Objavila je i pet zbirki poezije što sadrže radove pisane na đurđevečkoj kajkavštini i hrvatskom književnom jeziku.

Tada izlazi s knjigom pjesama Pusto živlenje, preko literarne sekcije u KUD-u Petar Preradović pokreće književni časopis Podravska gruda, a osniva i vlastitu Nakladu Đuroka Picoka, kako bi mogao ne samo tiskati vlastita autobiografska djela, nego vlastitim sredstvima pomagati izdavalaštvo đurđevačkim autorima na đurđevačkoj kajkavštini.

Umjetnička udruga Spark, Velika Gorica u nepunih godinu dana uspjela je uglazbiti četiri pjesme na našoj domaćoj kajkavštini.

Za taj se rad autor dobro pripremao: glavnom mu lektirom bijaše Belostenčev monumentalni " Gazofilacij ", kao i niz hrvatskih spisatelja koji su pisali na kajkavštini, uključujući Vramca, Pergošića, Habdelića i Brezovačkog.

Glavna su djela: novele " Hrvatski bog Mars ", romani " Povratak Filipa Latinovića ", " Na rubu pameti ", " Banket u Blitvi " i " Zastave ", zatim drame " Vučjak ", " Golgota ", " Gospoda Glembajevi ", " U agoniji ", " U logoru " i " Aretej ", te poema u staroj kajkavštini " Balade Petrice Kerempuha ".

Sjetimo se, recimo, već kultne bilješke o kajkavštini koja »odozdo pljuje po gospodskim čizmama koje je gaze«, zabilježene uz 16. ožujka 1916. Terezija Goričanec ulazi, dakle, u Krležianu u časopisu, uz gotovo šezdesetogodišnje zakašnjenje, pod sinonimskim nazivom Stara Mama i podnaslovom Zapisi bez datuma: Jedan trenutak iz davnine.

Nešto poput psovki na ekavici, koje uvjerljivije nekoga tjeraju ' u tri lepe materine ', nego psovke na kajkavštini - npr. ' jebal ti pes riticu ').

Jedna vijest je na ekavici, druga na hrvatskom, treća na kajkavštini, četvrta na ćirilici...

Prije svega, valja imati na umu da su krapinski i slični festivali, kao i njihove zvijezde u drugim kajkavskopjevačkim prigodama, čuvali autohtonost kajkavske riječi i u vremenu kad je ona bila proskribirana sama po sebi (već samo zbog toga jer je predstavljala čudesan argument samu apsurdnu, ali totalitarističkom, konceptu srpsko-hrvatskoga ili hrvatsko-srpskog jezika, jer što je to kajkavsko u srpskome jeziku i što je to srpsko u kajkavštini?), a ujedno, sustavno i dosljedno, zborila o zavičaju koji ne može biti drugo no hrvatski (jer Hrvatsko zagorje nikad nije moglo biti Hrvatsko-srpsko zagorje, što god naziv »jezika« želio protumačiti)

U pozadini ove jedinstvene pjesničko-recitatorske manifestacije koja ima nakanu poticati među mladima zavičajnost u pjesništvu, te ljepotu iskazivanja stihova na kajkavštini, je veliki štovatelj pjesništva Frana Galovića, predsjednik MH Ogranak Đurđevac, pjesnik i đurđevački gimnazijski profesor Zdravko Seleš. Već četvrtu godinu Prizivamo Frana, točnije učenici se natječu u recitiranju njegovih pjesama, u čemu je ove godine sudjelovalo 15 gimnazijalaca, rekao je prof. Seleš, koji se i sam na početku ovog poetsko-recitatorskog druženja, pesnika prestrelenoga srca prisjetio svojim kratkom Kaiku za Frana.

O kajkavštini u svakodnevnom govoru govorio je prof. Stjepan Hranjec.

Na kajkavštini je najbolje ocijenjeno ono Slavice Grgurić Pajnić iz Delnica koja je napisala priču pod nazivom Črne furtak.

Na zabočkoj kajkavštini stvaraju kratke dramske igre kojima vršnjacima približavaju lik pisca i vrijeme u kojem je živio.

Svoje je tekstove na jokešinskoj kajkavštini ukratko približila književnica i novinarka Božica Brkan, a kulturni susret pjesmom su pratili članovi kutinske Klape Škrlet.

Knjiga Georgiana Rasprave i ogledi o đurđevečkom govoru i hrvatskokajkavskoj književnosti, objavljena 2005. godine, a sročena na hrvatskome standardnome jeziku i đurđevečkoj kajkavštini, posvećena je različitim aspektima đurđevečkoga govora te književnom stvaralaštvu autora što se u svom izričaju služe kajkavskim.

Stihovima na moslavačkoj kajkavštini sliku kutinske Crkvene ulice donio je krizmanik Krešo Vdović.

Učenici su kroz godinu uvježbavali učiteljičine autorske kratke igrokaze na kajkavštini, pjevali međimurske i zagorske pjesme te čitali ulomke iz kajkavskih djela.

U njegovoj zbirci naći ćemo teološku literaturu, romane, spjevove, pjesmarice, školske udžbenike, kalendare i dr. literaturu pisanu na kajkavštini.

Riječ je akciji koja se tradicionalno održava, a kojoj je cilj poticanje pismenog izražavanja učenika na međimurskoj kajkavštini.

Croatia Records i Hrvatsko društvo skladatelja 27. su ožujka 2008. predstavili album Jura Stubičanec: Kajkavske popevke koji predstavlja spomenar najljepših kajkavskih stihova proizašlih iz pera Jure Stubičanca, dijalektalnog pjesnika koji je cijeli svoj život ostao vjeran kajkavštini Zagreba i Zagorja.

Nisam ti baš siguran za " ć " u kajkavštini.

Istodobno je na sjeveru Hrvatske, u Zagrebu, pavlinski svećenik Tito Brezovački (1757. ⠀ 1805.) isključivo na kajkavštini pisao svoje komedije, a na štokavštini i na latinskome prigodne pjesme.

Velik broj pjesama napisan je na pitomačkoj kajkavštini, uz ostala narječja kojima se koristio.

Godine 2003. objavio je knjigu Lirika đurđevačke Podravine panoramu podravske lirike đurđevačkoga kruga, a 2012. knjigu Snovi i sjene/Senje i tenje/Sonĝoj kaj ombroj izbor iz stvaralaštva na hrvatskom književnom jeziku, kajkavštini i međunarodnom jeziku esperantu koji donosi 80 - ak pjesama te priče, eseje i prijevode.

Za svoje Balade Petrice Kerempuha Miroslav Krleža je vlastitim jezikotvornim umijećem osnažio staru pučku i književnu osnovu kajkavštine, dok su drugi pjesnici koji su se vratili kajkavštini više nastojali poetski iskoristiti njezin pučki potencijal.

Godine 1999. izlazi joj na đurđevačkoj kajkavštini pjesnička zbirka Molitva po čkoma.

Usput budi rečeno, čestitke na kajkavštini.

Štokavština proizlazi iz odnosa prema čakavštini i kajkavštini

Popularnost toga festivala na kojemu sastavi (tambure, violina, cimbale, harmonika) izvode isključivo pjesme na izvornoj kajkavštini, neprestano raste: prije 20 godina iz čistog su ga entuzijazma pokrenuli mjesni vatrogasci, a tada im je umjesto bine služila traktorska prikolica.

Cilj je obaju natječaja i Jezičnice kajkaviane (radionice za mladež) podržati kontinuitet književne kreativnosti na kajkavštini i nakon osnovnoškolske dobi, kao i poticanje znanstveno-istraživačkog rada mladih u vrlo opsežnom, a nedovoljno istraženom, području kajkavske filologije.