Program iz 1673. godine predviđa teoretski i praktični dio studija na katedrama filozofije, dogmatske i moralne teologije, uz koje se postupno organiziraju katedre kanonskoga prava (1726/27), kontroverzistike (1747/48), biblijskih jezika, crkvene povijesti i govorništva (1757/58).

Spomenuti Zakonik kanonskoga prava iz 1983. godine određuje da je osnutak, obnova ili ukinuće stolnoga kaptola pridržano Apostolskoj Stolici te da svaki kaptol ima svoj statut, sastavljen zakonitim kaptolskim činom i odobren od dijecezanskoga biskupa.

Početkom sljedeće godine, 25. siječnja, u samostanu sv. Pavla u Rimu najavljuje biskupijsku Sinodu, sazivanje Ekumenskog sabora i " aggiornamento " Zakonika kanonskoga prava.

Nakon srednjoškolske mature odlazi na filozofsko-teološki studij u Beč a za svećenika je zaređen 1987. Biskup ga László uzima za tajnika i ceremonijara a nakon nekog vremena šalje ga u Rim, gdje je 1992. doktorirao iz kanonskoga prava.

S druge strane, moralna teologija na poseban način razmatra nedostatak poštovanja koje se krije u zloporabi stvari, mjesta ili osoba posvećenih Bogu i nalazi ga također izvan područja kanonskoga prava.

Zanimljivo je da crkvena hijerarhija uzima tumačenje ustavnog prava u svoje ruke a sama ne zna riješiti kontroverze kanonskoga prava, niti ima hrabrosti prva provesti u djelo učenje Isusa Krista.

Najbolji branik pred provalom šerijatskog prava u naš život jeste suprotstavljanje prodiranju kanonskoga prava.

Sada važeći zakonici Katoličke Crkve (Zakonik kanonskoga prava iz 1983. (ZKP) i Zakonik kanona istočnih Crkava iz 1990. (ZKIC)), a na temelju liturgijskih, pastoralnih, ekumenskih propisa, donose odredbe u vezi s kumovima na krstu i potvrdi te prepuštaju partikularnom pravu da donese još i posebne smjernice za svoja područja.

Pojasnio je kanonsku valjanost Papina odreknuća, upućujući na 332. kanon Zakonika kanonskoga prava koji u $ 2 kaže: »Ako se dogodi da se rimski prvosvećenik odrekne svoje službe, za valjanost se zahtijeva da odreknuće bude slobodno i da se očituje prema propisima, a ne zahtijeva se da ga tko prihvati.« Oba su uvjeta, sloboda i očitovanje, ispunjena pa je odreknuće valjano i nitko ga ne može ni potvrditi ni odbaciti.

Postupci su sadržani u motu propriju Sacramentorum sanctitatis tutela, u prijevodu: Zaštita svetosti sakramenta od 30. travnja 2001. godine i u Zakoniku kanonskoga prava od 1983. godine.

Jednako tako, taj dokument u broju 50 ponavlja ono što uči i određuje Zakonik kanonskoga prava: »Vlastito mjesto krštenja u pravilu je župna crkva roditelja, koja treba imati krsni studenac ili posudu u kojoj se prema prilikama pripremi voda za krštenje u svetištu i ovi neka budu čisti i lijepo urešeni« (RK 20).

Zakonik kanonskoga prava, od kanona 1151 do 1155, pojašnjava što je to »rastava uz trajanje ženidbene veze« i kako do nje u konkretnim životnim okolnostima može doći.

Ljeti 1991. dijecezanski nadbiskup mons. dr. Anton Tamarut šalje ga u Rim na postdiplomski studij kanonskoga prava.

Prema učenju Katoličke Crkve, »svi su ljudi dužni tražiti istinu o Bogu i njegovoj Crkvi, a, pošto je spoznaju, snagom božanskoga zakona obvezni su i imaju pravo prigrliti je i čuvati«, ističe se u Zakoniku kanonskoga prava (kan. 748).

Oslanjajući se na rimsko i germansko pravo, došlo se do izrade neovisne i izvorne sinteze postupničkoga, kanonskoga, prava u 13. i 14. st. koje je kasnije Tridentskim saborom i Zakonikom kanonskoga prava iz 1917. doživjelo reforme.

Zakonik kanonskoga prava tumači tu zadaću, pripisujući velike ovlasti dijecezanskom biskupu, u sljedećim područjima:

Zakonik kanonskoga prava u kan. 1153. govori i o privremenoj rastavi.

Naslov ovogodišnjeg simpozija: Ništavost ženidbe: procesne i supstantivne teme, potiče na razmišljanje i postavljanje pitanja vezanih uz specifično područje ženidbenoga i procesnoga kanonskoga prava.

Svećenici u Istri i dalje daju punu podršku svom biskupu te vjeruju da neće popustiti pod silnim pritiscima, bez obzira na to što su oni uvijeni u oblandu poslušnosti i paragrafa Zakonika kanonskoga prava.

Prema Zakoniku kanonskoga prava (kanon 564) kapelani, pravo govoreći, jesu svećenici.

Kao profesor u Senju napisao je opširnu raspravu iz područja kanonskoga prava pod naslovom Uvjeti valjane ženidbene privole, koja je objavljivana u sedam brojeva Katoličkoga lista (br. 16 - 23 1891.).

Nakon položenih prvih zavjeta 2. studenoga 1925. odlazi u Rim na studij filozofije, teologije i kanonskoga prava.

Za svećenika je zaređen 28. lipnja 1931. Postigavši licencijat iz teologije i doktorat kanonskoga prava, vraća se u domovinu, gdje započinje profesorsku službu na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku od 1939. do 1953. Te (1953.) godine bio je pozvan za predavača na Katedri moralne teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Kakvog smisla imaju Zakonik kanonskoga prava, redovnička pravila i sve što ukazuje na objektivnu volju koja nam se izvana nameće?

5. pitanje a) Pogrešno, jer kao što je očigledno nekršćani ne smiju primati Pričest, niti smije netko tko je u stanju smrtnog grijeha. b) Pogrešno, jer Zakonik kanonskoga prava predviđa da samo oni kršćani (kao što su Istočni pravoslavni) koji vjeruju u Stvarnu prisutnost kao katolici smiju primiti Pričest kod nas (kanon 844).

Novi Zakonik kanonskoga prava koji je objavljen 1983. godine, upravo u doba održavanja 33. generalne kongregacije, potaknuo je tu kongregaciju da povjeri svom generalnom superioru zadatak revizije Družbina zakonodavstva.

I unatoč tomu, želimo Vam pomoći da svoje stanje sredite kako predviđa Zakonik kanonskoga prava pisao je biskup Perić jednom od otpuštenih fratara.

Zakonik kanonskoga prava također je na neki način nastao kao plod sinodalnih inicijativa.

Danas je to pitanje još osjetljivije jer su takvi brakovi, o kojima jasno govori crkveni zakon - Zakonik kanonskoga prava - sve češći.

Osobito je upozorio na obdržavanje kanona 812. Zakonika kanonskoga prava, koji propisuje da osobe koje poučavaju teološke predmete na katoličkim učilištima djeluju s crkvenim mandatom.