Cudno je to kako te jedna osoba moze razocarat.Osoba do koje ti je stalo najvise na svitu, osoba zbog koje se budis svaki dan, osoba zbog koje bi umra, ma osoba za koju bi ucinia sve na svitu.I onda te ona razocara.U jednoj nekom maloj, ali tebi ustvari velikoj stvari.Prode kraj tebe bez icega ka da te nezna, kad da te nikad u zivotu nije vidia.Ka da nezna ko si ti.Kaze da nije zaboravia, al meni se cinilo da je i ona je dosla poruka u kojoj san svatila da nije.Al svejedno.Uvik nas najvise razocaraju osobe koje najvise volimo.Neznan zasto je tako.Valjda od njih najvise ocekujemo, mozda od njih ocekujemo ono sta nan oni nemogu dat i onda se razocaramo.Ali ja netrazin puno.Ona je danas bila tu za mene vidila je ono sta niko drugi nije vidia.Vidila je da se iza onog mog laznog osmijeha zapravo krije nesto skroz drugo.Nesto skroz suprotno.I pomogla mi je danas.Ona.Da mi je to neko reka prije godinu dana pa propucala bi ga.Ona, bila je tu za mene.Namucila se da uzme mobitel da posalje nekom poruku, a onda je poslala njemu.I danas san svatila da mi je ona ustvari prijateljica.Fala.I sta je jos cudnije od svega toga ta ista osoba koja nan je naizgled unistila cili dan, ma sta cili dan cili tjedan ako ne i vise, to sve ispravi samo s dvi rici i nicin vise.Rece one dvi rici, a sva tuga nestane.Nestane sve, tuga, razocaranje, ljutnja ma sve lose.Samo nestane.Odjedanput.I vrati se sve ono dobro.A najvaznije od svega je da se vrati ona ljubav koju osjecas prema toj osobi.Samo zelin da znas ako ovo citas: Danas nisan bila tuzna radi toga sta me nisi zagrlia ili nesto tako, danas san bila tuzna jer si pocea prolazit kraj mene kad da me neznas pa niti Ej mi vise ne kazes, i to boli.Boli jer te volin vise od svega na ovome svitu, jer bi ucinila bas sve za tebe i ti to dobro znas.Vrlo dobro.I sta je najcudnije od svega onda samo dodes kraj mene i reces one dvi rici i ja zaboravin na sve, na bas sve.A znas li zasto?