Pseudonimno ime glavnog antijunaka, a možda najto č nije autsajderskog junaka ove memoarske proze Job Gotal ništa ne skriva, dapa č e otkriva simboliku patnje i snage neobi č na života usmjerena prema vje č nosti, a otvorena društvenoj vjetrometini razli č itih stupnjeva poniženja, baš onako kako na po č etku ovoga zaklju č nog dijela trilogije kaže Heineov moto: Ondje gdje veliki duh iskazuje svoje misli nalazi se Golgota.

Kada kažem duša, aludiram na najbolje u č ovjeku, na iskru vje č nosti u njemu, na ono gdje je sabran integralno, gdje pronalazi sama sebe i svoje dostojanstvo te bitne odgovore o samu sebi tko je on, koji je njegov položaj u svijetu i svemiru, koji je smisao života.

Neke su države financijski propale zbog ulaganja u umjetnost, ali su stoga zadužile č ovje č anstvo na vje č ni spomen; neke su bile daleko bogatije i štedljivije, pa im danas jedva znamo ime, ili ih pamtimo po zlu, jer su novac ulagale u naoružavanje, vojsku, zabavu.

Svim darovateljima obe ć avao je da ć e im imena biti zapisana zlatnim slovima na pergameni koja ć e vje č no visjeti u Op ć ini i da ć e dobiti odgovaraju ć i broj veduta izgra đ ene č esme.

Prije je rije č o diskurziviranome (esejizacija poezije) prokazivanju raznih Vrhovnih orijentira, koji obi č no, u represivnom reproduciranju Istog, iza sebe ostavljaju pustoš (Naknadne spoznaje koje smo/nastojali zaboraviti, a one nisu bile važne svijetu./To je bio njegov nadolaze ć i nihilizam, korištenje/otpadaka ideologija, glad i jaha č i apokalipse kao/tvorci nereda iz kojih izranjaju vje č ni vladatelji).

To je druženje posljedovalo poezijom otrežnjuju ć ih uvida, koja je postala dovoljno iskustveno, misaono i izrazno snažna da se pohrva s krajnjim koordinatama svijeta i teksta životom i smr ć u, zbiljom i virtualnoš ć u, trošivoš ć u i vje č noš ć u, jezikom i onim što jeziku nije dostupno.

Grob kao vje č na putovnica

Važnost kazališnoga kriti č ara samo je na prvi pogled marginalna, zato jer je to teatarsko njuškalo smješteno na marginu prostora, i analogna je off - oznaci Teatra Ulysses, ali i gesti glumca Rade Šerbedžije koji kao trbuhozborac s pomo ć u lutkarski skrojena Miroslava Krleže glumi vje č no disidentstvo u skromnoj i oskudnoj Bohemiji Brijuna.

Tu je Bohemiju šeširdžija, klobu č ara i slobodnih ljudi osmislio još Josip Broz Tito taj prostor vje č noga slobodarstva sretnoga Pana, sretnih radnika, vila i satira.

Otkuda onda vama nada u razvoj kantovske ideje svjetske vlade, vje č noga mira itd. u situaciji propadanja i samih Ujedinjenih naroda i mnogih dostignu ć a me đ unarodnoga prava op ć enito?

Beograd ti još jednom pokazao svoje lice iz tvojih vje č nih snova.

mirne i spremljene za vje č nost

Ipak, ima nešto ganutljivo u ovim pjesmama, što ne poti č e na suparništvo s imaginarnim i stvarnim silama iz ranijega Vuleti ć eva razdoblja, nešto što nas ispisuje i upisuje u vje č nu knjigu.

Č itanje zlo č ina kao hrabrosti jedna je od najstrašnijih i vje č nih tragedija svih ljudskih ratova.

Verdijeva glazba intenzivira najvažnije arhetipske oblike zato jer se u njoj pjeva drama o stravi vladavine, o vje č noj strepnji mo ć nih.

Rije č je o literariziranoj višejezi č noj monografiji Široki Brijeg (480 str., uz hrvatske tekstovi na engleskom i njema č kom, urednik Ivo Č olak), neobi č no bogata ilustracijama, poetskih naslova, pri č a slikovitu pri č u uz (ne) davna vremena: od prvih zapisa do umjetni č ki vrijednih djela koja su, kako stoji dragost vje č itih nastajanja.

Zaborav povijesnog tijela hrvatskog plesa jedan je od krivaca za usporen uspon plesa k nužnoj institucionalizaciji, te je status plesača kao vje č nog pionira već stotinjak godina inhibitorna normala, koja doduše generira veliku dozu entuzijazma, no onemogućava potpun razvitak scene.

Uzvratiš jednakim, gotovo neprimjetnim, jednako znakovitim pokretom, ostajemo tako vezani za još jednu vje č nost.

Ako je Hercegovac definiran kao primitivac kockaste glave, koji se nakrao na ra č un hrvatske sirotinje pa sada ž ivi u viletini i vozi najnoviji mercedes, iz kojega kro č i u mokasi ni i bijeloj č arapi pa se, dok mu kilo zlata zvecka oko š ije i č a č kalica viri izme đ u rijetkih zuba, ubacuje preko reda podi ć i la ž nu ratnu invalidni nu, a vi ste, nasuprot tomu, mo ž da izigrani radnik, prevareni branitelj, voza č prastaroga Golfa II, ne slu š ate narodnjake, doktor ste znanosti ili vje č ni podstanar u Zagrebu u ko jemu po š teno radite ve ć č etrdeset godina i nikada se niste pro š verceali ni u tramvaju - krivica je o č ito u vama.

Unato č humoru i ironiji, Kis je zapravo veoma pesimisti č na, pa č ak i nihilisti č ka knjiga, jer pokret otpora Kuzmi č evoj despociji ne postoji, ljudi su do autizma usmjereni isklju č ivo na same sebe, neuki i necivilizirani, a Kis, vampirska zvijer kojom vlast pu č anstvo drži u strahu, a zapravo je u obliku zla sami ljudi utjelovljuju, hrane i njeguju u svojoj nutrini, neuništiva je, neukrotivo nemirna i vje č no bijesna, neutaživo žedna krvi i vlastite dobrobiti, na štetu drugih.

Mladen Č uli ć digitalnim je slikama dotaknuo vrlo važnu i bezvremensku temu odnosa ljubavi i mržnje izme đ u dvoje ljudi te vje č nih traganja za cjelovitoš ć u i drugom polovicom nadahnut poglavljem knjige Eckharta Tollea Odnosi ljubavi i mržnje, prema kojem je i nazvao svoju izložbu, otvorenu u Salonu Gali ć sredinom lipnja.

Knjiga Charlesa Pattersona Vje č na Treblinka: naše postupanje prema životinjama i holokaust jedna je od onih knjiga koje plivaju uzvodno, protiv negativnih tekovina te stihijske bujice života, i kao takva ukazuje na jednu specifičnu razinu problema koje proizvodi prepuštanje njezinim često destruktivnim virovima.

Druga najavljena dramska premijera trebala je biti koprodukcija s kazališnim ku ć ama iz Maribora i Novog Mesta Povijest vje č nosti J.

No kao i kod tematiziranja rata, istinski šok realnosti (kako je pogovor Bajsi ć evoj knjizi precizno naslovio Delimir Rešicki) i sada je zapravo pravi zamašnjak za pjesni č ku imaginaciju koja u povišenoj temperaturi nizanja i kombiniranja intenzivnih realija nanovo uzlije ć e u neku, kako ve ć rekoh, susljednu vje č nost (U doba ratnog kaosa/miljenici sre ć e bacili su kocke/i prisvojili komade zemlje ljudi./Znate li baladu o cvr č ku i mravu/balovima bez maski i visokom društvu/koje kroji drugima sudbinu/iza svilenih zastora/č ipka na č ipku: u vrijeme dok se lutalo rovovima/kao katakombama ukletog svijeta/u glavnom su gradu/marljivo stvoreni temelji feuda./Ratni profiteri prvi su na misi:/oni kleknu na kameni pod katedrale/i zauzmu dostojanstven stav/nalik Richardu Lavljeg Srca/pri povratku iz Svete zemlje/milijun puta zahvaljuju ć i bogu/što ih je doveo do bogatstva/nesvjesni da se njihov bog/i bog obespravljenih/ne mogu prepoznati u crkvi/na istom putu, ili u isto vrijeme/pro ć i kroz ista vrata).

Takovrsno je pak otkrivanje i putovanje sama supstancija Bajsi ć eve susljedne vje č nosti, života kojem je temeljni smisao i spasonosna dimenzija u samu njegovu vje č nu doga đ anju.

Da sve u potonjem koncertu bude jednostavnije, tu je i Vje č ni Mata č i ć, a i jedan orkestar i bezbroj glazbenih doživljaja.

S Vidri ć em je razmjenjivao sli č ice anti č kih motiva, Ljubo Wiesner bio mu je vje č ni uzor, i što nas se to ti č e.

Nije li možda razlog provincijalno europejstvo, vje č ni hrvatski strah da budemo što jesmo?

Osmanlije su se koristile toplicama, ali nisu ulagali u njih, č emu je znatno pridonijela blizina vje č no nemirne granice prema Habsburškoj Monarhiji.

Neminovno je napomenuti da sam vje č ni Borgesov i Cortázarov dužnik.