1. čitala sam nedavno jedan blog u kojem jedna cura opisuje svoju ljubav prema nekome... sve piše, ljubavi, volin te i sve to... htjela sam vidjeti tko je sretnik no kako sam se iznenadila... to nije bio sretnik već sretnica... pisala joj je kako ju voli, ljubavi volim te, nemogu bez tebe... iznenadila sam se... mislim, svi mi pišemo jube, vojin te pufa ili tako nešto prijateljima ali ova ljubav je nekako veća i iskrenija... iznenadila sam se koliko netko voli svoju prijateljicu... čak je i meni to malo i na ljubavnoj bazi ali ne znam, možda i nije.... neću osuđivati u nijednom slučaju jer nisam takva... lijepo je da se ljudi vole.... na prijateljski ili ljubavni način... ljubav izvlači ono najbolje iz nas... izvlači najbolju stranu života... lijepo je jednostavno biti zaljubljen... pa makar i nesretno... no hodati i kročiti kroz život hladnokrvan i bez ljubavi, to nije život...

Isto mi je tako jedna bivša, također intelektualka, dok smo na kavi čitali u horoskopu: " U posljednje vrijeme bit ćete prilično udaljeni od voljene osobe ", na šta je ona rekla: " Je jube, ja živim u Kaštelima, a ti u Splitu ", što je meni bilo dovoljno za lagano hlađenje...

aaa jube, prošlo je vremena? punoo:) i neovisno o tom vremenu koje je iza nas, osoba si koja moj osmijeh može izazvati uvijek:)) dovoljno je, vidjeti te:)))

Osobito je zanimljiv lik Jube Nazarevića (Poniženje Sokrata), mladića frustrirana vlastitim socijalnim podrijetlom, ispunjena željom da nadraste ograničenost života u svome malom gradu i svoj život usmjeri prema višim filozofskim i umjetničkim idealima, a zapravo je nesposoban da prevlada vlastita ograničenja.

Jer, ' Jube moja.. ti si moj zrak koji udišem, punim njime pluća.

I tako mi je cili dan proteka u živciranju oko bloga, al jube moja je to fala bogu sve sredila (sredio, on je muško) i sad san jako kuntenta.

U ladu čempresa, što jube nebesa.

Moja jube Vas je pokušavao obavijestiti o svakom lijepom događaju koji je prethodio... a ja ću Vam pokušati objasniti zašto sam prošle srijede iz jedne bolnice prešla u drugu.........

Južnosudanska legenda je John Garang de Mabior, čiji se memorijal uzdiže u istočnom dijelu glavnog grada Jube, nadvisujući naselja potleušica s krovovima od valovita lima kakva prevladavaju u gradu.

U prvom redu Massimu Saviću s fascinantnom autorskom revizijom " Ostavljam te samu ", Divasicama s novom i svježom idejom kombiniranja klapskog pjevanja i R B-ja u Runjićevu klapskom standardu " Moja jube ", te Saši Lozaru sa smionom, no posve uspjelom verzijom " Magdalene " prevedene na (ponovno) R B/urban pop izdanje.

Primila sam muža za ruku, natjerala ga da se okrene prema meni i kroz suze prozborila: " jube, ovo je naše dijete, alo, N-A-Š-E D-I-J-E-T-E " Kao da je znao, kao da je slutio da u tom trenu treba biti nježan, okrenuo se i lagano potrčao prema meni.

gotova sam..... gotova. to je bilo to. moje crvene gace su ucinile nesto ali ne do kraja:) nakon ovog sve mi je bilo lakse.... isli smo u disco koje sam platila 30 kn. pljacka... plesala sam to se podrazumijeva. nisam se tila javit t jer je kreten a on me stalno pogledava. ma hebi se i pola ljudi koje sam imala na meti imaju curu... jucer saznala... u discu su pustali i litnji house a to me ucinilo nostalgicnom za ne virovat. plakala sam sa par ljudi i svaki put kad bih se sitila razgovora jos vise bi mi suza doslo. ali mislim da su to bile suze radosnice i one tuzne... i jedna recenica me odusevila i sad kad je se sjetim bude mi toplo oko srca. to je bilo od moje jube k:

Tonka se prokurbala, Ne jedi patuljke, Leopold skrušeni, Joskan, Jube, Kokica... samo su neki od četrdesetak naziva za smjerove na brdu Planovo kraj Omiša, pravom raju za slobodne penjače.

Volim te jube, jako, jako, jako.

Iako ovdje nije rečeno sve o radnji, razvoj događaja je predvidljiv i u njemu nema velikih skokova i iznenađenja, osim možda sporedne priča Agelijeva poganskog brata Jube.

Bolje da se jube, nego da se karaju

Tekst i glazbu za službenu pjesmu filmskog dokumentarca napisao je Igorov otac Ivica Cukrov koji je inače autor zadnjih Igorovih uspješnica Ćaća moj, Ajdemo jube, Dalmaciju minjat se ne može.

Jedina stalna prometna veza je neredovita brodska linija na Nilu između Jube, preko Malakala za Kusti.

Jacques Houdek lani je nastupio s pjesmom ' Nocturno ', a ove godine otpjevat će u duetu s Ninom Badrić pjesmu ' Moja jube ', te solo ' Sreća je tamo gdje si ti '.

S ovakvim je izborom napravljena jedna pomalo i čudna kombinacija, kaže na Jacques, jer pjesmu ' Sreća je tamo gdje si ti ' pjevali su kao duet Oliver Dragojević i Zorica Kondža, a pjesma ' Moja jube ', koja je najčešće izvođena u klapskoj verziji, sada po prvi put postaje duet.

Stanovnici Jube, glavnog grada Južnog Sudana u ponoć su u trenutku kad su zvona označila novi dan, počeli na ulicama slaviti prvi dan nove afričke države.

- jube, znaš da imamo godišnjicu - njemu nije baš jasno, spava:) - godišnjicu imamo? - da da, se sjećaš?

I zapravo kad promislim - jesmo osvojile svijet.... onaj naš vlastiti.... ona je tamo daleko u južnim krajevima svijeta gdje je uvijek toplo i raznoliko.... a ja još uvijek trpim okove malog mista u kojem živim..... iako plivam bez leptirića... uzdignute glave... ja sam žena koja voli i poznaje ljubav, ja sam osvojila neke moje svjetove, i imam nju... moju Ivanu.... ono što vam ne mogu opisati rječima.... jer po meni riječ prijatelj je ništa za sve ono što ona jest..... neka vas stigne moj blagoslov kad vam poželim tako nešto na ovozemaljskom putovanju (jube, volin te....)...

Ipak, jube, nemoj mi zamirit kad ponekad zakmečim kako mi fali more, i mama, i tata, i sunce, i žalo... to je ipak jače od mene, oni su ipak moja prva obitelj.

Toliko smo ljudi prestigli u cijeloj trci, da je to bruka (kako bi rekao moj Jube) i to me još više motiviralo.

firefly 22. Travanj 2010. 21:40:59 " sudeeee miiii.. dušmani moja jube.. ali ne znaju da je istina voda duboka......... " naprosto uništavaju vatrogastvo tom zapovjednom odgovornošću, unose razdor.... greške zapovjednika?.. i oni zapovjedaju pa što se ne maknu više sa scene.. nije ni Slavica savršen, međutim moraju ga pribiti na križ, dati nam primjer kako treba biti... dabogda gasili sa mnom rame uz rame ovo ljeto, ti pametnjakovići.. već mi se strahovito gadi ovo optuživanje, a ono što bi mi željeli jest... PRAVI ODGOVOR

Da jubiteji hrvatskih tradicija i prirode jube tradiciju i naturalo, najboji je dokaz fakat o neđeje, u 45 setemani u godištu, ka je kumpanija vazdan bila u prirodi i u putamentu s tradicijon.

moram priznati da me bilo malo strah.. ne znam sve blogere koji navrate na ovaj blog.. danas sam s primudrim angelom i produhovljenim bartimejim švrljao po klovićevim dvorima upinjući se proniklnuti u genijalnost vlahe bukovca; i nisam im se usudio reći da sam nešto ovako " profano " stavio na blog... a @jube, moja mene i tako ne uzima ozbiljno.... ma šta bi se ta vratila, ja san ko pravi muškardin iša opet po nju.. i tako 3 - 4 puta.. dok nije popušćala.. @geo moj.. malo sam ostario za te priredbe, jedino ako anđelko ne izvede neki performans... npr. nives, on i ja.... a ti da nađeš nekog predstavnika homića.. @def, bolji ti je ovaj naziv.. @duhmisao, uzvraćam pozdrav i idem pogledat sčime se ti " mučiš "

kad je mm zadnji put odlučio ostati sa rođom.. mislim se ja, e matere ti.. nit ću se živcirat sad (: rolleyes:) a bogami neću ni slat poruke čudnog sadržaja tipa? il kojatijepičkamaterina... fino sam si upalila monka i oooooooooommmm oooommmm.. eh sad... zvoni tel u pol devet.. ja se ne javim... pa zvoni u deset.. ja se ne javim.. pa zvoni u pol jedanaest pa se ne javim... i dolazi gospon u 11 doma.. drži mobitel u ruci i kaže sa telečim pogledom i još telečijom facom: jube.. ti mene uporno zoveš pa sam došo što prije sam mogao..

Ćakule o siromajima (1961.), Vrbe (1963.), Potraži me u predgrađu (1964.), Pismo ćali (1967.), Dani ča ih nima (1968.), Moja jube (1971.), Rusticana (1972.), Sunčane fontane (1974.), Galeb i ja (1975.), Skalinada i Zelenu granu s tugom žuta voća (1976.), Malinkonija i Romanca (1977.), Oprosti mi pape i Poeta (1978.), Vjeruj u ljubav i Četri stađuna (1979.), Nadalina, Ništa nova i Piva klapa ispo volta (1980), U prolazu (1981.), Karoca (1982.) Mižerja i Dišperadun (1986.), Stine (1987.), Splitski tango (1995.), Ča je život vengo fantažija i novije Karanove pjesme - te i još mnoge, ispisane zlatnim slovima, ne pripadaju samo osobnoj Runjićevoj glazbenoj, već i antologiji podneblja, i šire - ostaju u memoriji i srcu svih poklonika Runjićeve glazbe.