A sad za one moje drage blogere koji me redovito čitaju, i koje ja redovito čitam, i koji me svakoga dana lijpo razvesele imam par riječi... iako sam još mlada da bi imala svoju dijecu (iako neke moje vršnjakinje imaju) zadivljena sam kad na blogovima vidim kako neke majke pišu lijepo o svojoj dijeci... moja draga blogerica Jonna toliko lijepo piše o svojoj kćerkici, sa tolikom ljubavlju da me iz dana u dan oduševljava, ona piše ono što sve majke osiječaju, te predivne osiječaje koji se nemogu sa ničim mijeriti... kako li je samo njeno dijete sretno... a onda mi na um padnu sva ona napuštena dijeca, sva ona ubijena dijeca koja svijet nikad nisu vidila... pa se upitam zašto sve majke nisu poput nje... ja vijerujem da velika sila natijera čovijeka da ostavi svoje dijete ili ga ubije... ali ja ne nalazim za to opravdanja... meni je ljudski život svet... i nikako se nemogu sa tim pomiriti.... zato molim vas sve moje drage blogere... bilo koje vijere bili.... da se molite... onako kako najbolje znate... kad god vam to padne na pamet.... za nerođene bebe.... da se molite za njih i njihove mame.... da im trudnoća bude lijepa.... da im porod bude bez problema.... i da se uspiješno skupa dignu na noge... vama je to pet minuta.... a možda je jednoj bebi i puno više od toga