drlovric.. urban biti u hr nije kao i vani ovde se urbanima smatraju titofans skojevci i jugosi blakanci regionci i ostali probisvjeti... ja naprotiv sam konzervativan tradicionalan kršćanin svatko bira što želi. jel ti samo slušaš ili i razumiješ tekst naime ti su glazbenici po tekstovima jako različiti ali neka važno je da si urban.. jeltako

Eto, baš mi je drago, ne Drago, nego drago mi je da smo skupa... to je najvažnije, jeltako?

Zato čujte i počujte o vrli znanstvenici, nema i nikad neće biti dokaza da je " svijet " objektivna pojava.Jerbo bome i narafski on to niti NIJE.Kic.;) Što je dakle svijest? Još uvijek koliko je meni poznato ona je " ništa " za razliku od 1 oo EUR-a.;) E a sad pitanje od 1.000.000.000.000.000.000.000,11 EUR-a Jel ti Nitko i Ništa misliš da TI " imaš " svijest ili misliš da svijest ima " tebe "? Ako misliš da TI imaš svijest onda ćeš se morat još dugo mučit sa pitanjem KO SI TAJ TI koji " ima " svijest.Ako pak misliš da svijest ima tebe i da si " ti " Nitko i Ništa kao odvojeno biće tek " lik " ili " slika " te svijesti ondak ti samo preostaje jedna stvar: prestati se identificirati sa stvorenim likom (u tome pomaže jeltako bez-uvjetna ljubav) Ti nisi " ti " (lik) ti si SVIJEST u kojoj i sa kojom taj lik (biće) ima život.Ta (liku ne-znana) svijest je (sve) bitak. " Ona " sve stvara sve drži i sve rastvara.Sa njom i u njoj sve nastaje postoji i nestaje.

daklem da zaključimo... upravo zato jer ona nije nešto što zahtjeva uvjete o-stvarenja (nije " s-tvar (na) " ni " pojava ") sreća nije o-stvar-iva iz čega proizlazi da čovjeku ništa ne nedostaje da bi bio sretan.Daklem, čovjek je nesretan samo zato što ne-zna da mu ništa ne nedostaje da bi bio sretan... a to znači da je potraga za srećom zapravo slijepa potraga za samim sobom-svojim istinskim bićem...;) što jeltako ničim nije u suprotnosti sa izrekom da je mudar onaj koji pozna druge a prosvjetljen onaj koji pozna sebe. baj d vej... jednostavno nije točno da je potraga za srećom " jedina zajednička osobina svih ljudi "..... sve su osobine svih ljudi zajedničke svim ljudima... samo u različitim " kombinacijama " koje kao takve predstavljaju " neponovljive " jedinke...;): w

pretpostavljam da ne živite u zg? ona se tebi doselila, makar to i nije željela toliko jeltako?

sve u svemu nemoš čovjeku dok je čovjek reć da je bog jerbo kakav je to bog koji ne zna da je bog pa mu to triba govorit.. on daklem sam prvo mora " postat " bog to jest mora " odrasti " do " prirodne " beskonačne veličine svoje božanske naravi i s-po-znati-beskonačnog-sebe-u-svemu-konačnom... a onda on jeltako više nije (konačni) čovjek nego (beskonačni) bog i kao bog zna da je bog i šta mu onda ima ko to priopćavat...;)

Jes tako je... ali tako ne postoji ni čamac ni rijeka ni prelaženje... a bome jeltako niti onaj koji prelazi.. nije dakle ništa malo drugačije... osim ako onaj koga nema ne cijepa dlaku i ne tvrdi.. drugačije:)

Znači.. svijet zbiljski postoji (što god to značilo) a na nama je to prepoznati ili ne prepoznati. Ma nemoj... a dokaz tome je naravno što ga ti takvim vidiš jeltako i što ti je takav ukus-niji? Pa dobro... i što tu ima nova? Svi se ljudi slažu u tome da je svijet zbilja (ukusan) i kao takvog ga u startu prepoznaju.. takvog ga je znala i prepoznala i moja pokojna baba a da joj za to nije trebala nikakva ni znanost ni filozofija.Pa to se jeltako opće-nito i POD-RAZUM-IJEVA..........

ako je to tvoje shvačanje odgovornosti ondak ćemo predložit novo zakonsko rješenje koje će mnogi sa oduševljenjem prihvatit: ako ti ubiješ čovjeka ti si njemu jeltako samo ljubazno od-govorio;) pa se ubistvo ubuduće neće smatrat zločinom već jednostavno... jedinim mogućim od-govorom.... osim onog bitnog promaklo ti je ono manje bitno: da je i sam govor " nekakav " čin i djelo (kreacija) a da su osim govora i svaki drugi čin i djelo također... (od) govori;)

I to sve pod uvjetom da priznajemo volju kao PRINCIP na kojem se temelji postojanje ukoliko dakle ne priznajemo volju kao temelj (našeg) postojanja mora se ukazati jeltako na drugi temelj a na taj drugi temelj niko još ukazo nije...

ZNAO TO ČOVJEK IL NE-ZNAO ON SVE-JEDNO STVARA jer on JEST upravo... ta matrica i ta ideja i to stvaranje i to stvoreno... s tom razlikom da ne znajući to (sebe) stvara NE-SVJESNO zbogradičega jeltako sam sebe u stvaranju i stvorenom ne pre-po-zna-je.

Pandora11 kaže: ako je neko nekad bio u zabludi i imao neke iluzije o nečemu pa se naglo otrijeznio i shvatio pogrešku... istovremeno mu je moralo postati jasno i zašto je bio u zabludi i tako se grčevito držao iluzije.Razlozi i smisao iluzije se istom otkrivaju sa otkrivanjem same iluzije, a uvijek se zapravo radi o tome da vjerujemo u ono što HOĆEMO i ŽELIMO a ne u ono što stvarno jest.Zašto dakle nešto hoćemo ili nećemo pitanje je na koje mora odgovorit svak samom sebi.Očito je jedno... iluzija (odvojenost) je naš vlasti izbor i mi se sami u nju bacamo a budući da je... jeltako... ipak iluzija svakako mora biti konačna... pa je smrt za nju sasvim pristojna cijena.Konačnost u ovoj priči melem je na ranu i sasvim pristojan izlaz iz neugodne situacije i laži.... međutizin mora se znati da ni jedna žena nije rodila kad je htjela već kad je morala...;) Za mene osobno... nije smisao u spoznaji iluzije kao takve već u spoznaji ljubavi i cjeline kao jedine istine koja je u samoj sebi potpuna i savršena (radost)... a nije li to ono za čim svi tragamo?

Jasno? Jasno E a upravo zato ni znanost ni religija pa ni tvoj ni moj svake hvale vrijedan napor ne ostvaruju jeltako one " ciljeve " koji bi se eventualno mogli očekivali... a to se brate Geza... prosto prošireno zove greška u izračunu ili račun bez krčmara;)

Evo ti put-o-kaz: Tamo gdje se odvojenost pojavljuje i gdje se kao takva i pri-kazuje... tamo jeltako i nastaje.Ako se odvojenost pojavljuje u svijesti ondak i ona jest svijest sama.To što je ti ne vidiš (doživljavaš) kao svijest već je vidiš (doživljavaš) kao stvarno postojeću odvojenost " zove se PRIVID.

Dalje, prilikom jednog žešćeg puškaranja u neposrednoj blizini, jedan je dobro poznat lik srednjih godina, Jere JelTako, pripit krenuo van iz skloništa.

je, da, krasne su. nesto ko beogradjanke, izvana. ostalo ionako nije bitno, jeltako. i nece ti one sa srbima.

Sasvim banalan i često ponavljan primjer... okus trešnje ili miris morača... jeltako da što god kažeš o tom okusu ili o tom mirisu neće biti istina (ono što si ti neposredno do-živio)?

Dakle, krvniku nikad ne reći istinu... ne.. ne...;) U svakodnevnom životu svi znamo neki primjer recimo neke alapače... koja vazda nekoga ogovara i daje svoje mišljenje (koje nitko ne traži) i primjedbe i osude na nekoga i nečije ponašanje, život, postupke, poglede, i sl., da bi uvijek na kraju zaključila... ah što mogu.. kad sam ja iskrena i samo govorim istinu... (zaboravljajući pri tom spomenuti jeltako svoje motive.. i ne znajući jeltako da je njeno zlobno viđenje... daleko od toga da bi bilo bilo što drugo... osim samo-na-sebe-u-kazivanje) Daklem, uopće nije pitanje dali govoriti istinu ili ne (jerbo ionako više-manje lažemo... htjeli-ne-htjeli) nego je pitanje ZAŠTO govorimo laži (poluistine ili polulaži) ili međutizin govorimo istinu (koja ne mora nužno biti i istina;)): o

pogrešno.... fenomen se ne može objasniti drugim fenomenom niti dovođenjem u vezu sa njime niti kroz njihov odnos... jerbo se tako jedna nepoznanica objašnjava drugom nepoznanicom stvarajući treću nepoznanicu odnosa.... evo primjerice pokušaj mi objasniti fenomen zvan čovjek... a ako ti je to preteško objasni mi fenomen jabuke... morao bi dakle objasniti cijeli svemir njegov izvor i strukturu, prostor-vrijeme-tvar-svijest e da bi objasnio jednu običnu jabuku... što je jeltako nemoguće... međutizin to ne znači da će voćari prestati pratiti vremenske prilike i uzgajati jabuke;) objasniti ili razumjeti stvar-nost nije jednako znanju stvarnosti... razumjeti stvar-nost znači samo u-obličiti je razumom.... svesti je na razinu razuma..... što je za praktične svrhe sasvim dovoljno.: w

Kad bi ti ljudski postupci bili razumljivi ne bi ti se naprosto gadili... a naravno zato i pitaš zašto???... jeltako?

Prije sam mogla pisati o biločemu... izoliram jednu malu misao iz svoje dnevne rutine, nešto aktualno - npr. boli me noga... ili puče guma a rezerve nema (to je bilo nekidan)... ili nešto dnevnopolitičko što sam čula na radiju, npr. izbori, svinjogojstvo, tako nešto... i pustim asocijaciju da umnoži misli... eto bujice, eto teksta... presudna stvar u ovakvom pisanju, referiranju na bilo koju temu jest imati svoje mišljenje o svemu... e tu sam jaka... o svemu, ama baš O SVEMU imam mišljenje... danevelim stav... i točno znam, jelte... nema šanse da o nečemu nešto ne znam, jeltako... i ne samo da imam stav nego imam i silnu želju da ga javno izložim... to me čini pripradnikom one samodopadne vrste koja voli nastupati...

Čovjek je kompleksna i organizirana nakupina materije nastala evolucijom. dočim je za samog sebe i za sveukupnu znanost filozofiju i religiju čovjek zapravo još uvijek potpuna nepoznanica... on sebe samog ne zna jeltako.. jednako tako kao što ne zna ni stvarnost... jerbo znati stvarnost znači znati samog sebe... kao što jeltako već znamo..... stvarnost percipiramo i interpretiramo... znači naša je stvarnost percepcija i interpretacija... znati stvarnost znači PO-ZNATI PERCEPCIJU I INTERPRETACIJU.. znači daklem po-znati samog sebe (što kako i zašto percipiraš i što kako i zašto interpretiraš) Isto tako... znati znači isto što i biti... odnosno da bi znao što čovjek jest moraš čovjek biti... daklem se nikako ne može znati ono što nisi...: w

Muz joj je bia dobar ka kruv ali eto dokone domacice sad je glaVNA po svim TV i novinama a to je ipak bolje nije joj dosadno jeltako....... sad je nasla sebe.

I čuj, kak su se upoznali kad su oboje imali 4 godine, svaki svoje, jelte, a hodali 7 godina, nije ju ženil, ženi dopizdilo, kaj imaš hodati 7 godina, jeltako.

Ako ne bude kava nego piće nakon plate ili ćevapa, jelte, ja stignem dotrčati poslije obveza koje imam.. jeltako..

U lokalnom dućanu stojim sa košarom natrpanom nekom trgovačkom robom nejasnog podrijetla i sastava, predviđenom za proputovanje kroz probavni trakt, a ispred mene sa kovanicom čvrsto stisnutom u malenoj šaci, u drugoj mu neka čokoladna poslastica, dječarac tek glavom iznad blagajničkog pulta i pogledom načinjenim od pitanja koje bi artikulirano izgledalo otprilike " je li ova ponuđena robnonovčana razmjena u okvirima poslovanja na obostrano zadovoljstvo ili je neprihvatljiva drugoj strani? ", a teta prodavačica, sitna ženica kratke kose, bademastih očiju i sa lijepom riječju za svakoga, uzima mu iz ruku oba predmeta te razmjene, provlači čitač crtičnog koda preko omota čokoladice i vraća mu je dok kovanu tunu gura u otvorenu ladicu kase i otpravlja ga sa " ajde ovaj put, ali nemoj više sam dolaziti u dućan ", mene spuštajući lift-košarodržač u jednom dahu i bez promjene tonaliteta pozdravi: " kad već tolike častim na kraju mjeseca od plaće ovim vrećicama od 11 lipa koje zaboravim kucati mogu i njega s čokoladicom samo da mu ne pređe u naviku jeltako dobardan ", a ja se sjetim sebe u sitnim godinama, dućana, prodavačice, čokolade..

Domaća izdajnička žgadija nije primijetila, a nije im to ni važno, da su oni, uvlačeći se svjetskom susjedskom ološu odavno, odavno, prerano izgubili one koje, jeltako, predstavljaju - narod.

Ko mama i tata, u segmentu roditeljstva, jeltako.

Da ponovim... razum je po tebi teško definirati pa ne bismo jeltako trebali previše inzistirati na tome već ćemo jeltako da skratimo sebi muke zakonom proglasiti samorazumljive i po sebi istinite tvrdnje???

Jeltako?) Ti ne možeš vjerovati da ja stanujem s tom pomisli, ali ja ne vjerujem u suprotno.