Doista vjerujem, po nizu indicija, da je ona nezakonita Jankova kćerka i da njezin pseudonim ne proizlazi iz prezimena Marković (kojemu nedostaje jedno a), naime po arhitektu Josipu, tek formalnom ocu, nego po prezimenu Malinar, sukladno kratkoročnijem poočimu Mati (čiji će sin Anđelko postati Krležin tajnik), suprugu Katarine Radošević alias prethodne Kamovljeve Kitty.

U posljednjih dvadesetak godina obranjena su tri doktorata i dva magisterija o raznim vidovima Kamovljeve osobe i djela (Uglješa Kisić, Darko Gašparović, Tomislav Sabljak, Ljiljana Gjurgjan, Bekim Sejramović) a prema kraju stoljeća i tisućljeća doživio je Kamov, zahvaljujući prije svega istraživačkom maru i promotivnoj upornosti riječkog profesora književnosti i publicista Mladena Urema, upravo ekplozivan proboj na svjetsku književnu scenu.

Tvrdite da je Krleža sprečavao objavu Kamovljeve Isušene kaljuže na kojoj je temeljio svoj roman Na rubu pameti i da je iskoristio prvu scenu Kamovljeve drame Mamino srce za Glembajeve.

Zaključno i sažeto: temeljna ishodišta i konačna utočišta Kamovljeve egzistencijalne pozicije i svjetonazora apsurd i anarhija, te poetike grotesknost, u Isušenoj kaljuži istkaše gustu mrežu lucidnih (samo) analitičkih rasudbi s uvjetnom ironijskom sintezom u završnome dijelu.« Zašto ne možemo padati u vis? »- nije samo genijalna dosjetka jednog fantastičnog književnog uma, nego i misao koja sažeto izriče« el sentimento tragico dela vida », kao što reče veliki Miguel de Unamuno.

Pred dvije godine u prijevodu Igora Simonića objavljen je prijevod Kamovljeve priče Žalost/Trauer s popratnim esejem Mladena Urema u časopisu Akzente iz Munchena (broj 4/2007.).

Također samo dvije ulice od Kamovljeve na Pasaje del Credito 4 živi čuveni slikar Joan Miró koji tada ima 17 godina, pohađa umjetničku akademiju Llotja (Lonja) i kreće se u umjetničkim krugovima koji se okupljaju po kavanama koje su na manje od stotinjak metara od Polićeva stana.

Širi presjek Kamovljeve biografije i načina stvaranja dat će monografija Mladena Urema i suradnika Janko Polić Kamov.

U obilježavanje stote obljetnice Kamovljeve smrti uključio se i HNK Ivana pl. Zajca sa festivalom pod nazivom KamovFest, a riječ je o manifestaciji koja bi trebala postati tradicionalnom po uzoru na Zajčeve dane.

Sveučilište u Arkanzasu, početkom 1998. godine predstavilo je Kamovljeve priče na Internetu, da bi krajem iste godine Kamov zahvaljujući mojim intenzivnim nastojanjima bio uvršten u knjigu Povijest hispanističke avangarde i u književni časopis Corner što izlazi u Oaklandu u Kaliforniji, a uređuje ga i vodi ekipa najpoznatijih stručnjaka sa područja hispanologije.

Publiciranjem svih tih djela sada možemo konstatirati kako su Kamovljeve priče tiskane u većem broju primjeraka u Americi (u zbrojenoj nakladi od oko sto tisuća primjeraka) nego sva njegova djela u Hrvatskoj, uključujući i knjige koje su posvećene njegovom radu.

Zbog toga Kamovljeve helikoptere rijetko kupuju ratna zrakoplovstva i kopnene vojske.

Kamova, u obilježavanju godišnjice Kamovljeve smrti sudjelovali su i Mladen Urem, Izdavački centar Rijeka, kazalište Trafik, Gradska knjižnica Rijeka, Izdavačka kuća " Mentor ", Istra film, Zoran Krušvar, Udruga Drugo more, Vedrana Stipić... te mnogi drugi riječki i ne samo riječki kulturnjaci.

Ta je novela tiskana u Riječkom novom listu poslije izdavanja Kamovljeve četiri knjige, dvije zbirke pjesama; Psovka i Ištipana hartija i dvije dramske studije Tragedija mozgova i Na rođenoj grudi (sve četiri su tiskane u Zagrebu 1907. u piščevoj nakladi).

Posrijedi je veliko i glasno mamino srce pred kojim bi se postidjela i Linda iz istoimene Kamovljeve drame.

Uostalom između Katalonije i Hrvatske ima mnogo više dodirnih točaka od Kamovljeve sudbine ili dobrih prijevoda katalonske lirike.

U potrazi za novim putovima svoga književnog istraživanja, Krleža je nanovo iščitao rukopis Kamovljeve drame Mamino srce i nastala je njegova najuspješnija drama Gospoda Glembajevi

Dakle, besmislenost života, otuđenje i apsurd - to je konačni rezultat Kamovljeve vizije života, a ta vizija je nošena prezirom društva oko sebe. "

Od Kamovljeve smrti prošlo je točno jedno stoljeće.

Jedno je kraće vrijeme radio u zagrebačkoj tipografiji/tiskari Mile Maravića koji je 1907. tiskao prve Kamovljeve knjige Psovka, Ištipana hartija, Tragedija mozgova i Na rođenoj grudi, ujedno i jedine koje su tiskane za Polićeva kratkoga života.

home page - novosti o manifestaciji te sav viralni sadržaj (citati, slike, video materijali) koji je u službi kampanje za 100 godišnjicu Kamovljeve smrti

Taj uvodni čin Kamovljeve dramatike ujedno postavlja temelj i djelima drugih žanrova.

Moramo krenuti pretragom Kamovljeve korespondencije iz 1908. U vrlo značajnom pismu bratu Vladimiru iz Torina od 2. studenoga 1908, gdje detaljno razlaže poetiku posljednjih svojih djelâ, nailazimo na ovu rečenicu: Vojnović mi je pisao: teatar to nije. Znamo li da je prvi dio dramatizovane studije Samostanske drame pod naslovom Orgije monaha nastao u Rimu potkraj kolovoza 1907, a drugi dio naslovljen Djevica također u Rimu potkraj listopada iste godine, dok je tragikomedija Čovječanstvo napisana u Puntu početkom rujna 1908, možemo zaključiti da ih je Kamov poslao, sukcesivno, dramaturgu HNK-a Ivu Vojnoviću koji mu je u rujnu ili listopadu 1908. odgovorio pregnantnim citiranim zaključkom.

Konceptualni plan prenosi se s pojedinca na obitelj, pa se tako zadobiva ne samo korespondentnost spram Kamovljeve literature iz kasnije faze, nego i bitno okružje dramskoga i scenskog mišljenja epohe, dakako u europskim razmjerima.

Mamino srce pak predstavlja fini, umorni, estetizantski rezigniran završni akord u polifoniji Kamovljeve dramatike.

U svakom slučaju, stoljeće Kamovljeve odsutnosti, u kojem je uglavnom prešućivan, dobilo je svoj omaž.

Ljubo je Wiesner pri neuspjelu pokušaju, poradi društvenih zapreka i moralnih skrupula, da ga objavi 1938. godine (kad je izdao Kamovljeve Novele i eseje), bio napisao da je to« veliki psihoanalitički roman, srodan romanu D.

Ina č e, ono što opsjeda i ispunja energetska polja mladih gnjevnih ljudi Kamovljeve novelistike, drame i romana, jesu nagoni i misli, koji bi se trebali ostvariti u ni č eovskoj racionalnoj volji i desadeovskoj mo ć i tijela kao proizvodnoj instituciji, u kome se sparuje Kant s De Sadeom, te nadalje u intelektulnom konstruktu zbilje i života, te odnosu prema drugima.

Modernost Kamovljeve poezije najviše se očituje u posve novim strukturalnim i kompozicijskim zahvatima.

Najveći dio njegovih junaka opsjednut je bolešću novoga, nadolazećeg doba psihozom kao temeljnim obilježjem svoje psihičke strukture, a zajednička im je karakteristika, simplificirajući Kamovljeve kodove, potpuna individualna sukobljenost s društvenom sredinom u kojoj se kreću.

Prije te ingeniozne Kamovljeve novele, nitko još kod nas nije gledao i vidio čovjeka iz tolike blizine, toliko iznutra. (Popović 1970: 58 - 9)