jèzik m <V -iče, N mn -ici, G jȅzīkā>

DEFINICIJA

1. anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav jezik]
2. pren. a. ono što oblikom podsjeća na jezik [vatreni, plameni jezici vrhovi plamena koji palucajub. dio zemlje koji se ne ore ili koji zalazi u njivu; plaz c. izduženi poluotok
3. a. sustav glasova, gramatike, naglasaka, riječi i fraza kojima ljudi izražavaju svoje misli i osjećaje b. riječi i metode njihova kombiniranja koje upotrebljavaju i razumiju drugi ljudi [brusiti jezike; na jeziku; oštra jezika; poganim jezikom; imati dug jezik; imati jezik kao krava repc. čujan i artikuliran sustav za prenošenje poruka proizveden radom govornih organa
4. sustav artikuliranih glasova izdvojen od drugih [latinski jezik]
5. a. sustavan, usustavljen način iznošenja misli, sudova, ideja i osjećaja upotrebom konvencionalnih ili prihvatljivih znakova, zvukova, gesta itd. [jezik gestab. sustav koji se koristi u pojedinim strukama [pravni jezikc. sredstvo jednosmjernog davanja signala među životinjama
6. poseban način upotrebe izraza kao a. oblik ili način verbalnog izražavanja [svjež jezik; poletan jezikb. izbor termina i frazeologija koji služe na nekom posebnom području stvaranja ili znanja [jezik diplomacije]
7. inform., v. jezik (programski)
8. zast. a. narod b. govor [nalegoše na jazik rvacki zapis popa Martinca iz vremena osmanskih osvajanja

SINTAGMA

birani jezik ekspr. razgovor, govor kada se riječi biraju, kada se govori oratorskim, književnim ili diplomatskim jezikom;
dječji jezik jezik djece i mlađih adolescenata 1. u procesu usvajanja materinjeg jezika uglavnom do 5. ili 6. godine života, analogije izvedene iz gramatičkih oblika [zovio, prid. rad.: zovem, prez.2. žargon uzrasta kad se maternji jezik već usvoji u obliku posebnih tvorbi [slad (oled) + kać ← slatkać, hip.; rođ (endan) + kas ← roćkas, hip. u zn. proslave rođendana;
drugi jezik razg. strani jezik koji se uči odmah nakon materinjeg i njime ob. vrlo dobro vlada;
ezopovski jezik alegorijski, zamaskirani jezik;
jezik tijela, usp. govor tijela, v. govor ;
književni jezik 1. razg. normirani jezik koji služi kao uzor i čije se norme uzimaju kao »pravilne« i općeobvezatne te koji se stavlja nasuprot dijalektima i razgovornom jeziku; standardni jezik 2. lingv. osebujni stil u jeziku kojim se koriste književnici u pisanom izražavanju, a čije su značajke bogatstvo izričaja, slikovitost i izražajna sredstva (za razliku od publicističkog, znanstvenog i dr. jezika);
kontaktni jezik miješani jezik koji nastaje sam po sebi kao rezultat potrebe internacionalnog sporazumijevanja na raznojezičnom teritoriju = kreolski jezik;
lovački (nijemi) jezik način davanja signala ostavljanjem na razne načine složenih jelovih grančica;
materinji jezik jezik koji dijete najprije nauči govoriti [ (to je meni) materinski, materinji jezik svoj jezik (za razliku od stranog jezika);
mrtvi jezik jezik koji više nikome nije materinski (npr. etrurski), opr. živi jezik;
neverbalni (nijemi) jezik, v. jezik (5a);
obložen jezik med. bijeli jezik na kojem je skupljena tjena;
okretan jezik 1. vješt, lucidan stil (govora) 2. način govora osobe koja se dobro snalazi u komunikaciji, prepirkama, diskusijama;
prirodni jezik 1. naziv za svaki jezik kojim se govori i koji je nekome materinski (za razliku od esperanta i sličnih umjetno stvorenih jezika); jezik čija su pravila nastala spontano i evolucionistički, opr. umjetni jezik 2. ukupnost vokabulara, gramatike, izraza i konstrukcije rečenice u ustima izvornoga govornika nekog jezika (za razliku od riječi itd. koje funkcioniraju kao termini unutar neke strukture ili djelatnosti);
programski jezik inform. skup simbola i sintaktičkih pravila za njihovu upotrebu koji služi za davanje instrukcija kompjuteru;
službeni jezik jezik koji je ustavom, zakonom ili međunarodnim propisom određen kao govorni ili pisani u određenoj državi, nekoj međunarodnoj instituciji i sl.;
strojni jezik inform. binarni jezik (niz 0 i 1), koji procesor učitava i izvodi;
stručni jezik jezični podsustav namijenjen jednoznačnom sporazumijevanju u određenoj struci koji sadrži nazivlje i druga jezična sredstva;
svjetski jezik jezik materinji velikom broju ljudi koji često služi kao sredstvo komunikacije između govornika drugih jezika (engleski, francuski, španjolski, ruski, njemački, talijanski, ob. još kineski i portugalski);
šatrovački jezik, v. šatrovački ;
umjetni jezik mat. inform. konačan ili beskonačan skup uopćenih matematičkih znakova kojima se modelira sintaksa programskih jezika, jezik izgrađen prema pravilima nekog logičkog sustava;
univerzalni jezik jezik (geste i sl.) koje svi ili mnogi razumiju (kompjuterski termini na engleskom, znak V za pobjedu i sl.);
višenamjenski jezik inform. programski jezik opće namjene;
zao jezik (zli jezici) meton. osoba (osobe) koja se bavi ogovaranjem, onaj koji olajava, onaj koji kleveće, koji u zloj namjeri priča neistine o trećoj osobi (o onome tko nije prisutan), klevetnik ili klevetnici;
živi jezik 1. jezik kojem se i danas ljudi služe, opr. mrtvi jezik 2. jezik kojim se služe ljudi u svakodnevnoj komunikaciji, opr. učeni jezik, književni jezik, pisani jezik

FRAZEOLOGIJA

došlo mu na jezik došlo mu da izusti, morao je reći;
držati jezik za zubima paziti na riječi, uzdržavati se od suvišnih izjava i riječi;
govori pet (sedam, deset, sto i sl.) jezika odlično je, sjajno, izvrsno, napravljeno je na najbolji način [ova pita govori pet jezika;
(imati) dug, dugačak jezik pejor. previše govoriti;
imati lajav jezik biti lajav;
imati oštar jezik govoriti izravno ob. neugodne istine;
isplaziti jezik izbaciti jezik iz usne duplje u ruganju;
jezik mu (je) otežao teško govori;
jezik nije matematika (ob. u pedagoškim poukama) u jeziku se pravila ne ostvaruju slijepo ili toliko dosljedno da ne bi poznavala ograničenja ili da ne bi bila ovisna o situaciji u kojoj se ostvaruju;
jezik pregrizao! onome tko je rekao nešto što sluti na zlo ili što se nije smjelo odati, blaga opomena da to više ne čini;
lomiti jezik slabo govoriti strani jezik, loše se izražavati na stranom jeziku, ne moći što lako izgovoriti;
(imati) prljav, pogan, šporki jezik biti sklon ružno govoriti o drugima, sklon ogovaranju;
(to je meni) materinski, materinji jezik svoj jezik (za razliku od stranog jezika);
mlatiti jezikom previše govoriti, govoriti nekontrolirano, brbljati sve i svašta;
naći zajednički jezik (s kim) sporazumjeti se;
navrh jezika mi je znam, ali se ne mogu sjetiti kako se kaže;
nema dlake na jeziku uvijek će reći ono što treba, neće se ustručavati da kaže;
odrezati jezik (sebi, komu) 1. dosl. 2. a. pov. b. učiniti da tko ostane bez riječi, oduzeti mu argumente, svojim argumentima učiniti da sugovornik ostane bez riječi;
pet (deset, sto) jezika govori odlično je, izvrsno je (ocjena okusa jela);
plesti, zapletati jezikom nejasno izgovarati ili nesigurno govoriti;
pokazati jezik otvoriti usta radi postavljanja dijagnoze pregledanjem jezika;
povući (koga) za jezik učiniti, dati povod komu da progovori, da kaže i ono što nije namjeravao reći;
skratiti kome jezik učiniti da manje nepotrebno ili nepoželjno priča;
sladak na jeziku koji umije lijepim riječima prikriti svoje namjere ili koji se ulaguje;
svrbi ga jezik svakako želi nešto reći (ako i nije potrebno);
što na srcu to na jeziku što osjeća, to govori;
ugristi se za jezik reći što i odmah se pokajati;
(to su) zli jezici oni koji govore loše o drugim ljudima

ONOMASTIKA

top.: Jèzik (Jàzik) (uz obalu kao ime duguljastih uskih poluotoka)

ETIMOLOGIJA

prasl. * (j)ęzykъ (stsl. językъ, rus. jazýk, polj. język) ← ie. * (d)ng̕hu- (lat. lingua, njem. Zunge)

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

književni jezik, standardni jezik, govorni jezik, materinji jezik, dijalekt, materinski jezik, maternji jezik, latinski jezik, slavenski jezik, pravopis, engleski jezik, idiom, znakovni jezik, jezični standard, rječnik, metajezik, prajezik, hebrejski jezik, vokabular, leksik

PRIMJERI U REČENICAMA