Takva razlika, zajedno s ponavljanjem strofa koje je tražilo odugovlačenje jedne te iste teme ili osjećaja, prikazivane postupno u obliku raznih drugih varijanti, stavljalo je ariju na raspolaganje pjesnicima i skladateljima samo u posebnim okolnostima: u realističkoj namjeri kad bi uloga lika â ozbiljnog ili komičnog, pastira ili sluge â uključivala izvedbu neke kancone; 43 kao očitovanje veselja; vezana za nadljudska bića (božanstva, mitologije, prosopopeje) ili pak za likove nižeg reda (sluge) kao superiorna, ili irealna, ili pak vesela i komična jezična razina; ponekad za molitve i magično-religiozne invokacije; 44 u prolozima; 45 u određenim korovima; 46 općenito za izdvajanje sentencioznih, poslovičnih i gnomičnih izraza nalik na couplets, kojima su se glumci komedije dell ' arte koristili kao ÂťchiusetteÂŤ.