A jučer koji li me samo peh zadesi, nesreča u nesreći, jedna magična susjeda do mene iz bizarne familli, niotkuda,.. zvoni ko luđakinja na moja vrata i sva krvari (i zbilja krvi od zidova stubišta pa do poda, ko u svinokolji na sve strane,.. navodno se pobili) I kome če drugome pozvonit, nego li meni " dušebrižniku " dežurnome (več, 3 x od tih istih, jbg. navikli se ljudi...),.. ja sa zavojima već pripremljenim, i brzopotezno autom za hitnu... malo ju nabrzaka premotam (i opet me dignuli iz komoda, baš kad sam trebal triler pogledat: rofl:)... jer ju nešto genetski zahebava oni faktor 12 za zgrušavanje (samo kaj ju je sad pijani muž zaštihal s kuhinjskim priborom, ah da, " zepter " je ono bio, inače njen " Darkec nije kroner, već si samo popije kad ne dela "...), i krenemo mi jurilicom mojom putem bolnice,... kontam, prije čemo preko rotora, pa prek savske do prve hospital,.. ona već blijeda, kolabira i kuka jadna da, kak umire te još zabrinuta kak če " njeni " bez nje?... i za kaj god da se primi, u paničnosti svojoj, konstantno i dodatno mi u autu iznutra sve više i više prevladava " crvena " boja,... premda sam navikao na njih, ali red je red.