Zbog svojih izopačenih postupaka, demonskih obreda, obožavanja idola i žrtvovanja djece bili su od Boga osuđeni, i Bog je dao Izraelu zemlju u kojoj su živjeli Kanaanci. (1. Mojs. 10:15 - 19).

Nisu svi Kanaanci bili uništeni; u ispunjenju proklestva, bili su neki obavezni na prisilni rad (Joz.17: 13) Od kojih Noinih potomaka potječu crnci?

Njihova raskalašenost dovela je do toga da Kanaanci nisu bili u stanju reagirati na djelovanje Božjeg Duha.

Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.

Amalečani borave u negepskom kraju; Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana.«

Prema tumačenju kojega uz biblijski tekst u svojim bilješkama donosi Jeruzalemska Biblija, Azazel na hebrejskom znači »Božja snaga.« U nastavku svoga tumačenja, bilješka iz Jeruzalemske Biblije ističe da je sirijska verzija, kako izgleda, ipak dobro shvatila da je riječ o imenu jednoga demona za kojega su drevni Hebreji i Kanaanci vjerovali da stanuje u pustinji, neplodnoj zemlji »u kojoj Bog ne ostvaruje svoje plodonosno djelovanje«.

Onda ste prešli preko Jordana i došli u Jerihon, ali su glavari Jerihona poveli rat protiv vas kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci ali sam ih ja predao u vaše ruke.

Taj čovjek je stavio svoje pouzdanje u Boga koji ne može prevariti, premda mu nije bilo jasno zašto mu Bog obećava tako veliko potomstvo i k tome još posjedovanje nove zemlje koju su oružjem sebi osiguravali Kanaanci.

Oni su primorski Kanaanci (tako su sebe nazivali).

Kanaanci su onda bili u zemlji.

Kanaanci su razlikovali dvije vrste prostitutki: profane (zonah) i svete (q deshah).

Kad bi se samo Egipćani, Berberi, Kaldejci, Asirci, Aramejci, Feničani i Kanaanci vratili svojoj vjeri iz vremena predislamskih osvajanja, a Arapi se oslobodili ideologije svog proroka.

Četvrti je Kanaan, i od njega potekoše Kanaanci.

Ovdje pak ima lingvističkih problema, Kanaanci, narod koji je nestao, govorio je semitskim jezikom, srodim sa židovskim, ako ne i istim.

Kanaanci što govoraše semitskim jezikom jedini su što nisu živjeli u sjevernoj Africi.

Abraham prihvaća Božju riječ vjerom, ali mu nije bilo jasno zašto mu Bog obećava tako veliko potomstvo i da će posjedovati novu zemlju koju su oružjem (sebi) držali Kanaanci.

Na zapadu je, prema biblijskom tekstu, graničilo s područjem Dana, premda su ondje zapravo nastavili živjeti Kanaanci i Filistejci.

Drevni Kanaanci, Feničani pa i mnogi Izraelci žrtvovali su svoju djecu na oltaru Baala i ma koliko nam se to sada činilo grozno, oni se tada nisu sramili svoga groznog čina ili shvaćali da čine zlo.

Južna granica bio je današnji Wadi Qanah, južno od Šekema, a kao zapadnu granicu Biblija označuje Sredozemno more, premda je trebalo proći mnogo vremena dok se Manaše i Kraljevstvo Izrael nisu proširili do obale što su je naseljavali Kanaanci i Filistejci.

I Biblija potvrđuje da su Kanaanci nastavili živjeti među pripadnicima ovog plemena.

Po ' Knjizi Postanka ' Gospod je Avrama pozvao da sa najbližima iz Harana, na severozapadu Međurečja, krene u Kanaan, koji su naseljavali ponajprije Amorejci i Kanaanci.

Najstariji poznati stanovnici Palestine su Kanaanci.

Biblijski pripovjedač to vrlo diskretno ističe: kada Abraham stiže u mjesto koje mu je Bog obećao Kanaanci su onda bili u zemlji (Post 12, 6).

Pobunjenici su bili Kanaanci u savezu s Mitanima i Amorićanima, a predvodio ih je kadeški kralj Duruš.

Tutmozisovi vojni savjetnici predlagali su sjeverni ili južni smjer, jer središnji direktan smjer prema drevnom Megidu bio je itekako pogodan za zasjede koje su mogli postaviti Kanaanci.

»Kanaanci« je skupno ime za narode koji su obitavali u ovom području prije nego su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, no oni su i nakon toga ostali u nekim krajevima što je dovodilo do žestokih sukoba.

Nešto istočnije, uz obale Mediterana, javljaju se Kanaanci i Feničani.

U takvim kućama s četiri prostorije živjeli su tada i Izraelci i Kanaanci, njihovi protivnici

Oduvijek, od pamtivjeka ljudskoga tu na tom području tuku se i bore se ine vojske inih naroda drevnih i sadašnjih: Egipćani, Kanaanci, Izraelićani, Midijanci, Amalečani, Filistejci, Hasmonejci, Grci, Rimljani, Bizantinci, muslimani, križari, Mameluci, Mongoli, Palestinci, Francuzi, Turci, Britanci, Australci, Nijemci, Arapi, Izraelci svi su se oni tu borili i umirali.

Ako je Avraham, koji je najverovatnije živeo oko 1925. pa do otprilike 1750. godine stare ere, odnosno nekih oko 165 godina, bio otac mnogih naroda (- a to mu i samo ime kaže), time i Arapa, i ako Kanaanci, Sumeri, Amorejci (kojima je i Avraham pripadao), Akađani, Asirci, Haldejci, nisu živeli na Arabijskom poluostrtvu gde je Mekka, to je jasno da je Mekka u Avrahamovo vreme bila nenaseljena, pa niko i nije mogao graditi nikakav hram pre Avrahama, a Avraham ponajmanje u svojoj starosti.