Ovdje je sve počelo, prva bića, prve ideje koje su im kapale u glavu kao kapi vode iz pokvarene slavine, prve emocije i prva rođenja.

Priredili su mi malu proslavu, i suze su kapale i vino se pilo i bilo je lijepo.

Dobro je znala da je plakala kad je mijesila kolače i da su suze kapale u kolače, da je tako već godinama spravljala kolače od suza za svoje unuke, koji možda ni ovoga Božića neće doći.

Belladonna su one kapi koje oftalmolog ukapa pacijentu u oko da bi mu se proširila zjenica prije pregleda, kapi koje su, kako piše u romanu Daše Drndić, djeve u renesansi kapale u oči da bi izgledale ljepše i onda zamućena pogleda tumarale okolo smiješeći se ljudima i kipovima.

Legenda kaže da su oko Božića 1721. godine iz očiju slike kapale krvave suze (i ona se vidi na slide show, zlatna osvjetljena slika ispred glavnog oltara).

Obrisao je ruke o njenu crvenu haljinu.Bile su masne od ulja s motora kojeg je popravljao do maloprije.Ošamarila ga je.Znao je da će ga kazniti zbog namjerne nesmotrenost i samo se nasmijao, podrugljivo, s diverzijom na očekivano.Suze su joj navrle na oči, bila je bespomoćna.Vidio je njena opuštena ramena i htio joj pomoći.Nije znao kako.Podigao je rub njene haljine i probio je straga, jako, silovito.Trgala se od bolova dok je on zadovoljavao svoju pohotu.Suze su kapale po haubi, sunce je bilo na zalasku, crveno, boje nečije krvi...

Suze su mi kapale na njegov crveni sako.

Na kraju bi pali jedno drugom u zagrljaj, a iz očiju bi im kapale suze sreće.

Ove godine su pretplate kapale do nedavno tako da više nismo mogli osigurati brojeve s početka godine i tu ćemo praksu napustiti.

Mislim, bio je u piđami (crna, kratki rukavi, grb Griffindora pokraj grba Blacka), ali mu je kosa bila mokra i kapi vode su mu kapale preko lica.

Sjedili su u hrpi krhotina i zajedno plakali, njegove su suze kapale i tekle niz njeno čelo, ispirući zloduhe koji su se iza nakotili. Imaš lijek popit ćeš ga i bit ćeš bolje bit ćeš bolje, ljubavi, jecao je Sanjin, znajući da laže, ali nadajući se da će možda, ako dovoljno jako vjeruje, postati istina. Ne plači, ja sam tu s tobom i čuvam te.

" Kako su divni šatori Tvoji, Gospodine« potiho je šaptalo srce, dok su moje radosnice kapale na onu sv. žrtvu, koju sam po prvi put tu prikazivao.

kroz to vrijeme mara ga je brižno njegovala, a on opet pretvarao se bolesnijim no što je uistinu bio i tako su puno vremena provodili zajedno. oboje mladi, oboje zgodni, što je bilo i za očekivati, zaljubiše se jedno u drugo. milo se gledajući, dodirujući se govorili su jedno drugom najnježnije riječi, iskazujući vječnu ljubav. mara je znala kako je ta ljubav beznadna. ona kći i sestra ribara, on vlastelin, nezamislivo. tuga bi joj prekrila lice, a onda kad on ne bi gledao suze bi kradom kapale ili bi samo prozirna koprena zamutila njihov sjaj. strepila je od dana kad će ih napustiti znajući da će to biti i kraj njihove ljubavi. on je pak bio uvjeren da se ništa neće ispriječiti između njih. roditelji su ga obožavali, sve bi mu omogućili, nije niti sumnjao da bi mu uskratili sreću koju je slučajno, gubeći život, pronašao u moru.

Niz starčevu izboranu glavu kapale su kapi znoja dok je gledao kako ogromna haićanska ruka kruži iznad figurice.

Pače ni njezini strašni micaji, ni sve njezino bjesnilo kad bi ga htjela pokazati i u selu Mrkodolu regbi da ih ne bi moglo prekinuti: tako su kapi njihova života redovito kapale bez žurbe i zatezanja iz neizvjesnosti u neizvjesnost.

A zahvaljujući jesenjskoj tuzi, bez obzira na lijep i sunčan dan, niz moje lice lagano su kapale suze.

Promatrao sam svoje ruke, svoje jadne, žalosne, uznojene ruke koje su tako čvrsto obuhvaćale svijećnjak da su me boljele; rastopljeni vosak i suze kapale su na njih.

Ljubila sam ti obrve, raspuštenim kosama brisala suze što su kapale po tvom tijelu.

No tek su mi sada sasvim jasne iskrene suze Drage Stipca, koje su kapale na moj dlan, nakon posljednje HSS-ove skupštine u njegovu životu.

O razlogu možemo spekulirati, ali se sasvim sigurno dogodio egzodus, kapale su male skupine.

Začuli su se jecaji mnogih suze su kapale po izmučenim licima starica.

Na povratku smo u Brelima popili još jednu kavicu koja je bila razvodnjena od suza koje su nam kapale u ćikaru jer je došao kraj još jednom vikendu alpinističke škole.

Mokra loza blistala je obasjana sunčanim zrakama, a sa zrelih, žutih grozdova kapale su kristalno svijetle kapljice.

Samo kroz prste kapale su kapi Tople i guste koje krvnik nađe Još gorčom mukom duplja koje zjapi Da bodež u vrat zabode mi slađe: A mene dragost ove krvi uze, I ćutio sam kaplje kao suze.

Moje suze su kapale po njemu..

Linić je tijekom propovjedi pričao o ozdravljenu žene koje je dotaknula Isusa i ozdravila, to sam toliko puta čula ali me svejedno toliko dirnulo da su mi suze kapale ni sama ne znam zašto.

Ljudima oko mene su samo kapale suze iz očiju, kad je fra.Linić nosio presveto kroz crkvu svi smo ga dodirivali kao i ona žena Isusa, dodirivali smo presveto.

vozim auto nepoznatom uskom cestom. nebo je propuštalo kao stari hrđavi kotao. vjetar je glasno pjevao Orff-ovu Carminu Burano, a visoka sasušena trava hvatala je ritam melodije. stari su hrastovi uz cestu rasipali lišće kao vlastelin zlatnike ubogoj sirotinji. iznenada farovi u daljini obasjaše nekakvu spodobu. maleni je čovječuljak u zelenoj pelerini od jute sjedio na nakrivljenom bijelom kamenom stupu pored ceste na kome je broj kilometara već izbljedio. stao sam i ponudio da ga povezem. nasmijao se veselo, dok su mu se hladne kišne kapi s lica sljevale na sijedu bradu i kapale s nje u jednoličnom ritmu kao stari vodeni sat. drhtao je onako mokar i promrzao. pojačao sam grijanje i ponudio mu kutiju s keksom. jao je mljackajući i pogledavao me klimajući glavom. kutiju je ispraznio nakon nekoliko kilometara i bez pitanja otpio veliki gutljaj soka što je stajao u držaću pored sjedala. podrignuo je zvučno, protegnuo se, zjevnuo i zaspao kao malo dijete. auto je trošio kilometre kao generali vojnike u velikom ratu. mjesec se nakratko pojavio između oblaka da mi kaže« ovdje sam, još uvijek te pazim », a maleni je čovječuljak hrkao kao stara šumarska pila. probudi se iznenada, kao što je i zaspao, ogleda se oko sebe, pogleda u cestu i reče: - stani, ovdje izlazim ovdje je izgledalo kao i tamo gdje sam ga pokupio, kao da sam sve ovo vrijeme vozio u krug. - hvala na vožnji, hrani i piću. - sačekaj rekao sam. tko si ti maleni čovječe? od kuda dolaziš? kamo ideš? reci bar ime - ja sam Zli Patuljak, stojim uz cestu i činim razne pakosti vozačima što tuda prolaze, kvarim im motore, bušim gume... ali ti se ne boj, prema meni si bio dobar, pa ću ti za nagradu ispuniti jednu želju. baš nešto i nisam sklon dozvoljavati drugima da ispunjavaju moje želje, o njima se brinem sam, ali bilo bi glupa ne uzeti je kad se već nudi. dobro mali čovječe, ako je tako, evo ti želja: hoću da sam u centru zbivanja, da sam na visokom položaju, da uvijek imam dobre ideje i odašiljem svijetu velike misli i da mi vjeruju i kada lažem, da sam stalno obasjan svjetlom i da su sve oči uprte u mene. - bit će tako nedaleko odavde, uz samu cestu, jedan je motel. prespavaj u njemu i kad se probudiš želja će ti biti ispunjena rekao je čovječuljak i otišao u kišnu noć. nedugo zatim u daljini su zasvjetlili prozori kao oči vile. motel kraj puta, oronuo i star, nepočišćena soba i drveni krevet. zaspao sam. probudio sam se u velikom gradu, stajao sam u centru zbivanja, obasjan reflektorima, a svi su zastajali i gledali u mene diveći se postao sam

Dan kad mi je majka bila operirana rano sam dosla u Split..... tako je stigao katamaran.. nosila sam slike djece da ih uramim i stavim na bolnicki ormaric, neka se razveseli kad otvori oci... cekala sam da otvori fotograf... cula sam neko pjevanje iz crkve Svetog Duje i mnosto svijeta... popela sam se stubama i suze su pocele same teci.... morala sam otici iza crkve jer nisam mogla zaustaviti suze... vidjela sam da se dolje pale svijece ispod stepenica crkve... sisla sam i zapalila jednu za zdravlje zamolivsi Isusa da nam pomogne.... suze su i dalje same tekle... kad su slike bile uramljene krenula sam do bolnice... nisam mogla uci, morala sam cekati par sati.... vidjela sam ju samu u sobi prekrivenu plahtom prikopcanu na sve moguce aparate... bila je kriticno.... posijeta je trajala kratko, za mene dovoljno da je poljubim, pomazim.... saznala sam da se taj dan u crkvi slavila Sveta Luca... i da postoji izvor ispod crkve sa kojom se vodom umiva.Dosla sam ponovo za dva dana u posijetu bila je super... otisla sam ponovo u tu istu crkvu... bila je opet misa.... BETLEHEMSKO SVJETLO i djeca su palila svijece... suze su ponovo nekontrolirano kapale, jedan djecak do mene pruzi mi svoju svijecu... zavjetovah se da cu svaku nedjelju ici u crkvu, postiti petkom - kruh i voda, i da svaki put kad dodem u Split pomolim se u crkvi Svetog Duje... Neki glas mi je govorio bit ce ok... nesto me cijelo vrijeme vodilo... i sad osijecam da me nesto vodi i govori: bit ce ono sto mora biti... osijecam neki mir i potporu da nikad nije nista gotovo i da nijedan kraj nema svoj zavrsetak nego pocetak...

" Tu je davno, prije trideset godina, stajala trafika njegove majke, gospođe Regine, a tu stoji još i danas trafika, kao u vrijeme njegova djetinjstva, kada su vode kapale po zarđalim žljebovima i čuli se ždralovi kako plaču u tamnim noćima visoko nad gradom.