O tome svjedoči i otvaranje Jezičnoga savjetnika na našim internetskim stranicama (vidi upute na str. 33).

Prvi opisuje jezičnu povijest, tj. kako su se vremenski mijenjale strukturalne značajke jezika, dok sinkronija daje deskripciju sadašnjega ustroja jezičnoga sustava.

Lektor, doista kompetentan, tu će stati sad na jednu, a onda opet na drugu stranu temeljnoga gramatičkog, dakle jezičnoga propisa.

Tvrdnja da je Isus " ustao od mrtvih " nije istina stoga što bi to bila tek povijesna činjenica, nego upravo stoga što sadržaj istine nije činjeničnoga nego jezičnoga reda.

S druge strane, upravo spomenuta rasutost tekstualnih sastavnica (nezainteresiranih za gramatička pravila povezivanja) po čitavoj straničnoj plohi, povremeno dovodi do reduciranja jezičnoga sadržaja na jednoleksemske stihove koji se, uz to, i prostorno osamostaljuju eliminirajući jezični okoliš, čuvajući samo vlastitu gramatičku semantiku (Peti, 1988: 384) čija se uvriježenost, stabilnost i uspostavlja, i problematizira nepravilno upotrijebljenim ortografskim intervencijama pa tako detaljistički stršeća, izvan konteksta i funkcije, postaje najnaglašenija paradigma jezičnoga rasapa, baš kao što su detaljizirani fragmenti površine tijela u Autoportretu, između ostaloga, i paradigma raspada subjektiviteta.

Jezičnoga nacionalizma moći će se tako i ubuduće naći samo kod Hrvata.

Komuniciranje mobitelom i poruke koje se tako šalju postaju veoma važan, svakako nedovoljno istražen dio jezičnoga korpusa.

Ali nećemo ni lektorski autoritet koji se poziva samo na propise i nema osjetljivosti za istančanije vrijednosti jezičnoga izraza.

Mlađa djeca najčešće zastajkuju prije izgovora ili ponavljaju čitave kratke, funkcionalne riječi npr. osobne ili povratnu zamjenicu, pomoćne glagole, prijedloge ili veznike, što može imati samo razvojnu funkciju u usklađivanju njihovoga jezičnoga plana i izgovara liječi.

Tako je g. 1940. (dakle za vrijeme Banovine Hrvatske) zajedno s Krunom Krstićem objavio knjigu Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika u kojoj je na temelju spoznaja onodobne svjetske lingvistike, osobito pak Praške strukturalističke škole, obradio pojam hrvatskoga jezičnoga identiteta utemeljenoga na jezičnim činjenicama.

Različite asocijativne iskre iznenada ' osvjetljavaju ' ne samo slike iz prošlosti, događaje ili naizgled puka imena, dajući im snažnu motivaciju kako bi se razotkrile u novoj složenosti nastajućeg znaka. " (Branimir Bošnjak) 2. Nebo nek ' je i dalje samo nebo, Robert Roklicer (Jutro poezije) " Knjiga pjesama istrajava u napetosti između početnoga (jezičnoga, ludičkoga) uzvika, poriva za govorom, igrom, ali se istodobno situira i smješta u prostor svakodnevnoga.

Na sreću, HDZ-ovska saborska većina nije tada prihvatila prijedlog rigidnoga jezičnoga zakona koji je ograničavao jezične slobode, pokazavši i tu povijesnu zrelost i odgovornost.

Glavne su postavke te škole: autonomnost glasovne razine jezika, nauk o beziznimnosti glasovnih zakona, zanimanje za sklonidbenu problematiku, u proučavanju fokusiranje pojedinca a ne jezičnoga sustava, historizam, analogija.

dubrovački pjesnik 15. stoljeća; suvremenik marka marulića, pjesnik koji je ušao u povijest hrvatske književnosti jer je kroz svoje je pjesničko djelo ispisao temeljno ostvarenje hrvatskoga jezičnoga izraza u obliku koji je stoljećima kasnije postao hrvatskim književnim jezikom, džore držić, stric komediografa marina držića i rekror crkve sv. spasa u dubrovniku, rodio se na današnji dan 6. veljače 1461. (umro u osvit 16. stoljeća).

Tako će ubuduće Gimnazija upisivati jedno odjeljenje matematičkoga smjera, dva jezičnoga i jedno općega smjera.

Stvaranje je vlastitih riječi umijeće, pritom treba imati jezičnoga znanja i ukusa, i na kraju to zajednica mora prihvatiti.

Djelo iznimno važno za povijest hrvatske gospodarske misli u kojem autor, zbog uspješnosti trgovanja, obrazlaže korist od jezičnoga ujedinjenja hrvatskih krajeva.

Upućuju se u to koji sve dijelovi jezičnoga planiranja čine govorni iskaz.

A sam sintetski tzv. hrvatsko-srbski jezik, nije li to zapravo pokušaj političke DIHOTOMIJE (podjele), pače i mrvljenja hrvatskoga jezičnoga corpusa.

U praksi se to svodilo na privid jezičnoga jedinstva sve prisutnijim pokušajima uklanjanja, minoriziranja ili prešućivanja hrvatskih i srpskih razlika.

Bez jezičnoga zakona, slovo struke ostaje mrtvo slovo na papiru.

Naivnost te ideje vidljiva je i u tome što i taj projekt, da je i proveden, ne bi ujednačio hrvatski i srpski na drugim razinama, od fonetike do semantike.) Vrhuncem jezičnoga oktroiranja bijaše tzv. " Belićev pravopis " ili " šestojanuarac " ime je dobio po auktoru, uglednom srpskom filologu Aleksandru Beliću, kao i po tom što je izašao 1929. u ozračju šestosiječanjske diktature.

P oodavno je ustvrđeno kako nema jezičnoga priručnika koji u povijesti hrvatskog standardnoga jezika ima nezahvalniju sudbinu od pravopisa.

Prvi je veliki Kovačićev prozni tekst Baruničina ljubav, objavljen u Vijencu 1877., roman na razmeđu romantizma i realizma, mješavina dinamične i počesto nevjerojatne radnje i jezičnoga vatrometa u čem se Kovačić pokazao, uz Šenou, jednim od glavnih hrvatskih devetnaestostoljetnih jezikotvoraca.

Na mjesto ministra kulture došla je osoba potpuno suvisle jugoslavenske orijentacije i zastupnica jezičnoga unitarizma i usput krivotvoriteljica suvremene hrvatske kulture koja ni na jedan način nije " autoreferentna " a nije nikada ni bila u dugoj svojoj povijesti.

Edukativni CD Sjedi 5 Hrvatski jezik gramatika i pravopis namijenjeni su učenicima 5., 6. i 7. razreda za učenje i ponavljanje sadržaja iz jezičnoga područja nastavnoga predmeta Hrvatski jezik.

Na simpoziju su izneseni radovi doc. dr. sc. Nataše Štefanec " Struktura posjeda u Međimurju i okolici u 16. stoljeću ", doc. dr. sc. Hrvoja Petrića " O utjecaju obitelji Zrinski na naseljenost Međimurja od sredine 16. do početka 18. stoljeća ", Vladimira Kapuna " Zrinski i franjevci ", Alekseja Milinovića, prof. " Crkvena desetina - desetinske daće na međimurskom i ostalim bivšim Zrinsko-Frankopanskim vlastelinstvima u 17. stoljeću ", prof. dr. sc. Geze Palffya " Hrvatsko-mađarska obitelj Zrinski u aristokraciji Ugarsko-Hrvatskog kraljevstva i Habsburške monarhije ", prof. dr. sc. Stjepana Hranjeca " Zrinski i Frankopani kao književna tema ", prof. dr. sc. Alojza Jembriha " Doprinos Zrinsko-Frankopanskoga književno-jezičnoga kruga hrvatskoj književnosti i leksikografiji 17. stoljeća ", prof. dr. sc. Mije Koradea " Ban Nikola Zrinski (1620. - 1664.) u djelu Jurja Rattkaya ", Vojka Senkera " Potomci grofova Šubića Zrinskih žive i danas u Grčkoj ", prof. mr. Genea Whitinga " Uloga obitelji Zrinski u širenju protestantizma u Međimurju ", dr. sc. Mirka Šundova " Uloga Zrinskih i Frankopana u borbi protiv Turaka vojni aspekti ", prof. dr. sc. Dragutina Feletara " Uloga Legradske kapetanije u obrani od Osmanlija u doba Zrinskih ", prof. dr. sc. mons. Jurja Kolarića " Zrinsko-Frankopanski otpor Habsburgovcima u kontekstu europske politike " i " Uloga Družbe ' Braća Hrvatskoga Zmaja ' u stvaranju kulta Zrinskih i Frankopana ", Ivana Filipovića " Istražni i sudski spis Petra grofa Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Austrijskom državnom arhivu ", mr. sc. Vladimira Kalšana " Graditeljska ostavština Zrinskih u Međimurju i njezino značenje danas " i prof. dr. sc. Josipa Jurčevića " Vrijednosni duh Zrinskih i Frankopana u hrvatskom Domovinskom ratu ".

Glavna su imena protagonista toga jezičnoga tipa Antun Vramec, Ivan Pergošić, Juraj Habdelić, Andrija Jambrešić, Tituš Brezovački.

Pjesme Željka Stubičana riznica su najplemenitijih osjećaja, a istodobno i prava škrinja jezičnoga bogatstva, riječi koje sve rjeđe možemo čuti, a koje zvuče i zvone posebnom toplinom, toplinom jezika predaka, slatkim divanom, pjesnikova materinskog polukajkavskog konglomerata »koji je mješavina svih doseljeničkih, dotepenskih dijalekata«. (Razumijevanje pjesama onima koji nisu polukajkavci olakšat će Rječnik manje poznatih riječi priložen na kraju knjige.) Mnogostruka nadarenost Željka Stubičana dolazi do izražaja i u likovnoj opremi knjige.

Digitalizacija pisane baštine nije samo tehnološki zahtjevna već uključuje i poznavanje naše povijesti, jezičnoga blaga, organizacije i tradicije ustanova, i slično.