Morali smo paziti dok smo se sanjkali da ne jurimo prevelikom brzinom jer smo se jedva zaustavili.

U ova vremena kratkih pojašnjenja i dugih bacanja u vatru, dok vražjim tempom jurimo izgašenih svijetala prema rubu bontona, znajući da smo krivo skrenuli, ali zaboravivši kada, svjesni da se vratiti ne znamo, a velika laž gori nam nad glavama i ne da nam da stanemo i razmislimo, mi se pitamo?

Danas jurimo za poslom ali sami, često kopajući nekom jamu da bismo sami uspjeli i to po ključu " ili on ili ja ".... ne vodi ničem dobrom. (Vjera 03.01.2009., 18:32:36)

Nakon dugo vremena dočekujemo naručenu klopu, potrpavamo to u trbušine i jurimo nazad prema Zagrebu.

U kontekstu Članka 2. Ustava koji izmedju ostalog kaže i Saveze s drugim drzavama Republika Hrvatska sklapa zadržavajuci suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa trebamo znati što nas čeka, na koji način ćemo očitovati i svoja neslaganja s takvom EU integracijom, što je to u što grlom u brašno jurimo po pitanju ljudskih prava.

Svi smo u Božiću: jurimo obaviti zadnje kupovine poklona, neki se još sjete poslati klasičnu čestitku, brižljivo biramo dekoracije, poslovnim suradnicima čestitamo pod obavezno Božić: čestit, sretan.

Dok punim gasom jurimo prema zalasku sunca, u pozadini svira soundtrack Crazy in love, a miris dugoočekivane avanture potpuno nas opija.

Jurimo prema svijetu ljubavi i lakoće

Rekao sam da do 65 minute jurimo, oni su jurili i dalje.

Bezglavo i dalje jurimo skraćujući stazu.

Jurimo na moto-taksijima kroz sela gdje život klizi sporo, kao nekad.

Osim toga i sam dobro zna da ubrzano " Balkan exspressom " jurimo prema trećoj Jugoslaviji ili Zapadnom Balkanu, svejedno.

Jurimo prema Zagrebu uz Pišonju i Žugu.

Jurimo (relativno) preko onih livada i dovlačimo se do crkvice, vode, hlada.

Usprkos svoj toj ljepoti i opčinjenosti, dogodi se da smo odvojeni od prirode i da samo jurimo za nekim nedefiniranim nametnutim vrijednostima, i ne pitamo za cijenu.

Jurimo u ćevapdžinicu jer skoro idemo natrag doma.

Ako nam je plan za godišnji preambiciozan, postoji opasnost da samo jurimo s jedne aktivnosti na drugu i pritom se fizički iscrpimo.

Ne bih htjela da ispadne da manijakalno jurimo okolo po selima u potrazi za hranom.

Jako nas dobro primaju u Seattleu i drugdje po Washingtonu, promoteri nas zovu svirati namjesto da mi jurimo njih. (...) Imam posao čistača s jednim starijim tipom, metemo 4 restorana, dio love mi plaća na ruke ispod stola. (Pismo s kraja 1988. Jesseju Reedu, Kurtovu najboljem prijatelju iz srednje škole).

Po dolasku u Chişinău sjedamo u gradsku maršrutku i jurimo na kolodvor.

Zaključuju da su otete i mlađa od njih hoće iskočiti iz auta, na što je starija sprječava, jer, kaže ona: Nemoj, skočit ćeš u sigurnu smrt, pa zar ne vidiš da jurimo skoro 40 km na sat. (hehe... neš ti brzine to je moja napomena, nisam se mogla suzdržati).

Ako zajedno jurimo mopedom po Zagrebu i vi poštujete propise brzine i napravite tri kune po satu, a ja jurim kao divljak i prolazim kroz crveno i ostvarim pet kuna, a policajca nije briga, ne osjećate li se vi onda glupo jer poštujete propise?

Tek u 8.40 izlazimo iz sobe i bez doručka jurimo u radionice.

I sam sebi se činim sitnom kvantnom česticom, koja skupa sa raznim mojim znanim i neznanim subatomskim kolegama, prijateljima, neprijateljima jurimo - a ne znamo kamo.

U autu grobna tišina, nitko ništa ne priča, jurimo 30 na sat.

Mi u Lici ne jurimo prinos nego kvalitetu.

Ivi se samo sneno meškoljila na suvozačevu sjedalu dok je prvo svjetlo dana ocrtavalo obrise Velebita, veličanstvenog brdašca, doma vila, piva, medvjeda i hajduka... Prolazimo pored Kutereva, pogledom me Ivi moli da navratimo do medvjeda siročića u povratku, dolazimo u Krasno, skrećemo na cestu prema Štirovači i jurimo beskrajnim zavojima, utrkujem se svitanjem jer želimo dočekati izlazak sunca na jednom posebnom mjestu... i uspijevamo, Velebit...

Odrastaju li nam djeca sama dok mi jurimo za poslovima i zaradom da ih prehranimo?

Trenuci koji okrenu čitav naš život.. Izjutra dok jurimo po kući i rukavom zapnemo za čašu i ona se razbije u sto komada..

Jurimo li prema svom preuranjenom kraju?