Pravopisna je to rasprava koja je našavši se na prekretnici između dviju pravopisnih koncepcija neosporno poslužila kao dobrodošla pret hodnica ne samo prvoj hrvatskoj pravopisnoj knjizi, I Hrvatskome pravopisu Ivana Broza iz 1892. godine, nego je i više od toga na vrlo respektabilan način zacrtala metodologiju pravopisnoga normiranja, ali i pisanja hr vatskih pravopisnih knjiga.

I, molim, ne dajte se povući za nos (a tek ne zanos jedinstveni pravopis), još nema pravopisnoga rječnika, a taj kaže više i od pravilâ.

Promišljanja o metodologiji pravopisnoga normiranja i pisanja pravopisne knjige zaokuplja retke i Kušareva Nauka, koji ju je respektabilno zacrtao, i autori č inih radova pa ne č udi da su ukori č eni u jednoj knjizi.

Za bolje razumijevanje pravopisnih načela, pravila i pravopisnoga rječnika, potrebno je prije služenja pravopisom pročitati uvod i predgovor pravopisnomu rječniku.

Čini se da je uz tada politički destruktivno zamjenjivanje zajedničkoga pravopisa, bitnu ulogu u političkoj likvidaciji pravopisa trojice autora odigrala i koncepcija pravopisnoga rječnika, odnosno kako stoji u Uvodu: »Zbog toga što nije bilo i još danas nema rječnika suvremenog hrvatskog književnog jezika u našoj je svijesti pravopis postao sinonim za rječnik.« Tako je u pravopisnom rječniku ostvarena i leksička diferencijacija s obzirom na hrvatske posebnosti, što je tek bilo politički nepoćudno.

Zahvalio je potom svima zaslužnima za dovršetak projekta, od autora koji su tijekom gotovo četiri godine koliko je trajao rad na knjizi uložili velik trud i obavili golem posao te članovima Pravopisnoga povjerenstva Matice hrvatske u kojem su bili Igor Zidić (predsjednik), Vlaho Bogišić, Stjepan Damjanović, Tonko Maroević, Mirko Peti, Ivo Pranjković, Marko Samardžija (do lipnja 2006) te Zorislav Lukić, kao i stalnom likovnom uredniku izdanja Matice hrvatske Luki Gusiću, koji je opremio i ovo izdanje, te službi grafičke pripreme u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža na čelu sa Semirom Resimovićem.

Potom, prvi su pomni čitatelji radnih, i ne uvijek baš spretno sročenih pravila, bili članovi Pravopisnoga povjerenstva.

Jednostavnost, o kojoj je ovdje riječ, ogleda se kako u formulaciji pravopisnih pravila tako i u rasporedu, odnosno slijedu poglavlja u kojima se izlažu pojedini aspekti pravopisne problematike od pisma na početku do pravopisnoga rječnika i prikaza korekturnih znakova na kraju.

Također, iz pravopisnoga neznanja mnogi govornici pišu potpuno pogrešno " opetće mo ", jer u biti znaju da tu nešto treba ići odvojeno, a nešto spojeno, ali ne znaju što.

Uzrok oživljavanju popularne tematike i na stranicama znanstvenoga časopisa leži u, čitatelji Vijenca zasigurno već znaju, najavi novoga izdanja pravopisnoga priručnika Vladimira Anića i Josipa Silića.

Čuh kako su se zagovornici jednoga pravopisa (koji je dobio nekakav blagoslov prethodne političke garniture) pobunili protiv vašega pravopisnoga nauma, plana.

Ponovno kao i ranije priprema ga u tajnosti jer tko su autor (i) novoga pravopisnoga rječnika, nitko zbilja ne zna.

Isto tako i do danas se ne zna tko su sastavljači Pravopisnoga priručnika iz 2004. god. koji je priredila Ljiljana Jojić.

Goldstein će opet vjerojatno za državne novce želi tiskati desetke tisuća bezautorskoga pravopisnoga priručnika i podijeliti ga besplatno š kolama, kao što je to već jednom u č inio.

Nije svejedno da je ovih dana jedan dnevni list prodavao po malim cijenama Hrvatski enciklopedijski rječnik, uz koji se besplatno dobivalo primjerak Pravopisnoga priručnika nakladnika i urednika Novog Libera Slavka Goldsteina: 8000 razreda u hrvatskim školama dobit će kao dar za Božić primjerak Velikoga rječnika hrvatskog jezika, Vladimira Anića, na CD ROM-u.

Da vidimo kako sada Musa dere pravopisnoga jarca?

U aktualnom broju Školskih novina sličnu je misao izrazio prof. dr. Marko Samardžija, iznoseći da se problematika hrvatskoga »pravopisnoga trokuta« ne može uspješno riješiti oblikovanjem »pravopisnoga četverokuta«.

Pravopisnim priručnikom uspjeli su prekinuti novosadsku pravopisnu praksu, uvesti potpuno novi koncept izrade pravopisnoga priručnika te metajezični opis pravopisnih fenomena.

Ona nije dovoljno razrađena pa nema ni pravopisnoga rječnika koji bi trebao biti sastavni dio pravopisa o kojem je otvorena javna rasprava.

Ne bih se osvrtao, da iz kratkih izjava pisaca nije štošta vidljivo i izvan pravopisnoga pitanja.

Brozov pravopis s obzirom na korijenite promjene pravopisnoga načela koji donosi, hrvatska kulturna javnost još neko vrijeme neće prihvatiti pa veći dio pisaca, Matica hrvatska, stranačka glasila haesesovska i pravaška nastavljaju pisati uzualnom normom stabiliziranom u proteklih tridesetak godina.

S druge će pak strane hrvatski jezikoslovci, na čuđenje spomenutih korisnika, aksiomatskim tvrdnjama smatrati kontinuitet i tradiciju hrvatske pravopisne i slovopisne norme posljednjih dvaju stoljeća, bez obzira na promjenu pravopisnoga načela krajem prošloga stoljeća.

Jesam li pogriješio kad sam još 2001. u Vjesniku objavio članak s naslovom Hvala ti, Bože, što se od pravopisnoga ludila ne umire? (Pritom sam napisao i kako bi trebalo... hitno natjerati 2 - 3 nezakrvljena hrvatska jezikoslovca da za 2 - 3 mjeseca napišu i objave poštena, pametna i nedvosmislena ' Pravopisna pravila hrvatskoga jezika ')

Neki članovi Vijeća misle kako bi bilo ' ' puno bolje da je tom Vijeću ponuđeno da ocijeni usklađenost pravopisa sa zaključcima za normu ' ', što su autori istaknuli u podnaslovu pravopisnoga priručnika.

Prvi je korak u tom smjeru, osim ve ć objavljenih Goldsteinovih priru č nika i drugih sli č nih knjiga, tiskanje po č etkom idu ć e školske godine obvezatnoga pravopisnoga rje č nika po kojem svatko mo ž e pisati kako mu je drago, kako je to bilo regulirano u Novosadskom pravopisu.

U biti je toga pravopisnoga surogata koji ć e sli č iti Ani ć evu rje č niku u Goldstienovoj nakladi gdje će sve hrvatske, srpske, bo š nja č ke i crnogorske rije č i biti strpane u jednu rje č ni č ku vre ć u.

Peto izdanje Boranićeva pravopisa 1930. prerađeno je prema odlukama Pravopisnoga uputstva uvodeći pravopisnu terminologiju koja dotada nije bila ustaljena u Hrvatskoj, a dio koje se propisivao do devedesetih.

Očito je nesređenost hrvatske pravopisne norme i naš pokušaj i način postizanja pravopisnoga konsenzusa prouzročio u medijima pozitivnu reakciju jer kako drukčije protumačiti desetke pozitivno intoniranih tekstova o hrvatskome pravopisu i hrvatskome jeziku u svim hrvatskim medijima, što je dosad bila samo utopijska želja ".

Čini se da Hrvatski pravopis treba izgurati s pravopisnoga poprišta pod svaku cijenu, a razlog može biti samo politički.

Ne želi li netko i uz pomoć budućega pravopisnoga rječnika prikriti sadanju nepismenost administrativno-činovničkoga aparata koji piše i ovako i onako?