Danas je petak, u Mostaru udarni dan. mislim večer. i sad, svi izlaze navečer vani, ono, klubovi, kafici, ovo ono bla bla.. i sad.. moje prijateljice neke iz razreda su me pozvale da idem s njima. mi smo vam bile NAJBOLJE NAJBOLJE do prije godinu dana, malo manje. tada smo se nekako razisle. sto zbog razlicitih interesa, zivota, i ostalih stvari, bilo je tu i raznih svađa i svega ali smo se nekako našle, najviše na exkurziji i opet smo ok. i sad, one izlaze petkom i sad su pozvale mene koja NE izlazim jer mi ej osobno to glupo, sjedenje u kaficu, mislim, ipak je jos uvijek malo rano. ali ipak idem, jer encu da ispadnem kucka, a i nekako mi se bude s njima, drago mi je kad vidim da smo back together nekako. i nije da mi se ne bude s njima, ali jednostavno ne volim te kafice sa narodnjacima i ovaj grad petkom opcenito ne volim, osjecam da tu ne pripadam. i veceras, aj moram bit sto prirodnija mogu, ali kako kad se ne osjecam prirodno.