I sada.. moja vjera je upitna.. moje povjerenje u zivot.. ono sto uvijek promicem, ono sto uvijek zagovaram i sto korisitim kao utjehu za druge.. ne znam iskoristiti da pomognem sebi.. a sto da radim.. da sjednem, zavalim se i cekam da mi sine ideja, da mi samo od sebe dodje.. ili da zasucem rukave i krenem s potpunim povjerenjem, u vjeri, da ce sve biti onako kako treba biti.. no to ne mora znaciti da ce biti onako kako ja zelim da bude.. ja ni ne znam na kraju sto zelim.. covjece, ljudi, jel i vi prolazite kroz ovakve muke u svojim glavama.. ako je tako.. nije vam lako..;) Kaze meni moje zlato.. da je problem u tome sto mi ljudi sebi uvijek postavimo neke prosjecne male ciljeve, pa kad ih postignemo nisu nam dovoljni, ali se od njih ne mozemo odmaknuti.. i da bi trebali postaviti puuuuuunooo vise ciljeve, pa bi mozda tako presisali barem ono sto je prosjecno, pa bi nam bilo ok.. barem sam tako ja to shvatila.. iako mi bas nije jasno.. sto sad to znaci.. trebam li pucati ns visoko.. ili prosjecno.. bez muke nema nauke.. dakle draga Marta.. zasuci ti rukave.. nemoj slusat nikog, nego svoju intuiciju.. i kreni polako u ostvarivanje svojih ciljeva.. pa kud puklo da puklo.. barem ces moci reci da si pokusala.. a ne cijeli zivot se pitati kako bi bilo da je bilo.. e.. tako je..:) Jel to bilo srce ili razum.. nemam pojma.. bas me briga.. u pravu je sto god da je..:)))))))) A jooooooj.. stvarno je u pravu moj mali blentavac.. mi cure smo nenormalne kad nas uhvati PMS: p Dakle, zakljucak bi bio.. da nema zakljucka.. treba zivjeti zivot i iskoristiti sve potencijale koje nam je dao, a imamo ih puno, samo ih zanemarujemo, zbog manjka samopouzdanja koje nam je nametnuto u djetinjstvu.. treba vjerovati.. u sebe.. u zivot.. u ljubav.. u onaj mali cvjetic na putu.. u onu staru bakicu u kaputu (malo rime).. u kamencic, u miris vjetra.. tko moze reci da vjetar nema miris.. ha? nek mi netko kaze samo da nema.. kad udahnem duboko i zanjisem se na vjetru.. mirisi.. mirisi.. na zivot.. mirisi bas onako kako treba.. slatkasto, a opet tako cisto.. mirisi.. na ljubav.. a tek okus.. kakav tek okus ima.. ne moze se to rijecima opisati.. no mozda.. mozda ja to osjetim.. zato sto vjerujem.. da.. opet su me rijeci dovele do pravog puta.. i pronasla sam svoju vjeru.. a bas sam blesava.. bila mi je pred nosom:)