Ono što politički vođe tih zemalja žele i što njihove velike industrijske i financijske korporacije zahtijevaju jest nesmetani rast, o čemu ovisi ne samo njihov vlastiti prosperitet nego sam opstanak kapitalističkoga gospodarstva.

Iran će biti veliki zalogaj, dovoljno velik da zaostane u grlu truloga korporatističkog kapitalističkoga režima, i dovoljno tvrd da NATO i SAD polome svoje zube, i postanu krezubi medvijedi za plašenje male dijece (manjih i slabijih zemalja).

Ove manufakturne radionice osnivaju uglavnom pojedini obogaćeni obrtnici ili trgovci iz sloja srednjeg građanstva, te doseljenici iz drugih zemalja koji predstavljaju preteče građanskog industrijsko-kapitalističkoga poduzetništva. (Karaman, 1991: 9 10)

Najkrupniji izdanci " tuđmanovskog " kapitalističkoga recepta stupovi su aktualanoga hrvatskog neoliberalizma, što ga HDZ i SDP smatraju ponajboljim od svih mogućih svjetova.

To posljednje je upotrebna vrijednost radnikove radne snage za kapitalističkoga poslodavca.

Oni ne pljačkaju banke robinhudovski kako bi novac oduzeli kapitalističkim izrabljivačima i dali ga siromašnima ili kako bi sebi osigurali lagodnu egzistenciju, iako je primjetan očiti kontrast između dijela Bostona u kojem se radnja odvija te kapitalističkoga, bankarskoga Bostona, odnosno bijelih i plavih kragni.

Sugestibilnost olakih analogija ipak ne bi smjela stati tek na isključivom poistovjećivanju anarhizma s pobunom protiv vlasti, jer se anarhističke struje javljaju kao pobuna protiv kapitalističkoga ekonomskoga sustava i njegovoga državnoga uređenja.

Namjera filma ipak nije propitkivanje španjolske kolonijalne prošlosti jer se prošla zbivanja, kroz priču o snimanju imaginarnoga filma, više koriste kao svojevrsna osmatračnica za sadašnjost i omogućuju autorici da projicira vlastite stavove o naravi kapitalističkoga sustava, čime se uostalom bavila i u svom trileru Mataharis (2007).

Moderan način proizvodnje kao sinteza kapitalističkoga i industrijskog načina proizvodnje.

Bez obzira na to tko je realizator ideje, ona je nesumnjivo indikativna: nakon petnaest godina divljanja kapitalističkoga fetiša u nacionalnoj ekonomiji, ponovno se uvode socijalističke vrijednosti kao kontrolni mehanizmi te ekonomije.

Naročito nakon usisavanja takozvanih tranzicijskih zemalja, u njoj će se, samo u nešto evropskijoj formi, artikulirati nejednaka razmjena i sve nejednakosti između jakih i homogenih privreda s jedne, te slabih, dezartikuliranih, rubnih i tranzicijskih privreda s druge strane, socijalnih slojeva i klasa, većih i malih naroda, baš kao što se to manifestira i na globalnoj razini između razvijenog kapitalističkoga centra i nerazvijene periferije (i poluperiferije) trećega svijeta, i produbljivati razlike u razvijenosti, kao što su se one dramatično produbljivale tokom cijelog dvadesetog stoljeća i povećale za skoro trideset puta.

Na periferiji kapitalističkoga svijeta, pak, prolazi i ono, što u centru ne bi.

Stari sustav tržišnog realsocijalizma je zamijenjen liberalnim kapitalizmom, nekadašnja društvena imovina je pretvorena u državnu i zatim u najvećoj mjeri razdijeljena novostvorenoj hrvatskoj kapitalističkoj klasi, a cjelokupna je privreda podređena privatnim interesima tih novih 1 % društva dakako, brižno usklađenima s imperijalističkim ekonomskim interesima razvijenoga kapitalističkoga Zapada.

Ukidanjem tih tekovina klasne borbe, mijenja se i priroda države: umjesto države klasnog kompromisa, dobivamo državu kapitalističkoga gospodstva.

Zemljopisna blizina kapitalističkoga Zapada i povećanje broja inozemnih turista ubrzavali su modernizaciju svakodnevice: tal. festival u Sanremu utjecao je na festival zabavne glazbe u Opatiji (1958) i oblikovao glazbeni ukus istar. i šire domaće publike, Vespa i Fiat bili su predmet želja na motociklističkom i automobilskom tržištu prije masovne proizvodnje Tomosova Colibrija, Zastavina »fiće« i potonjih savršenijih modela, a rijetki vlasnici televizijskih prijamnika mogli su pratiti program talijanskog RAI-ja nekoliko godina prije no što je Istru s Učke pokrio signal Televizije Zagreb, pokrenute 1956. Osim tih utjecaja iz Italije, koji su se širili daleko u unutrašnjost zemlje, pokrivenost tržišta domaćim proizvodima i medijskoga prostora domaćim promidžbenim porukama i oglasima, tiskom, glazbom, filmom i literaturom omogućili su oblikovanje slojevite domaće popularne kulture, koja je, isprepletena s potrošačkom kulturom, olakšala nastavak u međuraću prekinute hrv. i slov. nacionalne integracije.

U međuvremenu već traje hladni rat između Istočnoga (komunističkoga, zapravo staljinističkoga) i Zapadnog (kapitalističkoga, zapravo demokratskoga) bloka zemalja.

Na Zapadu, pojava trgovačkoga grada, humanističkoga grada i kapitalističkoga grada podrivala je grad kao lokaciju kozmičke priče.

Festival kulture nije drugo do propagandni ideološki aparat u borbi za prevlast jednoga društvenog sistema nad drugim, tj. za prevlast jedne ideologije nad drugom, odnosno u slučaju kapitalističkoga načina proizvodnje (što taj i jest u slučaju književne produkcije u Jugoslaviji, kako šezdesetih nakon liberalizacije ekonomije SFRJ poslije perioda Informbiroa, tako i devedesetih i dvijehiljaditih nakon novoga perioda tranzicije), za prevlast na tržištu.

Financijski svjetski oligarhi i plutokrati koji su anacionalni i apolitički, osjećaju da (gube) vrijeme ne radi za njih (globalna ekonomska kriza, porast svjesti populacija širom svjeta protiv sustava kapitalističkoga izrabljivanja...) zato ubrzavaju uvođenje doktrina straha i zatiranja sloboda-fašizam na djelu...

Je li ekonomija zajedništva nekakva nova ekonomija, ili je zapravo samo dio kapitalističkoga sustava?

Dojučerašnji zakleti komunisti, koji su prije žestoko napadali kapitalizam, sada su tako iznenada postali pristaše privatizacije, slobode tržišta i slobodnog opticaja financijskog kapitala, upravo onih značajki koje uvjetuju i osiguravaju opstanak kapitalističkoga gospodarstva.

Kada je Ante Todorić, otac današnjega kapitalističkoga magnata Ivice, bio u punoj snazi, veliku pozornost javnosti izazvala je TV serija »Prosjaci i sinovi ».

Everybody knows: najočiglednija značajka neoliberalnog kapitalizma je ne nešto drugo nego baš to da najviše profitiraju hohštapleri s akumuliranim kapitalom, dok obrazovana srednja klasa, koja zna i radi, od svoga rada može u najboljem slučaju životariti; na djelu je brisanje srednje klase i pretvaranje ogromnog postotka stanovništva u deklasirane proletere permanentno ovisne o sljedećoj plaći. (Sloterdijk: Zbog toga je loto najveća moralna tekovina kapitalističkoga društva.

Iako dobro naznačava društveno-simbolički stratum u koji su protagonisti impregnirani kroz konzervativnu kinesku svakodnevicu te kulturni i ekonomski sraz kapitalističkoga Hong Konga te izrazito siromašnoga zaleđa, kao i u svakoj pravoj melodrami, propast njihova ljubavnoga projekta nalazi se u njima samima te njihovoj nemogućnosti da se, prije svega, suoče sami sa sobom, a posrijedi su redovito izmješteni i decentrirani subjekti.

U površnosti, lijenosti i rasutosti oko stotinu poslova nečujno su prestale i naše prve i posljednje lekcije iz enciklika, ali trajno je ostalo ono uvjerenje, duboko i iskreno, da o enciklikama ovisi, da li će Evropa svu ovu barbariju naturalističkoga svijeta i ateističkoga - kapitalističkoga i komunističkog - izbaciti iz misli nesamo u politici nego i u ekonomiji i socijalnom životu i u internacionalnom životu, ali (to naročito vrijedi za katolike), i u domeni intelektualnoga i religioznoga života.

Iz pepela kapitalističkoga čelika tako se rađa posve drugačija, zelena industrija..

Sam Miller razložio je miteme kapitalističkoga društva koje se samo na prvi pogled ne doživljava ideologijom, a zapravo ne samo da je ideologija klanjanja zlatnom teletu (Božidar Violić), nego je sistem-stroj koji je motorizirao sve životne procese u kojem je ljudski faktor automatiziran, a svijest o njegovoj kvarljivosti zamjenjuje izrabljenog čovjeka, poput kotačića u točnom i brzom satnom mehanizmu.

Dežurni saborski demagozi iz Lesarove stranke boraca za radnička prava što je nastala kao frakcija liberalno-kapitalističkoga HNS-a, stali su dizati veliku dreku u javnosti upozoravajući na ugrozu stvaranje partijske televizije, pod kontrolom CK SDP.

Uz to, potezi američkih administracija, počevši od Vijetnamskog rata pa nadalje, neće uspjeti zaustaviti neizbježnu transformaciju kapitalističkoga svjetskog sistema.

Bitnost cjelokupne anarhoprimitivističke kritike utoliko je jasnija ako se u obzir uzmu njezina iščitavanja kao kritike spram kapitalističkoga modeliranja sistema potreba, a onda dakako i kao isticanje postojećeg razdora društvenoga i prirodnoga svijeta.