Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće, jer ti si Bog naš. (Mudr 11,24 - 35.27).

ja sam protiv pravila da moraju svi van, može se dogoditi tisuću razloga i situacija zašto netko nemože van, a sve se nemože predvidjeti, i bilo bi glupo dovesti se u situaciju da zbog tehničkog pravilnika nekoga kažnjavaš iako nije kriv za razlog iz kojeg ne vozi kvalifikacije. osim toga oni koji se bore za pole ionako voze i vozit će uvijek, a to je i najzanimljiviji dio, ionako je svejdeno tko će startati 7,8,9,10, a štednjom guma s dobrom vožnjom i strategijom mogu pokvariti planove bolidima ispred sebe što donosi dodatnu uzbudljivost utrci.

Glupo mi je važnog igrača udaljavati iz momčadi, onda kažnjavaš i klub.

nije on loš samo ti pizdiš i kažnjavaš ga prekomjerno.

Sve to je ono? ime se kažnjavaš. Zna? i, da sve što te pogodi, to ti je otkup (kefaret) za tvoje grijehe.

Živjela sam kao poganka medu poganima kao da nisam nikada shvatila da ti, o moj Bože, nagraduješ dobro, a kažnjavaš zlo.

Anđelku i Šundova, ljudi koji su vodili grad dok je bivši gradonačelnik arčia i bančia, dakle ljude koji su najodgovorniji za ove gubitke nagrađuješ i ostavljaš da i dalje rade ISTI POSAL, a ostale kažnjavaš šta su radili ono šta im se kaže.

Oportunizam znači da nagrađuješ one koji ti pomažu, a kažnjavaš one koji nisu tvoji, a Račan je uspeo da antagonizira manjine i Srbe, koji su masovno glasali lijevo, a da nagrađuje i da pokušava da se udvara nacionalistima, koji po nikakvoj ceni neće za njega glasati.

pitanja su ti i odgovor, bajna djevo. zgodna si, iskusnih godina, sve ti ide, i naravno - sad malo muža kažnjavaš s tim svojim ponašanjem, pa kao blokira strast, blokiraju orgazmi, a sve to sama dirigiraš svijesno i to je jako dobro i zato je dakle tvoj problem samo jedno.... nemaš hrabrosti otkriti mu to u lice, lijepo i kulturno, ili si sad u procesu transformiranja, gdje razmišljaš o tome kako bi bilo kada bi popunila te praznine s nekim tipom sa strane, ali to je bezveze jer te praznine i tvoj gospodin može ispuniti, psihički i fizički, bitno se samo dogovoriti jer očito da je i on fin čovjek. ali velim ti, sve znaš i sama, pitanja su ti istom i odgovori na sve frke, prema tome, ti si gazdarica i ne slušaj puno sa strane jer vidim da su neki u brakovima tek tako, cure da uzmu pare, a dečeci mali da dobiju pizdice, a od takvih jasne savjete nemreš dobit, kao ni sa sajtova ili stranica tiskovina, sve je to prazni primitivni glamour u kojem se sitne šuge nude uz charlize theron i ostale presijane i verzirane komade, ali nije to baš tako. a da tip ne zna kaj bi sa sobom kod kuće, to mi je žalosno, ako ima tebe, osim toga nije sve u seksu, to je odrađivanje zbog olakšanja, i onda imaš još 80 % vremena u toj zajednici za sve ostalo, a za kućnu pomoćnicu je lako, prati ih, postavi skrivenu kameru, a dosta je i sitno ozvućenje, tak da si na čistom. moja mala more imat bundicu od nerca i od briatorea flavija kapute i sva čuda koja u elle-u vidiš, ali ako dopusti na sebi nositi pet odašiljaća, pa u auto, pa na mobitel... jeeeee, jer me voli, neeeeeee? nema tu šale, život je prekratak za laži, a ako možete dogovoriti promiskuitetan obostrani život - napravite ga, ali to je onda smiješno jer zašto ste u braku, i što misliš o radosti vlastite djece dok tratiš vrijeme sa švalerom... osim ako je pravi igrač, pa te " razvali " i " stepe " i namlati ti organ za pola sata i to je to, oprosti na izrazima, ali to je tak u odriješenju orgazmičkom za ženu kojoj se " pizdarija nakupilo " ili je muž više ne šljivi, što je takaj žalosno... kao da ti ne bi mogla izvesti neki ludi štos u haljinici i dresu kućne pomoćnice... osim ako on voli ponižavati i liječiti komplekse, PA MU DOISTA TREBA PRAVA POMOĆNICA, REALNI OBJEKT IŽIVLJAVANJA, JER TO NA TEBI NE BI MOGAO, ILI JEDNOSTAVNO NEMA SRCA ZA TO, IPAK SI MU ŽENA, ne? hvala.

I na kraju, ponekad, kao ti u boldanom, izrekneš kaznu koju ne možeš održati, odnosno, dobro misli kad izričeš kaznu koga doista kažnjavaš da nakraju nisi ti ta koja je više kažnjena (jer su djeca nemoguća).

.. Zašto me bože kažnjavaš, zašto uvijek guram od sebe one koji me toliko vole.. a hrlim onima koji me povrijede... u molitvama se zapitkivala???

Bože moj, učili su me da ne kažnjavaš, ali više nisam sigurna.

Tebi je dijete " dano s punim povjerenjem " - kao što ga ti šalješ u školu - ali ne da ga fizički kažnjavaš nego valjda postoji neka mjera (prijekor, molba, opomena...) koja se može primijeniti; ta kako je ne bi primijenila ti kao majka puna ljubavi.

A, spavanjem na kauču i odbijanjem jela ne kažnjavaš muža, iako mu sigurno nije svejedno, nego sebe.

Prilikom uposlenja (što mogu samo probrani) u državnu službu prvo što se uči je igrice na kompjuteru i društvene mreže... Otpusti sve one koji ne ispunjavaju normu kao što otpušta privatni sektor i vidjeti ćeš daleko veću uštedu, bez da će sindikati moći riječ reći. jer se otpušta zbog neispunjavanja radnih zadataka, ovako smanjenjem 3 % svima, kažnjavaš i onaj dio ljudi koji uistinu rade..

Jelo, ma šta san ti se toliko zamirija pa me kažnjavaš.

Dijelimo li se ili udaljujemo li se od tvoje ljubavi, kad se predajemo Mariji i kad nju ljubimo? 5. Međutim, moj ljubljeni Učitelju, strašnom li sljepoćom kažnjavaš oholost tih mudraca

@večka, već sam zaboravio zašto, ali znam da sam danas mislio navesti ovaj citat (knjiga Mudrosti) iz prošle Nedjelje, ah, da,.. kad sam čitao tvoje svjedočanstvo: Mudr 12,17 Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.

Čak nastojiš biti posrednik, poučavaš, opominješ, kažnjavaš.

trogodišnjaci mogu izmišljati različite priče ne s namjerom da slažu, već samo zato što još ne znaju odvojiti stvarnost od fantazije. u većini slučajeva, dijete od 3, 4 čak 5 godina ne može točno razumjeti šta je to laž. njihove priče su rezultat mašte i nisu zlonamjerne. što napraviti... razgovaraj s djetetom koje će ti u svom objašnjenju dati odgovor je li se to zaista dogodilo ili je to samo zamislilo. sudjeluj u priči na zabavan način, npr: dijete kaže da u vrtić ide i slon. zamislite i pričajte priču o slonu koji zaista dolazi u vrtić. pitaj što bi sve radili skupa? da li bi jeli kikiriki za užinu?... tada se mala slatka laž pretvara u zabavnu priču koju dijeliš s djetetom i u isto vrijeme mu pomažeš da razvija maštu. trenutke kada dijete govori laži iskoristi kako biste razgovarali o iskrenosti i zašto je ona važna. ako kriviš dijete za izgovorenu laž ili, još gore, kažnjavaš ga ili vičeš zapravo stvaraš začarani kruh u kojem dijete nastavlja lagati kako bi izbjeglo sram ili krivnju. treba ohrabriti iskrenost: pokušaj ukloniti posljedice, bez obzira što si učinio, neću se naljutiti ako mi kažeš istinu. mnoga djeca lažu kada znaju da su učinili nešto krivo i ne žele nikoga razočarati ili izazvati ljutnju. fokusiraj se na ono što želiš da dijete nauči - biti iskreno. potrudi se dati pohvalu za svaku istinu koju nije lako izgovoriti.

Ne znam čemu to vodi, s jedne strane braniš hrvatskog branitelja, a s druge strane ga kažnjavaš.

ako si je emocionalno zanemarivao (što je duži period o kojem je riječ, tim više), dio krivnje za situaciju leži i na tebi. i znači li ono " dobila je svoje " zaista da si je išao mlatiti??? pobogu, prvo je hladnoćom okreneš od sebe, a onda je FIZIČKI kažnjavaš što je u nekome uspjela vidjeti toplinu koje ti nemaš? i još si htio ubiti čovjeka, UBITI, kakav si ti položaj umišljaš da imaš? da je riječ i o najžešćem afektu, ovo nikako nije normalno

Zašto nas kažnjavaš ovakvim vlastima kakve smo do sada birali i izabirali?

Krvavi, hladni ocean nježno me grlio svojim ubojitim valovima.Jedino što sam mogla vidjeti ispred sebe bilo je tužno, crno nebo.Kao da gledam u neku duboku, beskonačnu, tamnu rupu.Više mi nije bilo hladno za tijelo.Navikla sam da je ocean ledeni pa mi više nije bilo važno dali mi se cijelo tijelo pretvara u vječni led.Samo mi je srce bilo tužno.Ono više nije htjelo osjećati ta ledena, zla krila koja ga svaki put siluju i onda da plače gorkim suzama.Duša mi je krvarila od tolike usamljenosti i praznine.Htjela je umrijeti, konačno iskrvariti i sretna pobjeći od ovog ubojitog pakla.Ali ja sam već bila mrtva.Već previše sam bila zarobljena u ovom Pandemoniumu.Iskupljivala sam se za svoje grijehe.Ali, zar je ijedan grijeh ovako velik da svoju smrt morate proživjeti u ovoj stravi i boli? O Bože oprosti mi... Znam da su ovaj ocean tvoje krvave suze koje si toliko puta prolio u svojoj boli zbog mojih prljavih grijeha.Znam da ovo nemože biti Čistilište.Inače bi već odavno bila u tvojem krilu.Ovo je Pakao.I svaki put kada začujem pakosni smijeh koji odjekuje mojim ušima i ovom prokletim oceanom, znam da je to Lucifer kojem si me predao.Zar je toliko zlobe, nemilosrdnosti bilo u mojim djelima kad si me k Njemu i Njegovom carstvu bacio? O kakav si ti to Bog kad svoje sinove i kćeri ovdje napuštaš? Zašto si nas uopće stvorio kada nas ne voliš jednako, kada su ti jedni bolji od drugih? Kada nas kažnjavaš za život koji si nam TI podario? KAKO TE MRZIM Zavrištala sam tako jako da sam pomislila da mi netko čupa utrobu, da mi se pluća rastavljaju... A onda me bijesno utihnuo jedan val, opalivši mi pljusku od koje mi je nos prokrvario, od koje mi se vilica prelomila.Nebom su se prolomili glasovi koji su pjevali u sotonskom zboru... I od kojih mi se po tisućiti put srce ledilo i gromorno plakalo, od kojih mi je duša krvarila bijes, samoću, prazninu, tugu... COME JOIN THIS TOAST... GOD IS DEAD...

VJEROJATNO SE ČESTO KAŽNJAVAŠ SIMBOLIČNO HLADNIM SATENSKIM RUBLJEM KAD SE ODIJEVAŠ. nemoj to. topla si i mila.

Istina je, on je okupio bolje suradnike od sebe pa mu to može služiti na čast, a ti ga nezasluženo kažnjavaš i stigmatiziraš.

Zasvjedočeno je također kako je na samrti u Vinogradskoj zavapio kao Job: O Bože, zašto me kažnjavaš?

Mislio sam da je tako nešto nemoguće... da se tako nešto meni neće nikada dogoditi... i to na Badnje večer... ovaj put sam se stvarno zaljubio ne učinivši niti koraka... prenula me iz sna i dala novi smisao mome životu... koliko god da sam trenutno umoran, strah me leći i zatvoriti oči da ne bih prestao misliti na nju... kao da ću ako zaspem, probuditi se i shvatiti da je bila samo plod mojih najlijepših snova... nemoj se ljutiti prika što te na Božićno jutro toliko tlaćim, ali stvarno te trebam... osjećao sam se kao malo dijete u tvornici čokolade... jednostavno sam općinjen... samo je želim zagrliti i pružiti joj svu onu toplinu za kojom znam da joj srce žudi... možda ona mene ne želi, možda ona za mene misli sasvim suprotno, ali ja si tu nemogu pomoći... predivna je, prijatelju.. stvarno je predivna... stvarno imam osjećaj da je kompletna osoba... dobra kao kruh, poštena, neiskvarena svim lošim utjecajima s kojima svi mi svakodnevno stupamo u kontakt... mislim, u biti ZNAM, da kada bi mi se ukazala samo jedna prilika da joj probam pokazati koliko po mome mišljenju dobroga zalužuje, da je nebih tako lako prokockao... nemam riječi trenutno s kojima bih mogao izraziti ono što osjećam sada... prazan sam i tužan jer nisam pored nje da joj dam pusu za laku noć, što neću biti prvo što ugleda kada otvori svoje snene okice... osjećam neku nevjerovatnu sjetu u sebi... neznam da li sam tako nešto u životu ikada osjetio... učinila mi je večer predivnom, samim time što mi je dozvolila da mi bude na dohvat oka... a opet sada, u rano Božićno jutro, osjećam se tako praznim... kao da mi je netko ukrao dušu i zatvorio ju u najtamniju i najvišu kulu na svijetu... istovremeno sam presretan što sam imao priliku i čast da je upoznam, a opet sam toliko tužan iz straha da sam napravio nešto pogrešno i izgubio priliku da joj pokažem koliko dobrote zaslužuje... prika, stvarno sam speechlless... neznam zašto, ali neka tuga mi je oko srca, kao da nebih prestao dva dana plakati da sada poćnem... ne, stvarno neznam... nikada nisam tako nešto osjetio... toliko je želim voljeti, da me je jednostavno strah... jer uvijek kada sam se ponadao, uvijek sam popušio... ne želim da i sada tako bude... a opet ne želim ne probati joj podariti sve što zaslužuje, pa makar i po cijenu toga da opet na kraju ostanem sam... ne želim biti sam, frende... znam šta želim i znam ćemu težim cijeli svoj život... vjerujem osjećaju i uvijek sam se ravnao prema njemu, ali... jednostavno me je strah ovaj put... paraliziran sam... strah me toga, da iako znam da joj mogu puno toga pružit, ona to neće htjeti dobiti od mene... možda se varam... nadam se da se varam, ali mislim da je nisam zaslužio... stvarno me je toga strah... nikada nisam osjećao strahopoštovanje prema nekoj ženi, ali ona ga zaslužuje... ako je i pola onoga što ja pretpostavljam o njoj istina... nemože biti istina:) Čini mi se predobrom, pre... pre... prenedostižnom... kao da si mi je poslao, samo da mi napraviš pomutnju u životu... da mi pokažeš šta me je moglo dočekati ispod bora, samo da sam bio dobar.... Bože, ako me čuješ, obećajem Ti da ću se popravit, da ću je cijeniti i voljeti bez imalo rezerve, bez imalo zavisti, obećajem Ti da ću je maziti i paziti dok god mi srce bude kucalo... obećajem ti da joj nikada neću ništa nažao ućiniti, obećajem Ti da ću dušu i srce ostaviti samo za nju, samo da je budem vrijedan... ne želim je povrijediti, vidim da ne zaslužuje to... samo je želim voljeti i poštovati... samo joj želim pokazati da je mogu biti dostojan, da se može na mene osloniti i da je nikada neću iznevjeriti... molim te Bože, dozvoli mi samo još jednu priliku da Ti pokažem da nisam toliko zastranio, da Ti dokažem da sam Tvoj ponizni sluga... nemogu ti reći zašto prijatelju, ali suze mi klize niz lice... nikada nisam plako, a da sam istovremeno bio toliko sretan... ma šta god da bilo, ja sam na dobitku... na dobitku sam jer je ušla u moj život... a sada kada je ušla, ne želim je više nikada izgubiti... molim te Bože... molim te... stvarno sam mislio da sam ispucao sve kredite kod tebe, prika... ali sada sam otvorio oči, sada vidim da nikada nije kasno... sada znam da je sve ovo do sada bili samo proba, više ili manje uspješna, da bi premijerna večer bila što glamuroznija... stvarno je ne želim povrijediti... NIKADA... ne zaslužuje to... u očima sam joj zamijetio tugu, tugu koja je možda proizišla iz toga što su je do sada svi samo uspijevali razočarati, što joj nitko nije davao ono što je zaslužila... tugu možda prouzroćenu time što je bila prema svima toliko dobra, a oni su to iskorištavali... nije zaslužila da pati... zaslužila je da joj netko ubere pustinjsku ružu samo za nju... da je netko mazi i pazi i voli i štuje i cijeni i podržava... u svemu što radi... znam da joj mogu sve to pružiti prijatelju, znam da mogu... jer želim... želim Ti samo dokazati da nisam toliko zastranio, da za mene još uvijek ima nade... znam da se ponekad možda i nisam trudio koliko je trebalo, znam da sam ponekad odustajao i na pola puta, ali sve samo zato što sam tražio NJU... božicu... prepoznao sam u njoj osobu koja neće istraživati bespuća moje dobrote, osobu koja se neće poigravati samnom, personu koja će moći prihvatiti to što joj pružam bez pitanja: »Zašto? »... osobu koja će znati da dobiva sve to jer to i zaslužuje... znam da ću se morati dobrano potruditi da joj pokažem i dokažem da moje riječi nisu samo puka naklapanja, znam da ću svojim dijelima morat utabat put ka njenom srcu, znam da će to biti težak i zahtjevan zadatak, ali isto tako znam da sam spreman sve riskirati... samo za nju... spreman sam se sebe odreći njoj u korist... možda ti sve to zvuči isprazno ovako napisano, možda mi stvarno samo pokazuješ šta me je moglo doćekati... ali ja nebih bio ja kada nebih mislio da si mi je poslao u blizinu kao nagradu za sav moj trud i svu moju dobrotu koju sam se trudio pokloniti ljudima oko sebe... znam da me ne kažnjavaš, već nagrađuješ... znam te, znaš me...:) Molim te Bože, stvarno te molim... nikada te nisam molio, nikada nisam od Tebe nešto tražio, znam da sam ponekad sumnjao, ali nikada Te nisam napustio... molim te, dozvoli mi da joj dokažem da sam je vrijedan... cijeli život tražim jing svome jangu i vjeruj mi kada Ti kažem da sam ga pronašao... stvarno mislim da je ona TA... stvarno mislim da možemo zajedno ploviti kroz život... ne želim ništa prejudicirati, samo se želim nadati... ima nešto znakovito u tome što si mi je poslao baš sinoć... znam da ima... vjerujem da ne griješim... i na tome sam Ti zahvalan... i ako sam slučajno u pravu, obećajem Ti, ali STVARNO obećajem, da te neću razočarati... dokazat ću tebi, kao što ću se njoj potruditi dokazati da sam je vrijedan, da sam te vrijedan... neću te razočarati, molim te, vjeruj mi... trebam je... želim je... molim Te, dozvoli mi da je imam, da je mogu svojom dragom zvati... molim te, prika... molim te...

ŽIVOT je velika stvar da bi bila prepuštena umiranju zauvijek. @mile ti vjeruješ u laž jer ti Bog vjerojatno nije ispunio neke želje, pa sada bojkotiraš Istinu, kažnjavaš Boga ali samo ćeš ti tako stradati

Zašto nas dragi Bože toliko kažnjavaš?