Ona navodi da jugokomunisti prema klasnom neprijatelju, i prema političkim protivnicima, koje su sami određivali i žigosali, nisu imali nikakvih obzira.

Ipak je jedan od najvažnijih zadataka kršćanskog vjernika danas u političkom životu Hrvatske, da on u duhu kršćanskog univerzalizma i praštanja bude katalizator integracije i moralnog pročišćenja hrvatskoga društva, jer je ovo nužno potrebno zbog polustoljetnog moralnog pustošenja i nacionalnog zatiranja koje su jugokomunisti namjerno poticali, ali i zbog moralnog relativizma koji sekularistički neoliberalizam danas unosi u Hrvatsku.

Sa naredjenjem komunističke Kominterne iz Moske, jugokomunisti u Hrvatskoj, 22. lipnja, 1941. godine, sa terorom u putničkom vlaku pored Siska, ubijaju žene zvane ' ' mljekarice ' ', koje su od Siska, nosile mljeko u Zagreb.

Ta prilika trajati će samo nekoliko dana a možda i nekoliko sati i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika za uvijek izgubiti. ' ' Za ta jugokomunistička ubijanja Hrvata i Hrvatica, sa naredjenjem zločinca Tite, sa namjerom pobiti što više Hrvata da više nikada niti ne pomislimo, krenuti u borbu za uspostavu svoje DRŽAVE HRVATSKE, toga zločinca jugokomunisti su u Zagrebu nagradili i sa imenom trga u Zagrebu, zločincu u časti, jer je sa Staljinovim priznanjem, bio ' ' hrabar ' ' sve pobiti.

Hrvatskom su vladali jugokomunisti prije i sada

Jugokomunisti poput zg-trešnja hrvatske branitelje, koji su stvorili ovu državu, zovu krezubi crnokošuljaši.

Činjenica koja i danas tako neminovno stoji da je narodna vlast jugokomunisti nijekala povijesnu istinu o kojoj se nije smjelo govoriti, a kamoli obilježavati ovaj dan kao dan prisjećanja na nevine žrtve našeg naroda.

Titova Jugoslavija ' odobrila ' je sovjetsko gušenje mađarskoga ustanka i nije ni prstom makla da nešto učini u korist čehoslovačkog ' socijalizma s ljudskim licem ', a što se tiče poljskog odmicanja od komunizma, posebice uloge Katoličke crkve u tome, jugokomunisti su bili protiv toga, ali u kasnom dobu postojanja SKJ njihova mišljenja nigdje nisu bila zapažena i još manje važna.

U jesen 1945. godine jugokomunisti su proglasili njihove prve ' ' slobodne ' ' izbore s uputom da svatko može postaviti svoga zastupnika, ako se za njega sa svojim potpisom potpiše trideset građana.

Jugokomunisti su nas nekad mrzili, danas nam se rugaju.

Jugokomunisti su na prošlim izborima obmanuli narod izdižući prljavicu kao jedini nacionalni cilj.

Da je partizanska 11. dalmatinska (biokovska) brigada bila tamo svjedoči i vojnik te jedinice, Ivan Gugić, a u zagrebačkom časopisu START " objavljeno je, u članku pod naslovom Pakao Kočevskog roga ", svjedočenje jednog mladog partizana koji je sprovodio zarobljenike na stratište:... Specijalna četa očeličenih marksista bila je formirana upravo za obavljanje tih smaknuća... " Ako se bivši partizan Dubajić za vrijeme Miloševićeva uspona na vlast i velikosrpske agresije na RH opredijelio da više ne bude partizan nego četnik, to ne znači da nije izrekao istinu u svojim svjedočenjima o navodnom sudjelovanju Milke Planinc u ratnom zločinu 1945. Tendencija je u RH da se za zločine komunizma počinjeni nad Hrvatima ili na području Hrvatske terete isključivo srpski komunisti što nije fer jer i neki komunisti hrvatske nacionalnosti ili jugokomunisti iz Hrvatske također su 1945. sudjelovali u velikom finalu izvansudskog obračuna s ratnim zarobljenicima.

To su jna oficiri i njihovi potomci, proleteri, udbaši, jugokomunisti, velikosrbi, skojevci, kosovci, orjunaši i svi ostali oblici te jugokuminističke destruktive hobotnice.

Žalosno je što stvarnu vlast imaju još jugokomunisti, a ove su političke garniture kao šlag.

Nema pomaka naprijed dok se ne kaže otvoreno da su jugokomunisti izvršili genocid nad hrvatskim narodom.

Kad to vježbanje stila nazovemo pravim imenom, onda ipak dođemo do kakva-takva sadržaja: Uvođenja jugoslavenskog stila, odnosa, mentaliteta, sluganstva, podrepaštva - u čemu su hrvatski jugokomunisti bili i ostali prvaci svijeta, nenadmašni poput, ne zamjerite na neprimjerenoj usporedbi, naših rukometaša, kojima skidam kapu.

Jugokomunisti (bolje reći KNOJ, OZNA, pa potom UDBA i KOS) htjeli su pošto-poto, ubijajući i progoneći hercegovačke franjevce i druge hrvatske domoljube i katoličke intelektualce, uništiti katolištvo i hrvatstvo u kršnoj Hercegovini.

O fašisti č nosti ustaštva može se imati mišljenje druk č ije od onoga kojega su proklamirali jugokomunisti i č etnici, a s njima i Ulrich Schiller.

Nitko normalan u Hrvatskoj ne brani ustaški režim, ali svima kojima je do povijesne istine mora biti jasno da jugokomunisti č ke i č etni č ke tvrdnje o NDH nisu bile istinite, pa su stoga hrvatski radovi o tome tragi č nom razdoblju hrvatske povijesti danas diferenciraniji i bliže istini nego oni obavljivani za vrijeme Jugoslavije i stalno u Srbiji, a upravo njih uzima Schiller kao glavni izvor za svoje teze.

Te zločine, kao i zločine do 1990. činili su jugokomunisti koji su se prekrivali, a neki to čine i danas, nedodirljivim plaštom antifašizma.

I pored te Radićeve izjave o komunistima, jugokomunisti su prevarom osnovali brigadu Stjepana Raića s komunističkom petokrakom na hrvatskoj zastavi, ubijajući prvake HSS-a koji nisu htjeli služiti komunistima.

I dalje nam kroje politiku i živote nereformirani " jugokomunisti " koji sjede na Markovu trgu.

Ali ipak s Božjom pomoà ¦ i i vodstvom Franje Tuà mana, hrvatski vojnik s krunicom u ruci pobijedio je Titinu zloà inaà ku armiju i hrvatski narod je uspostavio svoju DR AVU HRVATSKU u kojoj zaostali jugokomunisti, na položajima, zajedno s Mesià ¦ em pjevaju: Druže Tito, mi sa tvoga puta ne skreà ¦ emo, a taj put, to su zloà inaà ka komunistià ka grobišta, natopljena s krvlju hrvatskih pravednika, hrvatske mladosti.

U Srbiji je kokarda zamijenila petokraku, u Hrvatskoj su poslijeratne žrtve pobjedničke odmazde postali hrvatski domoljubi koje su likvidirali jugokomunisti kako bi zatrli sve hrvatsko.

Još prevladavaju komunistička ideologija, strukture i navike, i ne samo da prevladavaju nego su još na vlasti jugokomunisti, oni s većinom medija, dobrim dijelom intelektualaca i s drugim istomišljenicima, susjedima i europskim silama, rade da se sve vrati u stanje kakvo je bilo prije 1990. godine.

Jugokomunisti, udbaši i ostala zločinačka banda izabrala je svog " čovjeka " ili bolje reći zaštitnika jugooficira Tuđmana.

Tada je velika većina Hrvata šutila i isčekivala hoće li jugokomunisti, olivam ga jugosrbska bratija pokrenuti svoju mašineriju na Hrvatsku.

Dakako, Domovinski rat se završava, a iz njega najbogatiji izlaze partizani, njihovi sinovi i bivši jugokomunisti dok istinski Hrvatski branitelji i preostali hrvatski narod i dalje ostaju niža klasa ljudske vrijednosti.

Zajednički agresori, jugokomunisti i agresori pod njihovim fašističkim terorističkim zastavama, mrtvačke glave, isti agresori i 1941. godine, zajednički su napali na Hrvatsku, gdje su u južnim djelovima Like, pored Lapca, 27. srpnja, 1941. godine, sa odobrenjem i podrškom talijanskih fašističkih okupatora, izvršili pokolj nad Hrvatima u južnim djelovima Hrvatske, koji su bili pod okupacijom talijanskog fašističkog generala Roate.

ja u ovom trenutku stojim iza takvog stava jer u današnje vrijeme ljevice i desnice moraju biti usredotočene na katualne probleme, ne na prošlost. svugdje u zapadnjačkoj civilizaciji postoje ljevice i desnice, ali nije upitan nacionalizam - on je jak i u jednih i u drugih. ovdje je, međutim, sve izvrnuto - ljevičarima se smatraju jugokomunisti, a desničarima ustaše. i jedno i drugo je krivo, pogotovo u ovom trenutku kada je jedinstvo naroda više nego potrebno. mi imamo vrlo ozbiljnih problema koji će se odraziti na našu djecu koja neće imati puno izbora ako nastavimo s ovakvim dijalozima.