Kad mi netko kaže da nešto što želim ne mogu, ja prevrnem i nebo i zemlju da to napravim.

malisa kaže: pipi duga carapa da ali KNJIGA procitala sam je SEDAM puta u komadu, dodjem do kraja i samo prevrnem na pocetak i nastavam: D

Već dajder i meni štogod robice, da je preko ručice prevrnem Pa dadoh li ti?

Skinem pamučnu vesticu i prevrnem čašu vina ravno u košulju ljubaznog gospodina.

uspravila sam se u krevetu, pogledala na kalendar i shvatila da je opet nedjelja. prevrnem se natrag i odlučim tako ležati još malo. jebeš nedjelju. popodne dođe prije nego se uopće razbudim i onda se ugnjezdim uz nes u svoju učenje-stolicu i maštam o nekom piću uvečer. u ponedjeljak smo sjedili kavi i čekali subotu. tjedan je prošao u blagom obliku preživljavanja dana po dan. a svi smo bili napola ludi. malo se to razgrće izlgeda mi tako. isuse, imam osjećaj da ću praznike provest spavajući. a imam onako baš primamljivu sličicu kako bi to izgledalo. jutro u pidžami pred monitorom ili nad zgodnom literaturom, poslijepodneva na prosinačkim kavama sa super božićnom atmosferom i večeri u zadimljenim disko klubovima u kojima uvijek trešti house ili mtv cure u usponu.

nastavilo se još bolje. bili smo na čiovu tri dana i bila je najbolja nova godina do sada. izuzev jedne greške koje se sramim još uvijek. gledali smo filmove, radili kolače, pili nes, izrabljivali philip morris proizvode, slušali dobru muziku i dok sam sjedila na najudobnijoj narančastoj stolici u kući pomislila sam da bi tako to trebalo izgledati. sam doček ostavljam cenzuriran. khm. brzo mi je prošlo, pa sam ja ostala tamo još par dana. onako, vrteći svaku situaciju u glavi. onda mi je ponedjeljak počeo zvonit u glavi. pokušala sam ga utišati spavanjem do poslijepodneva. oke, išlo je u početku. onda više ni to nije palilo. " hvata te poslijeblagdanska depresija " kaže spark a ja prevrnem očima. šr. kako da ne. ispostavilo se da je bila u pravu. no, rješila sam se i toga, a i ponedjeljak je utihnuo. ostali su lijepi i mirni dani. zima više nije onako hladna, vratila sam se svim soundtrackovima koje posjedujem i dizanju prije ručka i svom dragom zeusu. dakle, da rezimiramo. uz hrpu neočekivanih stvari, meni je sada poprilično dobro. i imam neke odluke, koje nisu baš novogodišnje, samo su nužne. nedostaje mi cota da me nasmijava i upali svoju cyber kameru. weeps. i svi su nekako otišli na skijanje u italiju. ali. ona je tu i malo šašavija nego inače pa me odmah oraspoloži kad je čujem preko telefona. derište jedno.:) i jedno smotano biće, koje ne smijem zaboraviti, a ima sličan utjecaj. barem više nisam na ratnoj nozi s vremenom. a kad se sjetim. sram

Puštam fotić iz ruku sa suludom idejom da se najljepše bacim u morje na najljpšeg i prevrnem ga s luftića.

osim bolova, drugi najčešći popratni problem krvarenja je paranoiziranje da će krv procuriti. koliko ste puta u životu okrenuli guzu prema prijateljici i pitali jel ' se vidi kaj? davnih dana, žene su uz bojazan da će se vidjeti crvena mrlja strahovale i od iscrtavanja uloška debelog 20 centimetara na hlačama. danas su ulošci ultra tanki, ali nekima to povećava onu paranoju da će procuriti. a nikad ne procuri. osim ako nalijepite uložak na pupak ili ga ne zamijenite 4 dana, ali halo? meni procuriti zna jedino noću. ako spavam na truhu ili leđima, aj veselja. zato moram spavati na boku, a s boka se prevrnem, pa zato ja prva 2 dana menstruacije spavam u dnevnoj sobi na kauču. leđima oslonjena na naslon. da se ne mogu prevrnuti. i to je sasvim praktično rješenje i ne želim čuti komentare

Vratim se, legnem, nazovem par ljudi izmedju pauze peglanja da se izjadam i onda prevrnem sve zdjelice koje sam mogla naci...

Netko - a tako radim i ja - izvrnem navlaku naopacke, uvucem ruke u gornje usi, tako uhvatim pokrivac za gornje usi zajedno s navlakom i jednostavno prevrnem cijelu navlaku preko pokrivaca, protresem i to je to.

ma, nije to tako. evo ja kao prvo ludo volim, čak i neoprezno i ne brine me ŠBBKBB, vjerujem mu do kraja čak i da mi kaze da je mjesec crn, pa ipak, a to i lj kaze kako mi mozak radi milijun na sat i da svaku njegovu u milijuntom dijelu sekunde prevrnem sto puta. nismo koze da nas se mora vodit kroz život jer bez njih ne bi ni vode popile, naravno da razmišljamo, pa razmišljaju i oni ali nam ne daju do znanja. samo ako imaš mozak možeš shvatiti u nekim prilikama će se i oni " razotkrit " da razmišljaju. nisu ni oni bez mozga. sjećam se jednom prilikom sam nešto izjavila (totalno glupa izjava) da bih nakon par dana napravila ispravak te izjave. kaze lj meni eto koliko ti vjerujem da sam to uzeo kao istinu i nisam razmišljao da mozda nesto zelis slagati. međutim, par dana nakon krene on rečenicu: palo mi je napamet ono što si nekidan rekla............ ha ha: lol:

Morala da prevrnem sve moguće police za knjige koje su unapređene za držanje svega i svačega, ne bi li nekim čudom našla svesku na kockice.

Radi se o tome što kad ulazim u krivinu npr. pod 60 stupnjeva ne smijem ući preko 70 km/h jer dolazi do naglog nagnivanja skoro da se ne prevrnem, imao sam gume 175 - 70 R13 pa sam mislio da su mi one uske i da je zbog toga, zatim sam stavio gume 185 - 55 R15 i to se isto događa, stavio sam i sva 4 nova amortizera i opet, šta da radim?

Prevrnem sve oramre, skužim da je izmigoljilo sunce, nabacim kratke rukeve i obučem sandale i smrznem se ko ona stvar.

Što ako se prevrnem u Dravu?

Od svoje snage napravio sam polugu da prevrnem kamen kraj kojega se uzalud bdjelo. (Stražari rimski).

Ruta se prvi puta ovog jutra osmjehnula, a meni nije preostalo drugo nego da prevrnem očima.

- On je htio, da ja prevrnem taj testament.

Zaurlam od boli, srušim se na koljena i prevrnem na lijevi bok.

Što će mi milijuni kilodžula ako je moje tijelo u stanju potrošiti nekoliko tisuća?: D Zato jedem polaaako i svaki zalogaj prevrnem po jeziku osamsto puta pa se zasitim okusa i s malo

Ležala sam na leđima, RR me držao da se ne prevrnem, a ti si mi nježno milovala glavu i ljubila okice.

Panicno je prevrnem na ledja, stavim uho na njezina prsa da vidin jel joj kuca srce, kad se ona odjednom trzne, zakaslja i otvori oci

Kao da sam sjedila na balvanu koji plovi posred rijeke, pa postoji mogućnost da se prevrnem.

Ne znam zašto sam prošle godine nosila kaput na kemijsko čišćenje kad je bilo dovoljno da prevrnem džepove i da sav strah izađe iz njih (ma znaš u biti da je bilo dovoljno da ti naiđeš, al ti to nisam napisala)..

Petkom sjednem za šank, pijem, šutim, pijem, zapalim cigaretu, pijem a onda zaspem na barskoj stolici i gotovo nikada se ne prevrnem

koja tema sad kužim zašto prevrnem cijeli plac dok nađem paradajze koji odgovaraju mojem dnk: lol:

Kad sad prevrnem film i shvatim da su oni bili tridesetogodišnjaci koji su živjeli dan za danom takvom neshvatljivo bezličnom svakodnevnicom koja je bila kao hronometrom ispresjecana na intervale buđenje-posao-pauza-posao-kuća-ručak-odmor-televizija-spavanje i kad to uporedim sa životom koji sam ja vodila kroz tridesete, to nema dodirnih tačaka jedno s drugim čak ni u stavci spavanje

Kako god prevrnem, treba mi još jedan komad namještaja.

Tako si sama odredim put i tempo ako hoću prevrnem svaku knjigu ili mogu trčati kroz paviljone.

Onda duboko udahnem, prevrnem ocima i velim sama sebi - nemoj se nervirati, nisi ti kriva sto je on kreten