Nimalo stoga ne sumnjam da bi nakon kakvog Štulićevog četverodjelnog diskografskog paketa s uglazbljenom Ilijadom, Odisejom, Mahabharatom ili vikinškim sagama, gomila frikova odgojena na ranom punku i pionirskim danima hrvatskog novog vala uglas zazivala Jajin povratak i Johnnyjevu abdikaciju.

Jednako su voleli u Zagrebu i Beogradu, bas zato sto je usmerena protiv smradova na vrhu drzave (koja je naravno i izrodila Milosevica)... a isto vazi i za svaku Johnnyjevu pesmu.

Dok Jeanette uzaludno Raya upozorava na opasnosti koje im prijete ako ustraju na osveti, počinju se otkrivati događaji koji su prethodili Johnnyjevu ubojstvu i koji su doveli do njega.

S treće strane Petrinović tvrdi da je žice na gitari što visi na Johnnyjevu zidu napala rđa.

Na novom Johnnyjevu CD-u radili su ponajviše Željko Šparmajer, Zlatko Brodarić, Teo Brajčić, Brankica... a sve dakako garantira jednu izuzetnu produkciju.

Međutim iz njegova filma nije naročito jasno zbog čega je Cash u drugoj polovici 60 - ih bio najozloglašenija zvijezda tzv. popularne glazbe, jer Johnnyjevu mračnu stranu Mangold je ublažio, vjerojatno sukladno vlastitom senzibilitetu, ali zasigurno i kako ne bi ugrozio Cashov all-american status, uz koji se često veže slika božanski nadahnuta proroka ili samog Božjeg poslanika.

Poznato je da se nekadašnji ključni producent novog vala, Piko Stančić, pokajao za teške riječi koje je uputio na Johnnyjevu adresu, dok Leiner, unatoč gnjevu koji je prema njemu dolazio iz Utrechta, nikad javno nije izgovorio nijednu ružnu rečenicu o svom nekadašnjem gazdi

Petnaestominutni razgovor s najvećim umjetnikom hrvatskoga rocka otkrio je duboku Johnnyjevu ambivalenciju prema svemu što je prije petnaestak godina tako zagonetno napustio, ali i potvrdio njegovu odlučnost da ustraje u remboovskoj gesti umjetnika koji, bez objašnjenja i radikalno, prekida dosadašnji život, prepuštajući suvremenicima uzaludan trud odgonetanja što se to, zapravo, događa s Branimirom Johnnyjem Štulićem

U Johnnyjevu obranu treba naglasiti da je u emisiji koju Leiner spominje, rečeno da se Štuliću ' uredno isplaćuje 9 posto od svakog prodanog CD-a '.