Prema Petru Skoku, riječ gusle potječe od riječi " giisti, gudem impf. (do 18. v.) = gusti (Jelovica, Istra, upor. gosti, godem), baltoslav., sveslav. i praslav. god-ti, danas zamijenjen na - eti: gudjeti, gudim... naricati, plakati..., danas običnije po deklinaciji a gusle, gen. gusala (16. v.) citra, lyra, usna harmonika (Vodice)... " Na temelju narodnoga tumačenja riječi gusliti, koje se izgovara za pratnju u gangi, odnosno pričati nevažno, te jezičnoga pojma gusle, prema Petru Skoku, koje se može odnositi na tugovanje (naricati, plakati), ali i na glazbala (citra, lyra, usna harmonika), upućuje nas na zaključak da je u gangaškom prostoru postojalo narodno pjevanje koje je izvođeno uz pratnju glazbala (gusala, ili drugih instrumenata), koje je nosilo ime gusle, a pratnja u gangi: gan, ge, gun, gin, odnosno u reri: re, re, re..., imalo je bitnoga utjecaja na naziv pjevanja: ganga i rera.