Imamo samo sat i pol za muzej, jurcamo do izloška do izloška.

dvd-zaton 28. Rujan 2008. 23:17:16 po meni to je apsurd i to da se opcenito vatrogascima i pogotovo DVD-cima i kao osobama nedaju te povlasticejer po cemu se mi kao vatrogasci razlikujemo od drugoga svita osim sto kao da nerecem neki maniti jurcamo nekome pomoc, ne mojte me krivo svatit ali pa svugdi u normalnome svijetu se ostvaruju neke povlastice, zasto se i mi ne provamo izborit za neke povlastice. mislim da nebi to bilo ne izvedivo

Možda ne jurcamo u dućane po ploče (ja se recimo čudim kako klinci pojma nemaju što su ploče i kakav je na njima zvuk - ne svi), a ne jurcamo jer nam je danas sve dostupno.

Ono kaj i ispod Mirogoja, tu di se još uvijek gibljemo i švicamo, pušimo i jurcamo.

Nerijetko bezglavo jurcamo i prebrzo gubimo loptu.

U slijedećem nastavku donosimo ostatak priče i drugi dio video zapisa u kojem skupa sa natjecateljima jurcamo po prekrasnom krajoliku virovitičkih ribnjaka.

Mogli bismo to nazvati planinarenjem, no nama koji ponekad bezglavo jurcamo po planini ispuštajući dušu i mrcvareći tijelo rezultata poradi, planinarenje zvuči nekako premlako, kao na primjer kad utreniranog trkača nazovete džogerom.

I tako svaki dan jurcamo ko lude za njima, i uvijek, uvijek jedan mora zezat i pravit se pametan..

Očekivati od njih da poštuju prirodu, a betoniramo parkirališta i jurcamo po shopping centrima.

Nismo se mogli pretvarati da još uvijek imamo tridesetak godina, da još jurcamo New Yorkom slobodno pijući i tražeći zanimljive seksualne partnere.

Napredak je zeznuta stvar: ponekad se može činiti da idemo naprijed, želeći više, no možda zapravo samo jurcamo nazad.

Jurcamo zbog posla, zbog ovoga i onoga, zbog svih mogućih i nemogućih razloga i ne stignemo stati i provesti više vremena s onima koji će nam jednom najviše faliti

Svi mi, ponekad jurcamo kroz život Jesam li ja rekla ponekad?

Nekako, čini mi se da se to danas pogubilo svi nekud jurcamo, nema one topline već mi se svelo na neko nadmetanje.

Jurimo stalno za nečim bez da uopće znamo za čim to točno jurcamo.

Jurcamo ulicama tražeći tu kuću, neko nas pokušava pronaći (ili nas juri) a mi se pokušavamo što pre sakriti (ili pobeći)

Plan mi je, na mjestima van grada, gdje će u miru i prirodi, daleko od vreve gradskog života uživati u zasluženom miru napraviti neke male objekte... ne, nisam mislio sistema bivših vojarni... naprotiv u malom, intimnom krugu i druženju ti će naši roditelji, djedovi i bake češće nas viđati tamo nego doma... jer, stalno smo u nekom muvingu, stalno negdje jurcamo ovako, izdvojit ćemo posebno vrijeme za njih, posvetiti ga upravo njima i, imati... obiteljsko druženje.

Nisam se stvarno dugo javljala s opisima dogodovština naše male mazulje, ali kao što je i dragi rekao, toliko stalno jurcamo ' vamo-tamo da jedva imamo vremena i za spavanje

To znači ukratko, za nas starije, koji ne jurcamo po cesti, bolje mekan ovjes.

Mi ne smijemo štititi svoju proizvodnju jer nam oni ne daju, a oni svoju protežiraju, i mi im još jurcamo pod skute kao guske u magli

13 litara... nakon svakog tocenja ponistavam putni kompjuter... i potrosnja koja mi pise, dakle 13.1 litara, je kombinirana normalna i gradska voznja sa onim sto se jurcamo..

Svaki puta se dižemo, nastavljamo, no, veselje nam negdje ostalo.Nemamo više vremena jedni za druge, stalno nekamo i nešto jurcamo.

Dakle, par maminih poziva, i mi jurcamo stotinama kilometara kući s rajskog otoka koji posjećujemo jednom u sto godina, da on slučajno ne bi propustio glupi roštilj kod mame i tate..... gdje smo na koncu proveli također 15 min