Osim tematiziranja Titovih partnerica, Simčić nas upoznaje i s dosad nepoznatim detaljima političkih i inih intriga koje su se iz dana u dan vrtoglavo smjenjivale na ' dvoru Brozovih ', na Dedinju, te nam portretira galeriju likova koji su obilježili jugoslavensku socijalističku epohu, prije svih Ivana Stevu Krajačića koji je bio Jovankin ' mentor ' i ' osoba iz sjene ' koja je gotovo sudbinski utjecala na ondašnju jugoslavensku politiku, ali, čini se, i na stvaranje hrvatske države.

Kada je 1929. g. kralj Aleksandar donoseci novi Zakon promijenio naziv drzave u Kraljevinu Jugoslaviju, nakon sto je par mjeseci prije uveo diktaturu, ukinuo je bilo kakve nacionalne posebnosti, stvorio jugoslavensku naciju sa jugoslavenskim jezikom kao sluzbenim, i od tada je bio jedan narod, jedan kralj, jedna drzava. ja bih rekao jedna sramota od kraljevine Jugoslavije i jedne drzave.

Goldsteina što zločine totalitarnog komunizma svodi na staljinizam, dok titoizam rehabilitira i opravdava godinom 1941. Ali, Bleiburg " nije posljedica 1941. nego 1861. kada je ideolog Josip Juraj Strossmayer u hrvatski politički život uveo jugoslavensku ideju, i kao oportunistički političar uz pomoć carskog i velikomađarskog režima potisnuo ideju o hrvatskoj državi koju je personificirao i na temelju hrvatskog državnog i povijesnog prava u politički život unio Otac domovine Ante Starčević.

Ovdje su Ultrasi izradili mural s likovima svih 12 poginulih policajaca jer upravo tim podvožnjakom su posljednji put prošli kada su 2. svibnja 1991. krenuli osloboditi dvojicu svojih kolega zarobljenih u Borovu Selu kada su htjeli ukloniti jugoslavensku zastavu što su je borovski Srbi istaknuli kako bi isprovocirali sukob.

Borba za bolju povijest wannabe ministrice lanjskih poslova mogla bi ozbiljno narušiti povjerenje širokih narodnih masa u svekoliku jugoslavensku i komunističku promičbu.

Pri tome predlaže ' ' da se iskoriste napalm-bombe bombe s kojim su, kako je tvrdio Tuđman, ranije zastrašili i bivšu Jugoslavensku narodnu armiju (JNA).

Nedavno je u Njemačkoj objavljena knjiga Deutschland und seine Kroaten/Vom Ustaša-Faschismus zu Tudjmans Nationalismus, bivšeg dopisnika njemačkog ARD-a iz Beograda, Moskve i Washingtona, Ulricha Schillera, koja po svom sadržaju velikim djelom podsjeća na bivšu jugoslavensku historiografiju.

Kad smo već u Deželi, recimo i da premijer Janez Janša koristi pomalo zaboravljenu eks-jugoslavensku retoriku protiv sindikata javnog sektora.

Jedan broj pododbora toga četničkog udruženja nalazio se i na području Bosne i Hercegovine.Kako je ovo udruženje bilo pod utjecajem Demokratske stranke, to poticajem Narodne radikalne stranke 1924. osnivaju se u Beogradu dva nova četnička udruženja i to: Udruženje srpskih četnika za Kralja i Otadžbinu i Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić. Oba ova četnička udruženja, kao i postojeće, iako su se deklarirala za jugoslavensku političku orjentaciju, imala su u osnovi stvaranje Velike Srbije, radi čega su tražila oslonac prvenstveno među srpskim pučanstvom, širom Jugoslavije, pa tako i na području Bosne i Hercegovine.

Udruženje srpskih četnika imalo je zastavu jugoslavensku trobojku na čijim se stranama nalazio grb Udruženja s natpisom S VEROM U BOGA a ispod ZA KRALJA I OTADŽBINU Zastava Udruženja četnika za slobodu i čast otadžbine bila je crne boje s mrtvačkom glavom u sredini, a na koplju se nalazio bijeli orao kao simbol monarhije i natpis Za slobodu i čast otadžbine. Dok su im pečati i značke bili isti dvoglavi bijeli orao s mačevima koji u kandžama nosi mrtvačku glavu s ukrštenim kostima.

Problema nije bilo dok smo igrali jugoslavensku ligu, tada je naprotiv vladala sloga medju danasnjim najvecim rivalima.

Euforija hrvatskih studenata bila je eufemizam za jugoslavensku vrhušku, posebice za Tita, koji je shvatio da dolazi kraj njegovoj diktaturi - i odlučio se na ponovni progon hrvatskog naroda.

Da bi zadobili legitimitet za tako nešto novo, jugoslavenski su komunisti najpre predstavili jugoslavensku revoluciju kao autentičnu revoluciju koja ima podršku u masama.

Osnovna Tyrševa ideja bratstva i samodiscipline koja je imala prožeti i jugoslavensko sokolstvo u iskrenim i istinitim preporodnim pregnućima za jugoslavensku misao postajala je protivnik svim ekskluzivizmima i separatizmima, pa dosljedno i onima hrvatskih klerikalaca.

Geografsko-kulturološko prostranstvo goleme Rusije obilježilo je i u mnogočemu inspiriralo jugoslavensku kulturu, no padom SSSR-a 1991. godine splasnula je i hrvatska znatiželja za Rusijom, čija je književna, filmska, kazališna, likovna i ina baština na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće u hrvatskom medijskom prostoru pala u zaborav.

Dvije godine prije dolaska Miloševića na vlast u Srbiji i četiri godine poslije smrti jugoslavenskog diktatora kaplara-maršala Tita, godine 1984. je britanska tajna služba navodno započela jugoslavensku operaciju, s motivom da i dalje preko Srbije kontrolira zapadni Balkan, i ne dozvoli Njemačkoj ekonomsko-politički prodor na taj prostor.

Priređivačica prikazuje vanjski položaj i vanjsku politiku Jugoslavije osvrćući se prvo na proces normalizacije odnosa sa SSSR-om i drugim socijalističkim zemljama, a onda i na jugoslavensku politiku nesvrstanosti.

Kao filmski redatelj započeo je eksperimentalnim filmom, da bi početkom osamdesetih zadužio ondašnju jugoslavensku, a današnju srpsku kinematografiju s nekoliko najuspješnijih i najpopularnijih, već tada a danas pogotovo, kultnih igranih filmova: Ko to tamo peva (1980), Maratonci trče počasni krug (1982), Kako sam sistematski uništen od idiota (1983), Davitelj protiv davitelja (1984).

Iz izlaganja sadržaja filma očito je da je u pitanju prigodna politička satira koja se izruguje neuspjelim naporima Kominforma da naškodi Jugoslaviji. Tajna dvorca I. B. nije bila jedini takav proizvod u tom razdoblju: socrealistička poetika prožimala je cjelokupnu jugoslavensku kulturu (bilo bi zanimljivo danas izvesti operu Ive Tijardovića Dimnjaci uz Jadran s početka 1951., koja sadržava poprilično nadrealnu scenu raspjevanog partijskog sastanka), a politička satira osobito se njegovala u Hrvatskoj, ponajprije zahvaljujući dinamičnom Fadilu Hadžiću.

Samo zato da bi u istom pakiranju dobili jugoslavensku civilnu agenturu.

Takvo ruganje nevinim žrtvama mora prestati, bez obzira što to kvari jugoslavensku ugodu nekim interesnim skupinama u RH.

Kako je šupilo uz ostalo propagirao i jugoslavensku ideju, i ona je među klerom dobila pečat nepovjerenje.

Od 1979. radi kao dopisnik za tadašnju Jugoslavensku Vjesnik Press Agenciju - VPA i mnoge hrvatske novine.

Godine1963. na jugoslavensku i europsku vaterpolsku scenu stupio je, pojačan brojnim hrvatskim vaterpolistima, novi klub - beogradski Partizan.

Pisao je povijesne priloge u Katoličkom listu (1858) i Arhivu za povjestnicu jugoslavensku (1868), a u rukopisu je ostao latinski pisani spis Epitome historiae seu initia, porgressus et vicissitudines almae Provinciae Crucis Croatiae-Carnioliae (Klanicii, s. a., fasc. LVII u samostanu u Karlovcu).

U obrazloženju nagrade ističe se da je Bulajić svojim filmovima hrvatsku i ex-jugoslavensku kinematografiju izveo u svijet i time doprinio širenju mediteranske i europske kulture, priopćila je jutros Bulajićeva tajnica Tajana Radotić.

Njegova izjava kako je Vukovar srpski te da u njemu Hrvati nemaju što tražiti prošla je u t. zv. međunarodnoj javnosti gotovo nezapažena, pa se po toj reakciji još jednom očitovao model međunarodne politike, koja je slično reagirala i na svojedobnu jugoslavensku i srpsku agresiju na Hrvatsku 1991.

U tom trenutku na vlast u Srbiji dolazi Milošević, kojeg hrvatska politika prihvaća kao velikog čovjeka koji donosi nešto novo u jugoslavensku politiku.

Oslobodilačka i ujedinjavajuća revolucija jugoslavenskog naroda, završena 1918., dala je kao jednu od glavnih sinteza jugoslavensku narodnu misao, misao slobode, jedinstva, samostalnosti, održanja i napretka jugoslavenskog naroda, u Šojbliku jedne i jedinstvene države.

zato bigi sto je nacionalizam na zalost bio jako prisutan. po selima i tim dijelovima koji su se zvali krajina. to nije pretpostavka, bila sam i vidjela. prosetala se i druzila sa ljudima. 1990 su skoro sva mjesta u krajini skinula hrvatsku zastavu te imala srpsku i jugoslavensku koja je na zalost bila zamjenska srpska (poslije su i nju skinuli)..