Ovaj dubrovački trgovac s ponosom ističe da je Dubrovčanin i sofijski trgovac i na onodobnom dubrovačkom idiomu veli:« Ja Troian Milovaz Dubrovcanin targouaz soffischi nahodechise sdrauo po milosti Boscioi, ma hotechi ucinuti oui moi sadagni put, put Jerusalema, spomenuosamse od rieci od nascega Gospodina, usuom Vangelu, sto gouri stose pripraui, sascto nesnase ni dne, ni ure, satosam xotio oui moi ultimi testamenat uciniti ukomparuo ostagliam sa decime, i primitie u Gospu Ueliku u Dubrouniku ducata deset, u Gospu od Danaza ducata deset I ' u sueti Vlasi ducata deset ostaugliam u Zarquu od Suetoga Spasa na Bosanzi ducata sto, negsue duc.ta 100, dase ima recena Zarqua po naciniti, sto usbude potrebno, i spengiat sve receno seve, ito molim moga epitropa da isuarsci calico prie, necinechi dase (...) ostagiuam u Sofi u zarqu riala sto, veghie collona 100 dase imam dati na cens, i dase nemogu dignuti sa potrebu od collone nego sicuriem sakogom, daih G. targouzi dadu cinque per cento dase suako godiscte ponaprauia ograda od nescega Grobia od Soffie. (...) »