili Borisu Jeljcinu u doba duboke društvene bijede i kaosa da bude ponovno izabran za predsjednika Rusije.

Lužkov si je stvorio snažnu političku i populističku bazu u Moskvi, gdje je postao jako popularan, što se vidjelo na izravnim izborima gradonačelnika 16. lipnja 1996. U to vrijeme on se od vjernog Jeljcinova pristalice pretvorio u njegova upornog kritičara, predbacujući mu odgovornost za ukupno stanje u zemlji.

Jeljcinova zasluga Tu je arhivsku građu javnosti još 1991. godine otvorio Boris Jeljcin.

NA POGREBU Jeljcinova udovica Naina (u sredini) i kći Tatjana (desno) Putin je Jeljcinu nesumnjivo bio zahvalan za ono što je za njega učinio kad ga je ujesen 1999. izabrao za svojeg nasljednika, pa mu se za to odužio štiteći ga protiv svih kasnijih inicijativa da se umirovljenik Jeljcin istraži zbog raznih korupcionaških afera.

Bivša glasnogovornica Haškog tužiteljstva i nekadašnja novinarka »Le Mondea« Florence Hartmann objavila je nedavno knjigu »Mir i kazna« s osnovnom tezom kako su velike sile spriječile uhićenje Radovana Karadžića, a tom se uhićenju posebno protivila Jeljcinova Rusija, SAD i Velika Britanija, zahvaljujući Rusima skrivao se nekoliko mjeseci u...

PRAVOSLAVNI OBRED Vjerski dio Jeljcinova pogreba održan je u katedrali Krista Spasitelja, u nazočnosti vrha Ruske pravoslavne crkve te visokih ruskih i međunarodnih predstavnika Pogreb prvog ruskog predsjednika Borisa Jeljcina bio je za Rusiju prvorazredni politički događaj, i to zato što je pokazao koliko je važno mjesto Ruska pravoslavna crkva posljednjih godina zauzela u političkom i duhovnom životu zemlje.

MOSKVA - Slučaj Jukos i izrečena devetogodišnja zatvorska kazna Mihailu Hodorkovskom i Platonu Lebedevu predstavlja pobjedu državne birokracije nad oligarsima iz Jeljcinova razdoblja, smatra većina ruskih analitičara.

Bivša glasnogovornica Haškog tužiteljstva i nekadašnja novinarka »Le Mondea« Florence Hartmann objavila je nedavno knjigu »Mir i kazna« s osnovnom tezom kako su velike sile spriječile uhićenje Radovana Karadžića, a tom se uhićenju posebno protivila Jeljcinova Rusija, SAD i Velika Britanija, zahvaljujući Rusima skrivao se nekoliko mjeseci u Bjelorusiji.

Putin je čak i neka vrsta četvrte Rusije, nakon ere carizma, pa socijalizma, zatim Jeljcinova demokratskog kaosa, a danas se govori o eri stabilnosti i obranjenog suvereniteta, odnosno eri putinizma.

Litvinenko je 1998. godine optužio ruske vlasti tvrdeći da namjeravaju ubiti poznatog tajkuna iz Jeljcinova razdoblja Borisa Berezovskog, nakon čega je izbjegao u London gdje je dobio azil.

Doveden je za glavnog urednika Jevgenij Kiseljov, nekadašnja udarna igla »komande Jeljcinova tima«, koji je prije sedam, osam godina imao na Nezavisnoj TV mjeseènu plaæu od oko 50 tisuæa dolara.

Berezovski, bivši matematičar koji je postao moćan čovjek Kremlja tijekom mandata bivšeg predsjednika Borisa Jeljcina, pao je u nemilost Jeljcinova nasljednika, predsjednika Vladimira Putina te izbjegao iz Rusije.

Nije to više ona Jeljcinova pijana i uspavana Rusija bez cvonjkau džepu.

Skuratov je istraživao kako se obogatila Jeljcinova obitelj, ali je, pod snagom Putinovih argumenata, odstupio.

Pa ne bi se za bezveze npr. stari Kennedy toliko trudio da mu sinovi postanu predsjednici da to ništa ne znači, niti bi Putin mogao riješiti Gusinskog, Berezovskog i Hodorkovskog da su oligarsi bili toliko moćni - a i šta god da se događalo 90 - ih u Rusiji, Jeljcinova je uvijek bila zadnja

Sivoj eminenciji Jeljcinova režima i bjeguncu pred Putinom.

Tadašnja osuda Jeljcinova kabineta bila je vrlo oštra, a tadašnji ministar za nacionalne manjine Ramazan Abdulatipov rekao je da se treba boriti i protiv nezainteresiranosti za ove probleme, jer " nezainteresiranost može pomoći širenju ideološke i nacionalne netrpeljivosti ".

Jeljcinova Rusija brzo se otvara zapadu, prelazi se na neoliberalni kapitalizam, nastupa privatizacija državnih poduzeća te se stvara oligarhija odana predsjedniku.

A usput, dok ja radim tu zadacu, ti mi caskom nadji kakva je industrija bila na pocetku Jeljcinova i Gorbacovljeva madnata, a kakva na pocetku Putinova.

Tome je Andreoli pribrajao znamenite promjene Jeljcinova raspoloženja: kratke paroksizme bijesa i sve dulje letargije.

Stisle bu nas Kina i Indija, a ni Rusija vise nije ona Jeljcinova anarhija.