Držite se Kantovog savjeta da ne činite drugima ono što ne želite da drugi vama čine.

Trenutačno radi na dvije studije - Limiti fabrikacije: znanost o materijalima i materijalistička poetika gdje istražuje koncepte forme i prakse fabrikacije u nano-znanostima i u suvremenoj materijalističkoj poetici; a u Plavom vosku koji nedostaje (racionalistički empirizam) se bavi odnosom racionalizma i empirizma iz perspektive novih interpretacija Kantovog kritičkog rješenja tog odnosa, posebno se osvrčući na suvremeni francuski racionalizam (Althusser, Badiou, Meillassoux) i različite radikalne empirizme (Peirce, Whitehead, Deleuze).

Teško je zdravoj pameti promicati ljubav prema bližnjem i postulate Kantovog kategoričnog imperativa, kada vladaju stranke koje moćni financijski kapital i bankarski ka - rteli financiraju.Ovdje samo jedan bitan podatak poslovne banke koje izdaju kredite zajmoprimcima sa kamatama od 6 % ostvaruju dobit na izdane kredite i do 200 %, sad vam mora svima biti jasno sa kojim oni novcem financiraju te fašističke vlade i stranke.Taj čvor se mora prerezat i tu simbiozu kapitala i politike jednom za uvijek razoriti, tek onda će se stvorit uvijeti za pravu demokraciju, mir, slobodu i prosperitet svih ljudi na svijetu.Ta supermacija kapitala i financijski kartela u politici upravo je ona taj faktor koji stvara alijancu sa sotonom fašista koji žele svijet napraviti njihovim taocima.

Kada vam netko za par stotina maraka ili eura, prodaje vječni život, spasenje i otkup grijeha, da na to ne daje nikakvu garanciju, reklamacije naravno da ne uvažava, onda ne preostaje ništa drugo nego da svaka ljudska jedinka, sama odluči o kaptolskom tumačenju Kantovog kategoričkog imperativa.

A zašto, molim ja vas, kompleksi između eleata i Platona do Kantovog pitanja: »Šta je istina?« ne bi bili interesantniji od bezazlene naivnosti jednog Benvenuta Cellinija?

To je ideal iz Kantovog katekizma.

Direktna je preteča Kantovog kategoričkog imperativa i sadrži istu maksimu u svom temelju.

Njihov raspon seže, kao što je poznato, od Kantovog transcendentalnog subjekta, Hegelovog apsolutnog znanja i Marxove analize fetiškog karaktera robe do Hitchcockove preferencije hollywoodskih plavuša do svakodnevne zahodske školjke.

Ali ostvario bi također više i od onih trezvenih, konzervativnih mišljenja, koja su, poput Aristotelovog, Tominog, Lutherovog, Kantovog ili Hegelovog bila zagovornici održavanja privatnog vlasništva.

U ime civilizacije, u ime čovjeka i Kantovog kategoričkog imperativa

Slijepo teturanje hrvatske vlade, ali i bezidejnost oporbe, pokazuju značaj Kantovog uvida: Teorija bez prakse je prazna, praksa bez teorije je slijepa.

Ovakav udar mentalnim šrafcigerom u onaj dio Kantovog imperativa koji se odnosi na zvijezde i nebo nad nama ne poništava sklad prirode: one humane i one oko nje.

Ne treba, sve u svemu, ispuštati iz vida da je velika kula od karata Kantovog ' ' praktičnog uma ' ' izgrađena na puritansko-meritokratskim temeljima za koje on nije ni sanjao da bi ih se moglo preispitivati.

Od Kantovog Vječnog mira do svjetske države?

Navedi mi jedan dio Kantovog rada, gdje se on sustavnije bavi istraživanjem mentalnog života životinja, a da to nije na razini logičkog argumenta kojeg filozofi uglavnom koriste kao argument i koji u širim znanstvenim krugovima nije prihvaćen kao mjerodavan.

Batica mogao bih mi barem radi bizona progledat kroz prste na temelju kantovog kategorickog imperativa. (Jazz, prije 1 god., 6 mj.)

Što je uzrok tog Kantovog paradoksa, pokazala je Hannah Arendt: Alternativa postojećoj vlasti za Kanta nije revolucija nego coup d etat.

U kontekstu Kantovog problema, odnosno spomenute Agambenove teze o sferi ljudskog djelovanja koja apriori izmiče juridičkoj reglementaciji, možemo reći da je tajna u samoj nemogućnosti političko-pravne reprezentacije u sferi javnog prava.

Transcedentalno znanje (transcedentalnu dedukciju) ovdje treba shvatiti na tragu Kantovog poimanja transcedencije gdje je, parafrazirajući, transcedentalno ono znanje koje se na bavi znanjem o objektima nego se bavi modelom kognicije tih objekata dok god je ta bit kognicije apriorno moguća.

U zaključnim razmatranjima koja postavljaju pitanje mogućeg neuspijeha ratifikacije Lisabonskog ugovora konstatira se da postojeća regulativa koje se odnosi na EMU, a samim tim i na euro, omogućava nastavak rada na harmonizaciji ekonomske i monetarne politike te jačanju eura i bez eventualne ratifikacije Lisabonskog ugovora. (5) U tekstu Primena Kantovog kategoričkog imperativa (p. 127. - 147.) mr. Veljko Dubljević obrađuje temu Kantovog kategoričkog imperativa imajući u vidu posebice legitimni interes.

Zahtjev kojega u osnovi potiče građanska odgovornost tipa Kantovog ' ' kategoričkog imperativa ' ' zagovara zapravo potrebu ustoličenja globalne građanske odgovornosti kao eminentnog ustavnog načela personalne i globalne vladavine (governance).

Jer nisam ni reagirao na tvoju/Hegelovu kritiku tog Kantovog pojma ' ' stvar po sebi ' ', koju uvelike prihvaćam, nego na tvoju tezu da je ' ' čudna tvrdnja ' ' to da ' ' ima nečega mišljenju stranog i izvanjskog ' '.

Time se narušava univerzalnost Kantovog pravila jer ako ja ubijem ne povlaći logički da ću biti ubijen.Drugim riječima, spriječit ću ono što ne želim da drugi čini meni time što ću ja to prvi učiniti njemu, a upravo ljudi koji se drže kantovske etike su savršene žrtve takve ljude i ti ljudi mogu činiti što god žele, a da im se to ne odbije u glavu, pod uvjetom da to učine prvi.

Nitko drugi polazi od Kantovog shvatanja morala.

Što se tiče Kantovog morala, on je potpuno subjektivan i proizvoljan - dok je objektivistički temeljen na prirodi čovjeka, na činjenicama.Bi li bilo ' ' objektivno ' ' moralnije s tvoje strane da prihvatiš raspravu sa onim forumašem koji je ovdje zastupnik Kantovog morala, ako već iznosiš takve tvrdnje?

Piagetova genetička epistemologija pojavljuje se kao potvrda Kantovog shvaćanja ako se kategorije shvate na ovaj način, to jest, kao psihološki apriorne načine misaonog reagiranja.

Ljudska interpretacija takvog ponašanja iz perspektive univerzalističke etike (primjerice Kantovog kategoričkog imperativa) tumači takvo ponašanje kao zlo.

Prethodno je trebalo pojasniti ključnu točku Kantovog gledišta, naime razmatranje uvjeta mogućnosti iskustva (Huxley, Weizsäcker, Bohm, Markusović).

Dostojevski u tom dijalogu upozorava do kakvog ludila može dovesti nekritička kritika razuma koji ne priznaje ideje uma, zahtjeve uma koji su iako ne konstitutivni principi ipak regulativni principi, sredstva krajnje sinteze spoznajnog Kantovog uma, temeljito prosuđenog od strane samog sebe

Radikalna ljudska sklonost zlu, mitološki predstavljena kroz pad Istočnog grijeha, taj ' leap of faith gone wrong ' nije urođena griješnost ljudskog bića, nije nužna griješnost čovjeka, ona je naslijeđena iz prošlosti, ona je onaj užas Kantovog antinomijskog kuršlusa u koji svaki čovjek upada kad sebi postavi pitanje ' Zašto? ' u situaciji u kojoj je to pitanje neprimjereno i neupotrebljivo...