Paronomazija i adnominacija, koje se ponekad navodi kao anti č ke sinonime novovjekom pojmu igra rije č ima, ipak su samo imena pojedina č nih figura koje ne mogu obujmiti č itavo polje jezi č noga ludizma.

Posebice su je prigrlili nadrealisti i pripadnici skupine Oulipo, koji su prakticirali sve poznate i izmišljali nove oblike jezi č noga ludizma.

Tako đ er, jezi č no bogatstvo sa starim dijalektima u selima nadomak gradu, o č uvanim staroslavenskim poluglasom te rije č ima kao ÂťkruvÂŤ, ÂťnjetkoÂŤ, ÂťgredemÂŤ ili ÂťdragovoljnoÂŤ rje č ito pokazuju, unato č svemu, neuništivost hrvatskoga narodnog jezika.

Svaka pojedina figura ili postupak nastaje ili neo č ekivanim povezivanjima ili zamjenjivanjem jednih jezi č nih jedinica drugima ili, pak, razli č itim oblicima raspore đ ivanja jezi č nih jedinica.

Igra rije č ima pojavljuje se u anegdoti, vicu, humoresci, komediji, dje č joj i jezi č noj poeziji, polemici, uop ć e u tekstovima kojima je cilj nasmijati i zabaviti.

Ipak je najviše redaka pristupnih stranica, razumije se, posve ć eno pravopisu (ortografiji) normi koja i nije jezi č na norma, rekao bi akademik Radoslav Kati č i ć, jer je konvencionalnija od drugih, manje je zadana jezi č nim danostima, pa ne č udi što i danas raspiruje strasti.

Tema NLP modula su bili Jezi č ni obrasci Miltona Eriksona/čuvenog hipnoterapeuta /, kao i Meta pitanja/po modelu Virginije Satir obiteljskog terapeuta /, a koja pomažu u komunikaciji i istraživanju prilikom coaching-a

Prvi dio Ispred vremena donosi tekstove o fenomenima koji su ubrzavali svoje vrijeme: nova umjetni č ka htijenja i pokreti, važne izložbe u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, nov odnos prema umjetnosti i umjetnicima, vladavina jezi č nog pluralizma, uspjeh Poleta i omladinskog tiska kao prostora vježbanja demokracije, prestanak državne kontrole č itanja i utjecaj samizdata na demokratske promjene u Isto č noj Europi.

Po tome su imena mjesta najstariji jezi č ni spomenici, najja č i svjedoci trajanja života na našem prostoru.

Nitko još nije ušao tako duboko i široko u tu jezi č nu i kulturološku problematiku kao akademik Petar Šimunovi ć te pokazao kako su na našem prostoru preživljavala imena gradova, rijeka, planina, ali i pojedinih obitelji, koje su ostajale na našem prostoru ili su zbog ratova i ratnih sukoba morale seliti u druge, susjedne zemlje.

Ukupno č etrnaest akademija, 250 sudionika, iz Hrvatske (Osijek, Split, Zagreb) i ostatka Europe [ (Békéscsaba (Ma đ arska), Cetinje (Crna Gora), Istanbul (Turska), Leeds (Engleska), Linz (Austrija), Ljubljana (Slovenija), Novi Sad (Srbija), Prag (Č eška), Sarajevo (Bosna i Hercegovina), Sibiu (Rumunjska), Sofija (Bugarska) ] pokušale su igrom i smijehom prije ć i jezi č ne barijere te uspostaviti komunikaciju na temelju kreativnosti, mašte, dobre volje.

Kriti č ari su prema vašem zadnjem romanu bili prili č no blagonakloni, iako su vam spo č itnuli to što likovi nisu jezi č no diferencirani, a dijalozi gramati č ki besprijekorni i time nedovoljno vjerodostojni.

Španjolska država pobrinula se da osnuje lektorate i za druge poluoto č ne jezi č ne skupine, a veliko zanimanje za njihovo u č enje posve je opravdalo inicijativu.

I upravo su u tomu za njega ležali deficiti takozvanih obrazovnih ustanova njegova vremena: Op ć enito: gimnazija je dosad lišena svojega prvog i najbližeg objekta, na kojem po č inje pravo obrazovanje, naime materinjeg jezika; a time joj nedostaje i prirodno plodno tlo za sva daljnja obrazovna nastojanja. Zato Nietzsche može, anticipiraju ć i time Karla Krausa, gimnazijama svojeg vremena podrugljivo doviknuti: Uzmite svoj jezik ozbiljno [... ] A ne bude li on od vas zahtijevao da spram odre đ enih rije č i i jezi č nih obrata naših novinarskih navada osjetite fizi č ko ga đ enje, tad slobodno odustanite od nastojanja za obrazovanjem... U suvremenijoj verziji, bez Nietzscheove razorne polemike, ta bi se misao rije č ima Petera Bierija mogla formulirati ovako: Op ć enito je obrazovan onaj tko spram odre đ enih stvari osje ć a ga đ enje: spram lažljivosti reklame i izborne borbe, spram fraza, klišea i svih formi nepoštenja, spram eufemizama i cini č ne informacijske politike vojske, spram svih formi pravljenja važnim i sljedbeništva na kakve se nailazi i u novinama gra đ anstva koje se smatraju mjestom obrazovanja. Zato je Nietzsche u djelu Ljudsko, odviše ljudsko mogao jednostavno i ujedno izazovno napisati: Škola nema važnije zada ć e od te da u č i strogome mišljenju, opreznom su đ enju, konzekventnom zaklju č ivanju: zato ona mora odvra ć ati pažnju od svih stvari koje nisu podobne za te operacije. [... ] Ona može mirno ra č unati s tim da ć e ljudska nejasnost, navika i potreba kasnije ipak ponovno otpustiti luk odviše zaoštrena mišljenja. U tim se razmišljanjima pokazuje i poznavanje č ovjeka koje mnogim današnjim navodnim stru č njacima za obrazovanje tako bolno nedostaje: upravo zato što ć e svakodnevnica života, upravo zato što ć e zahtjevi prakse ponovno ublažiti to č nost mišljenja, koja može uspijevati samo u dokolici, u relativno bezbrižnoj igri, to se mišljenje mirne savjesti smije uvježbavati u školi i samo u školi.

Kao i u svom debitantskom romanu, radnju pri č a Malko č je smjestio u ratno (manji dio) i poratno vrijeme, a zbivaju se u ve ć ini u slavonskom gradi ć u, zacijelo u piš č evoj Novoj Gradiški, i okolini; na to upu ć uju i neki jezi č ni signali u dijalozima npr. karakteristi č an slavonski leksik (baja), ikavica (č ovik, pisma, vridim), pojedeni glasovi u pojedinim rije č ima (ak ti nemaš niš protiv.

Glazbom je dnevnik prožet na konkretnoj razini brojnih doga đ aja kojima je ona središte, ali i na razini uobli č avanja autorova jezi č nog svijeta.

Prvi od njih je Knjiga o Danijelu podnaslovljena 50 pjesama u prozi u kojima Detoni slavi sinovu svakodnevnicu daju ć i joj fascinantne jezi č ne oblike na prethodno ilustriran na č in.

Konkretno, Novosadskom dogovoru o jeziku iz 1954. godine, prilazila je kao sramnom aktu, oportunisti č kom ustupku hrvatskog naroda u ime bratstva i sloge, u kojem je hrvatski narod izgubio temelj-nu jezi č nu samobitnost.

Osim na razini tematike i pripovjedne tehnike, autori č ina se maštovitost odražava i u diskurzivnoj kombinatorici (ve ć i dio rukopisa pisan je diskursom bliskim bajci, kao ironi č an kontrapunkt mra č noj postkataklizmi č noj stvarnosti koju predo č uje, ali tekst autorica garnira i kvaziznanstvenim i poetskim dionicama te burleskno-vodviljskim, na apsurdu zbog me đ usobna nerazumijevanja sugovornika temeljenim dijalozima), dok njezina inovativnost vrhunac doseže na jezi č noj razini.

U tim popisima ima rije č i koje su samo fonološke ili tvorbene ina č ice temeljne, ali svakako se jezi č no razlikuju od nje i zbog toga je dobro da su uvrštene.

Sama ta č injenica potvr đ uje jezi č nu vrijednost knjige: iz obaju ć e se njezinih dijelova stru č njacima ponuditi podaci za istraživanje slavonskih govora.

Kazao mi je kako ima i politi č kih i jezi č nih izolacionista (pogotovo s obzirom na snagu lokalne literarne tradicije), no kako je on odlu č no na strani katalon-skoga kulturnog i društvenog jedinstva, jer jedino zajedno autoritetom dviju velikih povijesnih regija mogu obraniti poseban nacionalni status.

Gostujući profesor u Hrvatskoj Održavala je predavanja i seminare i na drugim odsjecima Sveučilišta u Zagrebu: Odsjeku za novinarstvo FPN-a (Kultura govora), Odsjeku za logopediju ERF-a (Osnove fonetike i jezi č ne strukture, Uvod u op ć e i hrvatsko jezikoslovlje, Uvod u materinski i inojezični hrvatski, Temelji hrvatskoga jezika, Temelji jezikoslovlja), Dramskome odsjeku Akademije za kazalište, film i televiziju (Fonetika); na Hrvatskim studijima (Uvod u opće i hrvatsko jezikoslovlje).

Struktura jezi č nog izri č aja u ontološkom smislu odgovara fundamentalnoj, konstitutivnoj arhitekturi pjesnikove osobnosti.

Kriti č ni su trenutci hrvatske jezi č ne kulture u tom da nanovo o ž ivljavaju stari hrvatskosrpski jezik u novom obliku tzv. zapadne varijante b/c/h/s jezika, dakle sve ono š to ž ele pojedine ustanove Europske unije od Hrvatske u podru č ju njene jezi č ne kulture.

Ovdje je dobro podsjetiti č itatelja na stavak 2. biv š e prijeporne Vladine Odluke o izradi strategije razvitka jezi č ne kulture iz 2003. god.: Projektni zadatak jest izrada Strate gije, š to ć e uk lju č ivati rad na postiza nju hrvatskog jezi č nog standarda, razvitku jezi č nog obrazova nja, odnosu hrvatskog jezika prema drugim jezicima, te o č uva nje hrvatskog jezi č nog identiteta u slu ž benom komunicira nju s Europskom unijom (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/307005.html).

Štoviše, opet anga ž irani tzv. biznis, a ne znanstveno - strukovne ustanove poku š avaju rje š avati pitanja razvoja jezi č ne kulture.

Sitnom gestikulacijom lica, govorom i jezi č nim tikovima duhovito je i ludi č no utjelovila luckastu Krticu koja stalno traži svoju lopticu te neposredno i spontano odgovara na reakcije iz publike.

Izložba koja ć e vam sigurno izmamiti osmijeh izraz na licu kada se usne blago izvijaju, koji odaje dobro raspoloženje, veselje piše hrvatski jezi č ni portal.

Bogiši ć evo istraživanje starije hrvatske književnosti uvijek se obazire na europski kontekst, ali on je uvijek upozoravao i na veoma važnu č injenicu: na organi č ku povezanost pojedinih razdoblja i podru č ja u cjelinu književnih zbivanja na prostoru Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, s Dubrovnikom i Bosnom i Hercegovinom, tj. s cjelokupnoš ć u hrvatskoga jezi č nog i narodnosnoga prostora.