U vezi sam s momkom vie od godinu dana, i toliko i zivimo skupa, svi su bili protiv nase veze, moji su meni branili a njemu njegovi, dosta smo daleko bili udaljeni, borili smo se protiv svih da bi bili skupa, na kraju me zvao k sebi u Zg da zivimo skupa, jer nam je to jedino bilo rijesenje.Patili smo dosta jendo za drugim, ovo mi je prva ozbiljna veza i najduza a tako i njemu.Ja sam napustila sve svoje, i dosla tu gdje nikog nemam, nit poznajem, ni dan danas nemam prijatlejicu: (Puno toga smo prosli skupa, i puno s evolimo, al ja postajem ocajna i pocinjem luditi, i pucati... Postala sma ljubomorna iako nemam povoda za to.Otkad sma tu dosla stalno sam u kuci, nemam prijateljice, samo radim, i on mi je u glavu, on je prestao izlazit zbog mene d anebih ostajala sama doma, a on se provodio.Nemam s kim ni popricat ni nista, i to me izludjuje, ja pucam psihicki, i zao mi je njega... U zadnje vrijeme non stop ga napadam, bojim se da kad treba otic negdje van na pice da c eupoznat neku curu i mene ostavit, a najvose se bojim da ako izadje van negdje i napije se da ce me prevarit, oboje mastamo o buducnosti, i slazemo se lijepo sve dok ja ne pobudalim i ne pocmem ga napadati.Kad se posvadjamo puno ga povrijedim, on pocme plakati, sve i svast amu kazem a najvise odi drugoj curi, ako nisi sretan samnom nadji si drugu, sta cu ti ja u zivotu itd itd... ti mene ne volis bla bla bla... I mnogo toga jos... Psihicki mislim da sam pocela pucat, volila bih da sam opustenija, al neznam kako da se smirim, nikad mi nije dao povoda za ljubomoru, naprotiv, bori se za mene kao sto nikad niko nije.... Zao mi ga je d aga gledam kako prakticno nigdje nesmije izac van da se mi nebi svajdali i da ga ja nebih napadala.Volm ga puno, i sve bih dala za njega, al bojimse te jebene prevare pogotovo ako se napije, i da ce unistiti sve sto imamo lijepo i da ce nam doc kraj jer nijedno nebi nikad oprostili prevaru... Molim vas pomozite mi, jer nemam kome da se obratim: (: