Ako se mene pita naslovi koji su najavili i obilježili književne devedesete u Hrvatskoj su Radakovićev Sjaj epohe, Jergovićev Sarajevski Malboro, Perišićeva zbirka Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas, Šimpragine Kavice, Tomićev Muškarac bez brkova... " (Iz razgovora sa Zoranom Ferićem, objavljenim u srpanjskom broju magazina Op.a)

jednom prilikom sam htio napisati argumentiranu kritiku na Jergovićev blog ali pogodite šta?

Iza Miljenka Jergovića, pak, stoji najmoćniji novinski koncern u Hrvatskoj, stoji njegov gazda koji se osobno angažirao u obrani svojega glavnog autora, a - bogme - stoji i moj neposredni gazda, glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Jergovićev šogor Vlaho Bogišić.

Iz tog razloga Jergovićev Âťčovjek vukÂŤ uzdignut je na višu razinu, pročišćen od ideologija, osim onih egoistične i pojedinačne Amerike na čijem se prostoru nalazi, osjeća se usamljeno i traži oslonac u sebi sličnim.

Ovaj damir mora da je Jergovićev sin, hahaha koji komentar.Pa Buton je jedan od najrealnijih i najnormalnijih vozača, a pri tom je da se ti Damire pojedeš bolji od Hamiltona kojeg ti po nagovoru Jergovića slijepo obožavaš.Hahahaha, jedi seeeeee.

Duboki su to i ne baš razumljivi labirinti podsvijesti koji sve do danas utječu na naše psihologije (psihopatologije) i ne vidim zašto o tome mirno ne razgovarati, nego odmah, poput povrijeđenog djeteta, prijetiti tužbom i pri tome se služiti vokabularom koji nije ni komunistički nego notorno staljinistički: Kažeš sramotan je Jergovićev članak, nemoralan, hazarderski i podmukao

Hoće li mu se Visković i ovaj put uspjet oduprijet ili će pokleknut pod salvom neumoljivih optužbi koje će sigurno uskoro počet odapinjat i na peru iznimno vješt i opasan Jergovićev pomoćnik Muharem Bazdulj, a moguće da će se umiješat i neprevidljivi Vlaho Bogišić čija je glavna vještina ninđa zamagljivanje, u njegovim polemikama kurca ne skužiš što je htio reći.

Možda misli da je on veći kritičar, enciklopedist i krležijanac od Jergovićeva šogora te da bi, po pravdi Boga, on trebao biti " Jergovićev šogor ", to jest ravnatelj.

' Freelander ' je Jergovićev najkraći roman a od prijašnjih se - osim po tome što u dva navrata na hičkokovski način samoga sebe prošetava mizanscenom - izdvaja i time što se ovoga puta usredotočuje na samo jedan lik i samo jedan linearni pripovijedni tijek, povremeno prekidan analepsama koje posreduju pojedine događaje iz profesorova djetinjstva i mladosti, važne za oblikovanje njegove osobnosti i karaktera.

Jergovićev je rukopis impregniran otprilike istim količinama bijesa i ogorčenosti spram sudbine Bosne i Hercegovine uvjetovane ignorantskim odnosom stranaca kojima je dano pravo odlučivanja, kao i spram agramske malograđanštine i hipertrofiranog hrvatstva, s kojima se autor obračunava u nekoliko upečatljivih, na krležijanskom stilskom tragu pisanih dionica, a koje se čine ostacima materijala preostalog nakon glancanja rukopisa njegove ' Rute Tannenbaum '.

Jergovićev je (uvjetno nazvano) problem taj što nas je s nekoliko nesvakidašnje dojmljivih prethodnih romana (' ' Dvori od oraha ' ' i ' ' Gloria in excelsis ' ') prilično ' razmazio ', pa kad napiše zanatski korektan, tečno ispričan i vješto zaokružen no puno jednostavniji i manje kompleksan roman poput ' ' Freelandera ' ', čitatelj se osjeća pomalo razočaranim, a piscu prijeti etiketa rutinera.

Budući da su Franjo i Slobo bili samo dvodimenzionalni likovi, a ne trodimenzionalni kao Jergovićev " Čiča ", dogovorili su i kako Srbiji više nije potrebna kolijevka, jer su konačno odrasli.

I eto vas kako na mulama i mazgama švercate najnoviji Jergovićev rukopis u Hrvatsku.

Dugi poljubac Gite Danon iz 2007. Jergovićev je izbor kojim ucjelinjuje svoj raznolik opus, a sadrži fragmente iz dotada objavljenih romana i neke uspješne novele, kao i neke neobjavljene materijale. 2007. objavljen je još jedan Jergovićev roman Srda pjeva, u sumrak, na Duhove.

Ova knjiga diskretno poručuje i da su svi bolesni Srbi koje je liječio Jergovićev otac četnici?

Zasada se baš i niste iskazali u prikupljanju podrške, koliko vidim, zasad su u vašoj moćnoj gomilici dva istaknuta pisca i kolumnista, jedan istaknuti rock - kritičar i kuhar, jedan šogor i Jergovićev privatni urednik.

Temeljni Jergovićev problem u srazu sa sredinom jest što koncept visoke kulture i nacionalne književnosti u kojoj, brahijalnim ispadima, nastoji osvojiti vrhunaravnu poziciju, odavna ne funkcionira.

Početak devedesetih je u svakom slučaju manje potentan i kao graničnu godinu postavila sam 1994. kada izlazi Jergovićev ' ' Sarajevski Marlboro ' ', kao uvod u ekspanziju proze koja na ovaj ili onaj način reflektira zbilju.

Jergovićev je osnovni problem u tome što je on u kroničnom nesporazumu sa stvarnošću, što se ne bi nikoga posebno ticalo da je on neki benigni čudak, a ne čovjek koji, kako je to lakonski dijagnosticirao Rade Jarak, već godinama terorizira kompletnu hrvatsku kulturnu scenu.

Na pitanje Kako se zove Jergovićev novi roman koji nije izašao u Hrvatskoj (nego samo u BiH)?, prokomentira je da bi trebali promijeniti svoju adresu u www.booksa.ba.

Da si pažljivo čitao Jergovićev blog onda bi znao da Alonso potjeće iz skromne obitelji, koja nije imala novaca da Alonsu plati mjesto u F1. Alonsov stari je obični zanatlija.

Jergovićev roman o petero došljaka u Zagrebu izrazito je toplo dočekan u Poljskoj.

Osim kaj sam sebe citira i osim kaj perfidno krade Jergovićev imidž (zurka), Matko Vladovanović piše ko srednjoškolac koji je upravo napunio 104 godine.

Mediji su izdašno pratili slučaj, nizali su se radio intervjui, nekoliko uzastopnih TV priloga u udarnim terminima, brojni prilozi na portalima i novinama, pojavio se jedan žestoki Jergovićev tekst.

Čitajući Jergovićev članak u subotnjem Jutarnjem, skoro požalih što na polici nemam Sanaderovu knjigu o parfemima.

U prvom razgovoru iz naše serije demistificirali smo Jergovićev uspjeh u Europi, a što je s ostalim hrvatskim književnicima i književnicama kao Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić, Miro Gavran uz koje se veže oreol prevođenosti i nagrađivanosti u Europi?

E, za to ćete morati iskopati primjerak Jutarnjeg od utorka i pročitati Jergovićev tekst do kraja.

Pritom nitko od trojca nije spomenuo da je Jergovićev njemački izdavač također mala kuća, s dužim stažom od mojih izdavača, doduše, ali dok se moji izdavači bave isključivo literaturom, Jergovićev izdavač zarađuje na knjigama o mačkama, pa se tako prijevod njegovih Dveri od oraha " u Leipzigu kočio iznad Velikog leksikona mačaka " i slične literature.

Bila mi je velika čast biti u Wroclawu i biti u društvu s još šest nominiranih pisaca. Uz Jergovićev roman, u konkurenciji su bila i djela poljskih pisaca Jaceka Dehnela, Magdalene Tulli, Michala Witkowskog te prijevodi Andrija Bondara, Laszla Krasznahorkaia i Tomaša Zmeškala.

Jedan, Adrian, novinar Daily Maila, a drugi je pak bio pisac vodiča; taj je bio zaslužan za sastavljanje one liste sto najboljih umjetnika u Hrvatskoj koju su raspalili na tri strane u Jutarnjem, valjda na Jergovićev nagovor, jer se i on, naravno, nalazio na toj moronskoj listi.