Vrhovno zapovjedništvo NOVJ uspjelo je nakon kapitulacije Italije uključiti u svoje jedinice bivše pripadnike tal. i njem. vojske, internirce, pripadnike Specijalnih bataljuna (Battaglioni speciali) i jugosl. prebjege Saveznicima (u sjev.

Predviđena je i korektura rapallske (Rapallski ugovor) granice kraj Rijeke, tako da put iz Rijeke u Kastav bude na jugosl. teritoriju, dok bi riječki željeznički kolodvor došao pod mješovitu talijansko-jugosl. upravu.

Kroz njega je prošao velik broj vrlo uspješnih atletičara i atletičarki, od kojih su najpoznatiji: Marinela Foško Lepinjica, jugosl. reprezentativka, rekorderka u skoku uvis (1,84 m) u Beogradu 23. VI. 1990; Zlatko Homoki, prvak Balkana 1965. u štafeti 4 400 m (4 min 13,08 s); Ivica Karasi, sedam puta prvak Jugoslavije, šest puta prvak Balkana na 100 m i 200 m, s rezultatom 10,4 s (ručno mjereno) na 100 m u Skoplju 22. VI. 1974., odn. 21,2 s na 200 m u Zagrebu 9. VI. 1974., također ručno mjereno, a najbolji mu je rezultat 10,2 s na 100 m na prvenstvu Balkana 1970. u Bukureštu, čime je postao rekorder Jugoslavije i Balkana, drugi na eur. tablicama, po broju nastupa za reprezentaciju (120) zauzima drugo mjesto, 12 puta obarao je drž. rekorde; Nevena Lenđel, reprezentativka, bila je treća na Univerzijadi u Pekingu, druga na Mediteranskim igrama u Tunisu 2001., prva u Americi 2003., ima treći rezultat svih vremena u Hrvatskoj u skoku uvis (1,91 m) iz Göteborga 1. VIII. 1999; Predrag Melnjak ima 7. rezultat svih vremena na 400 m (46,49 s) iz Soluna 4. IX. 1988., 5. najbolji rezultat na 800 m (1 min 47,2 s) iz Splita 8. VI. 1986; Elvis Peršić, reprezentativac i višestruki prvak Hrvatske na 200 i 400 m, sudionik OI u Sydneyu 2000., prvak Kupa Europe na Cipru 2001., 8. rezultat svih vremena na 200 m (21,36 s) u Zagrebu 8. VII. 2002; Milovan Savić višestruki je sudionik OI (Montreal 1976; Moskva 1980., polufinale na 800 m), peterostruki prvak Jugoslavije, prvak Mediterana (1975. u Alžiru, 800 m i štafeta 4 400 m), 11 puta prvak Balkana, prvak Kupa Europe i drugi na Univerzijadi (1977), član reprezentacije Europe, treći na dvoranskom prvenstvu Europe (1976), ima 9. najbolje vrijeme na 400 m (46,93 s) iz Sofije 14. VI. 1980., drugi rezultat u povijesti Hrvatske na 800 m (1 min 45,52 s) iz Helsinkija 29. VI. 1977; Milan Vitasović prvak je Jugoslavije i kupa na 3000 m s preponama te reprezentativac, finalist Kupa Europe u Leipzigu 1975., 8. rezultat svih vremena (8 min 48,6 s) iz Zagreba 1. VI.1975. Državni rekord zadržali su: Ivica Karasi na 50 m u dvorani (5,79 s, Madrid 1968), te na 4 200 m (1 min 27,2 s); Milovan Savić na 1000 m (2 min 17,9 s, Karlstadt, 18. VIII.1977); Predrag Melnjak, juniorski rekord na 800 m (1 min 47,2 s, Split 8. VI.1986), dvoranski rekord na 800 m (1 min 46,40 s, Torino, 10. II.1988); Elvis Peršić u štafeti 4 400 (reprezentacija Hrvatske, uz Habuna, Bakarića i Juričića; 3 min 5,42 s, Ljubljana 25. VII. 2000).

Klub je ubrzo osvojio prvo mjesto u hrvatsko-slovenskoj ligi osnovanoj 1965., a sljedeće godine potvrđen mu je status prvoligaša zap. skupine tadašnje jugosl. lige.

Njegov naslovljeni odgovorni urednik i upravitelj bio je Josip Brečević, a stvarni urednik i pokretač Tone Peruško, koji je bio urednik Istre, glasila Saveza jugosl. emigranata iz Julijske Krajine, od 7. II.1936. do 9. VI.1939., kada je smijenjen zbog naglašene antifaš. orijentacije lista.

II. svj. rata, jugosl. vlada Cvetković Maček, čineći ustupke Njemačkoj i Italiji i prije pristupa Trojnom paktu, zabranila je 1940. sve aktivnosti emigranata iz ondašnje Julijske Krajine, pa i izdavanje emigrantskih listova, te je I. g. ugašen u kolovozu 1940.

God. 1920. odigrana je prva utakmica reprezentacije Jugoslavije na olimpijskom turniru u Antwerpenu (Belgija) na kojemu je reprezentacija Čehoslovačke eliminirala jugoslavensku sa 7: 0. U jugosl. momčadi igralo je devet Hrvata: Vrđuka, Šifer, Cindrić, Rupec, Vragović, Perška i Granec (svi iz Građanskog), Župančić (HAŠK), Dubravčić (Concordia).

Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka prestaju 1991. sudjelovati u jugosl. ligi i počinju nastupati u hrv. prvenstvu.

Boje dresova jugosl. reprezentacije plava i bijela.

NK Istra je 1962. ušao u 2. jugosl. ligu, u kojoj je igrao do 1967., kada je zbog krize došlo do osipanja igrača.

Protiv jugosl. komunizma objavio je više monografija u vlastitoj nakladi (Dokle će hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom?

Autor je velikog broja tehničkih studija vezanih uz proizvodnju vinarske i pivarske opreme, uporabe enzima u proizvodnji alk. i bezalkoholnih pića, te pisac brojnih rasprava, članaka i vrijednih stručnih knjiga od kojih spominjemo STROJEVI I OPREMA INDUSTRIJSKE VINARIJE (1974.), VINIFIKATORI (1977.), SUMPORNI DIOKSID I VINO (I. izdanje1991. i II. izdanje 1996.), UVOD U FIZIKU VINA, (1992.), TEHNOLOGIJA PUNJENJA BOCA (1996.) i PRERADA GROŽĐA (1999.) Uz istaknutu djelatnost na poslovima iz vinarske tehnologije (koja se uz pisanje i objavljivanje navedenih stručnih knjiga ističe i u njegovoj aktivnosti na popularizaciji ove važne gospodarske djelatnosti (održavanjem stručnih predavanja i napisima u časopisima: Agronomski glasnik, Poljodobra, Jugosl. vinogradarstvo i vinarstvo, Gospodarski list i dr.), valja istaći da je on i autor dviju knjiga pjesama (PJESME JESENI-1997. i IZMEĐU MIRA I NEMIRA-2001.), te za hrvatsku povijest zanimljive monografije RODOSLOVLJE OBITELJI ŠANTEK (1993.), čime je potaknuo osnivanje Družine čuvara hrvatskih obiteljskih zadruga (u kojoj je počašćen imenom starješine), koja okuplja 50 folklornih skupina sa oko 2.500 članova i koja je članica Međunarodne unije folklora (IGF) sa sjedištem u Nici (F).

S približavanjem novog svjetskog rata na primjeru jugosl. vlade Milana Stojadinovića ukazivala je na opasnosti od fašizma što je rezultiralo pooštrenom cenzurom i pritiscima vlasti radi održanja jugoslavensko-tal. prijateljstva.

Postigao je jedini pogodak u posljednjem finalu jugosl. kupa 1991. za Hajduk, pogodak za Hrvatsku Ukrajini u Kijevu (1: 1) u dodatnim kvalifikacijama za SP u Francuskoj 1998., i strijelac u pobjedi protiv Belgije 2001. u Zagrebu (1: 0) u kvalifikacijama za SP 2002. God. 1997. nastupio za izabranu vrstu Europe protiv ostatka svijeta u Marseilleu.

Bio je i član jugosl. reprezentacije na SP-u u Italiji 1990., ali nije igrao.

Ostatak je kao sporno područje uključen u tim ugovorom osnovan STT koji je obuhvaćao 736 km 2 te bio podijeljen na dva dijela: Zonu A (Trst i okolica od Devina do Milja, 220 km 2) pod angloameričkom, i Zonu B (kotari Buje i Kopar, 516 km 2) pod jugosl. voj. upravom.

U pregovorima su se sukobljavala dva pristupa određivanju buduće granice jugosl. načelo etničke ravnoteže i tal. načelo kontinuirane etničke linije te spor oko geostrateškoga položaja Trsta i važnosti tršćanske luke.

Kada su 8. X. 1953. SAD i Velika Britanija najavili povlačenje svojih snaga i prepuštanje Zone A Italiji, uslijedile su demonstracije širom Jugoslavije, a duž granice su raspoređene jake jugosl. i tal. voj. snage (Tršćanska kriza).

Drugim sporazumom o opcijama za tal. državljanstvo, koji je jugosl. vlada prihvatila još 1951., riješene su gotovo sve izjave o opcijama.

Do kraja 1953. optiranje je prestalo, a pojačalo se iseljavanje otpustom iz jugosl. državljanstva.

Borba za priključenje Istre Hrvatskoj, a time i novoj jugosl.

Iz Dinare su potekla dva jugosl. reprezentativca: R.

Sudionik antifaš. borbe 1941 45., potom na visokim vojno-polit. položajima (u jugosl. ministarstvu obrane, generalštabu i dr.); čin generala stekao 1960. Na vlastiti zahtjev napustio vojnu službu 1961. te se posvetio znanstveno-istraživačkom radu (1965. doktorirao povijesne znanosti; 1961 67. vodio Institut za historiju radničkog pokreta).

God. 1943. pristupio je jugosl. partiz. pokretu te od 1944. obavljao različite kulturno-polit. dužnosti, osnivajući i uređujući više partiz. listova na tal. jeziku: Libertà, Lottare, Il nostro giornale i La Voce del Popolo.

Nakon toga služi jugosl. vojsku, potom se zapošljava u NP Plitvička jezera sve do velikosrpske okupacije 1991. godine.

Osim što je objavljivao poeziju, prozu, kritičke oglede autora pripadnika tal. nacionalne zajednice, omogućujući time da se s njihovim izvornim knjiž. stvaralaštvom šire upozna jugosl. i tal. čitateljstvo, časopis je od poč. bio otvoren suradnji uglednijih tal. i jugosl. pisaca, od npr. nobelovaca S.

Kao posrednici između književnosti jugosl. naroda i tal. književnosti, uredništvo je organiziralo više knjiž. susreta (dvadesetak do 1987), koji su promicali najznačajnije teme od zajedničkog interesa.

U dresuri visoke škole jahanja, nastupio je i jedan jugosl. predstavnik na OI 1924 u Parizu (Vladimir Seunig, na kobili »Benita«).

Sukob oko centralizacije, polit. pluralizma i suverenosti jugosl. republika doveo je u siječnju 1990. tijekom 14. izvanrednoga kongresa do raspada SKJ.

Pri neprestanom ponavljanju i zastrašujućem pretjerivanju ustaških zlodjela u NDH, zaboravlja se ne samo činjenice da povijesni uzroci ustaštva bijahu u hegemonističkom nasilju nad hrvatskim narodom u monarhističkoj Jugosl., posebno u ubojstvu Radićeva hrvatskog vodstva u beogradskoj skupštini, te da četništvo ne bijaše ništa manja opasnost za hrvatsko pučanstvo u ratu nego što je ustaštvo bilo za srpsko, već i to da se na takvim krivotvorenim osnovama ne mogu stvarati prave pretpostavke za skladan suživot Hrvata i Srba u socijalističkoj zajednici.