To je Julijino radikalno brzo svladavanje vještine baratanja pištoljem (u roku od nekoliko sekundi koliko je polusvjesnom Ethanu ostalo na raspolaganju) i potpuno samostalno obračunavanje s dvojicom preostalih negativaca.

Bez literarnih uvoda i objašnjavajućih scena, slike, fokusirane na srž psihološke drame, nižu se i pretapaju kao kadrovi u filmu: npr. u prvom činu, susret Julije s roditeljima pretapa se s novom muzičkom frazom u scenu bala; u drugom činu od plesa na trgu, bez uvodnih, prijelaznih radnji, preneseni smo izravno u scenu vjenčanja kod Oca Lorenza; Julijino odbijanje Parisa u trećem činu pretapa se u Romeov strastveni solo prije nego se nastavi njezinom posjetom Lorenzu.

Kamene zidine koje opasavaju Julijino dvorište s lakoćom savladava na lakom krilu ljubavi da bi se s njom tajno sastao.

Koristim se stoga prigodom da ovdje objelodanim i Julijino obraćanje i Mihov odgovor njoj (premda u hrvatskoj verziji nisam mogao slijediti strogu disciplinu istih rima, uobičajenu u dijaloškoj razmjeni).

Dakle, što je u glasu, ako produljimo Julijino pitanje?

To je osobito vidljivo u trećem činu: Julijino ispijanje uspavljujućeg napitka popraćeno je fantazmagoričnom scenom u kojoj ju, u svojevrsnom danse macabre s prepoznatljivim muzičkim motivima, progone sjećanja na Romea i košmarni susret s mrtvim Mercutiom i Tybaltom; muzički i scenski je također prošireno slavlje na dan vjenčanja s Parisom Turskim plesom (na popularni Ples s mandolinama) i disonantnim, mahnito grotesknim plesom luda (umetnuti neobjavljeni dio) koji omogućuje sjajan kontrast ulijetanju Dadilje s viješću o mrtvoj Juliji.

Tek sunčane naočale pokrivaju Julijino lice bez trunke šminke, koje izgleda umorno i iscrpljeno, ali posve prirodno.

Nikome ne priznaje da ga je izdeprimiralo Julijino vjenčanje

Oni novcici nemaju Pilatovo ime na sebi... naravno... nego Tiberijevo... i cak Julijino..

Joj da Julijino pjevanje ja umirala od smjeha koji " mrtvački " glas ima dok pjeva