Uz običajno pravo, oko 14. stoljeća nastaje equity law, odnosno pravično pravo, a riječ je o skupu materijalnih i procesualnih pravila koja je provodio novoosnovani Kancelarov sud, budući da su prethodno postojeći kraljevski opći sudovi često donosili odluke koje su se pokazale potpuno neprihvatljivima i zastarjelima, a često i nepravednima.

Osobito je bio jako kancelarov strah od povezivanja katolika s Habsburgovcima, te je pruskom ministru unutarnjih poslova 1872. rekao slijedeće: Prema pouzdanim podacima katolička stranka čeka pogodan trenutak kako bi ponudila njemačko prijestolje austrijskom caru, a katolici u Austriji će ga u tome podržati.

Njegov strah da bi zbog skidanja nacionalnog tlaka zbog Gotovine vaga mogla prijeći na Sanaderovu stranu izlišan je, jer koliko god se prao od hadezeovske loše prošlosti HDZ nema realne mogućnosti preuzeti kancelarov primat.

No prava opasnost, kako to opet indikativno svjedoči kancelarov osobni novinar, leži u mogućnosti da Mesićev plan za Gotovinu rezultira porukom koju bi javnost mogla iščitati kroz sintagmu: Mi smo oni koji smo kadri vladati Hrvatskom, za razliku od sadašnje nesposobne vlade. Upravo u toj rečenici leži objašnjenje tako uzavrelih medijskih napada na Mesićevu inicijativu.

Srbijansko izvanredno stanje i u svojem bliskom susjedstvu naišlo je na adekvatan odgovor: Republika Srpska ruši se kao kula od karata, lov na BH ratne zločince žešći je nego ikada, a i hrvatska policija i Državno odvjetništvo svakodnevno je i više nego uočljivo stvari odlučilo zaoštriti, konačno shvaćajući da ih kancelarov agreement s tuđmanističkom kamarilom sve zajedno vrlo lako može dovesti na već preporučeni doručak s Đinđićem.

Ali kancelarov govor gdje je govorio i o njihovoj planeti kao središtu svemira me podsjetio na nešto...