Jočić je konstantirao da je sudski proces javan i da mu svatko može prisustvovati: Treba vidjeti remete li te majice suđenje. Gotovo istodobno u tisku se pojavio intervju čovjeka koji se predstavio kao kapetan Džo i, tvrdeći da je bivši pripadnik JSO-a, izjavio da će se crvene beretke opet pojaviti na suđenju, ali u kompletnim uniformama, dodavši da je Đinđićevo ubojstvo bilo politički opravdano i da je Milorad Luković u Srbiji. Kapetan Džo ubrzo je uhićen, a policija je priopćila da je to kriminalac Dragan Žarić, bivši pripadnik Srpske dobrovoljačke garde ubijenog Željka Ražnatovića, zvanog Arkan, ali da nema nikakve veze s JSO-om, zbog čega njegovim riječima ne treba pridavati veliko značenje.

Pripadnik JSO-a Branko Berček je 15. lipnja 2000. pucao na Draškovića, koji je čudom preživio.

Nekadašnji pripadnici JSO-a Željko Tojaga, Miloš Simović, Milan Jurišić, Dušan Krsmanović i Branislav Bezarević osuđeni su na 30 godina zatvora, dok su pripadnici zemunskog klana Aleksandar Simović, Ninoslav Konstatinović, Vladimir Milisavljević i Sretko Kalinić dobili po 35 godina.

Uvidjevši koliko je mnoštvo izišlo na ulice, pripadnici JSO-a počeli su se bratimiti s demonstrantima.

Đinđić je pridao izniman značaj takvom Lukovićevu postupku i zadržao ga na mjestu zapovjednika JSO-a.

Za to četverostruko ubojstvo optužena su dvojica pripadnika JSO-a.

Sedmeročlano sudsko vijeće najviše sudske instance u Srbiji potvrdilo je i maksimalnu kaznu naredniku JSO-a Nenadu Iliću Glavonji, koji je vozeći kamion " mercedes " inscenirao prometnu nesreću i ubio četvoro ljudi, dok je Draškovića ozlijedio.

Pri prvom pokušaju Draškovićeva ubojstva na Ibarskoj magistrali, kamion natovaren pijeskom za čijim je upravljačem sjedio pripadnik JSO-a, udario je u dva automobila, pretvorio ih u hrpu zgnječenog metala i ubio četiri člana SPO-a.

Dvojica su pripadnika JSO-a optužena da su u pokušaju ubojstva lidera Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića usmrtili četiri istaknuta člana SPO naletjevši na njihova dva automobila kamionom punim pijeska. U okviru istrage o ubojstvu pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Boška Buhe saslušan je general policije Mile Puzović zbog sumnje da ima kontakte sa Željkom Maksimovićem Makom.

Doda li se tomu i cirkusantska akcija JSO-a iz 2001. godine, kad su Legijine crvene beretke, sa ženskim crnim čarapama na glavama, ne bi li uhapsile Miloševića, uspjele zauzeti samo portirnicu pred rezidencijom predsjednika tadašnje SRJ, reputacija Ulemeka kao vrhunskog profesionalca mogla bi se dovesti u pitanje.

Na mjestu zapovjednika JSO-a naslijedio je osnivača te formacije Franka Simatovića zvanog Frenki.

Službeni naziv crvenih beretki, kojima se pripisuje niz zločina u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, bio je Jedinica za specijalne operacije (JSO), a Luković je bio njen zapovjednik.

Od petorice ljudi kojima se sudi za Đinđićevo ubojstvo četvorica su pripadnici JSO-a.

Nekoliko pripadnika JSO-a optuženo je za ubojstvo nekadašnjeg srbijanskog predsjednika Ivana Stambolića i dva pokušaja likvidacije lidera Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića.

Netko je, međutim, ocijenio da Jočićeve i Stojkovićeve izjave otvoreno podržavaju Zvekija i drugove, pa su se bijesni vukovi iz JSO-a, nakon više od godinu dana, izvukli iz svojih jazbina.

Pojavile su se i sumnje u službenu verziju Đinđićeva ubojstva, prema kojoj je zamjenik zapovjednika JSO-a Zvezdan Jovanović 12. ožujka prošle godine, pucajući iz snajperske puške, ispalio dva metka.

Gurajući se u sve i svašta Irinej je 2007. blagosiljao otvaranje Internet-stranice iza koje stoji jedan od bivših članova JSO-a, a administratorima odobrio da na sajt postave i direktan link za internet-prezentaciju bačke eparhije, Sve to samo dvadesetak dana pre izricanja presude nekadašnjim komandantima JSO-a u sudskom procesu za ubistvo Zorana Đinđića.

Bivši načelnik Resora državne sigurnosti MUP-a Srbije Radomir Marković, zbog pomaganja počiniteljima tih kaznenih djela, osuđen je na 15 godina zatvora, dok je Milorad Bracanović, bivši načelnik Odjela za kontraobavještajne i sigurnosne poslove JSO-a, zbog nesprječavanja i neprijavljivanja izvršenih kaznenih djela, osuđen na četiri godine zatvora.

Također, petorica osuđenih pripadnika JSO-a morat će, po odluci suda, vratiti ukupno 55 tisuća eura (tadašnjih 110 tisuća maraka) koje im je, kao " nagradu " za ubojstvo Stambolića i pokušaj ubojstva Draškovića, isplatio prvooptuženi Ulemek.

Mjesto zločina policiji je tad pokazao svjedok pokajnik Nenad Šare, također pripadnik JSO-a, koji je u postupku dobio status svjedoka pokajnika.

Krajem lipnja, inače, Milorad Ulemek Legija i petorica pripadnika JSO-a osuđeni su pred Okružnim sudom u Beogradu na 15 godina zatvora zbog atentata na Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali 1999. godine, kad su ubijena četvorica članova Srpskog pokreta obnove, tad najjače oporbene stranke u Srbiji.

Za ubojstvo premijera Đinđića, ubijenoga u dvorištu zgrade Vlade Srbije u Beogradu, optuženi su Milorad Ulemek Legija, bivši zapovjednik Jedinice za specijalne operacije (JSO) MUP-a Srbije, tzv. Crvenih beretki, pripadnik te postrojbe Zvezdan Jovanović, optužen da je iz snajperske puške ubio premijera i teško ranio njegovog tjelohranitelja Milana Veruovića te još nekoliko pripadnika JSO-a, kao i pripadnika kriminalnog " zemunskog klana ", od kojih su petorica još u bijegu.

Sve navedene jedinice s kompletnim su naoružanjem i opremom (vozila, intendantska oprema i sl.) prebačene na teritorij Srbije ili je ta akcija u tijeku, stajalo je tada u povjerljivom vojnom dokumentu u kojem je navedeno i da te postrojbe neće potpuno ući u sastav JSO-a, nego da će pojedinci iz njih biti angažirani po drugim " specijalnim zadacima " utjerivanje dugova, pljačka, šverc, likvidacije nepoželjnih svjedoka i slično.

U srijedu je pred Specijalni sud u Beogradu došla skupina od tridesetak mladića odjevena u bijele majice sa slikom ruže, slične onoj koju prvooptuženi Ulemek ima istetoviranu na vratu, a među njima je bio i tzv. Kapetan Džo, koji je - nešto prije nego što se Ulemek 2. svibnja predao policiji - tabloidu " Kurir " dao intervju u kojem je najavio " povratak " JSO-a, tzv. crvenih beretki, raspuštenih nakon ubojstva premijera.

Više od godinu dana činilo se da su crvene beretke samo dio ružne prošlosti, sve dok se šestorica vukova nisu pojavili u sudnici, s očitom zastrašujućom porukom još smo tu i željom da upute podršku kolegama iz JSO-a na optuženičkoj klupi, i to baš dok je pred specijalnim sudom svjedočio šef Đinđićeva osiguranja Milan Veruović.

Osim vuka, zaštitni znak JSO-a mogla bi biti i riječ zločin.

Nakon niza uhićenja ostalo je, kako je procijenjeno, oko 300 poštenih pripadnika JSO-a.

Možda će se jednom utvrditi i jesu li pripadnici JSO-a ubijali Đinđića, Stambolića i Draškovićeve suradnike dok su bili na dužnosti ili u slobodno vrijeme.

Njenim pripadnicima bilo je dozvoljeno apsolutno sve, što se dobro vidjelo na svim suđenjima za ratne zločine koja su dosad vođena na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu, kao i njihov odnos prema nesrbima, pa se tako mogao vidjeti i snimak na kojem Milorad Ulemek Legija, zapovjednik JSO-a (iako ne i formalno), sve do njenog kraja sa svojima sjedi na vrhu nekog bosanskog brda i čeka da se približe muslimanski civili, koje naziva " paketima ".

Posebno zanimljivim Švarm smatra datum nastanka jedinice koja je izravno pod patronatom srbijanskog DB-a osnovana početkom travnja 1991. godine na prostoru Knina, no formalan datum osnivanja JSO-a je 4. svibnja 1991. godine, dva dana nakon masakra hrvatskih policajaca u Borovu Selu