U vodama se brzo razrjeđuju i talože kao teško rastvorljivi karbonati, sulfati ili sulfidi na dnu vodenih površina.

Određeni sastojci TDS, kao kloridi, sulfati, magnezij, kalcij i karbonati utječu na koroziju odnosno na oblaganje cijevi u sustavima za dovod vode.

Glavna zadaća desalinizacije morske vode je u tome, da se određeni sastojci TDS-a, kao kloridi, sulfati, magnezij, kalcij i karbonati svedu u granice, koje su određene za kvalitetu pitke i tehnološke vode, potrebne za korištenje stanovništvu i industriji, osobito u onim područjima, gdje je glavni izvor obrade - morska voda.

Glavni sastojci su u glavnom kationi i to: kalcij, magnezij, natrij i kalij, te anioni: karbonati, bikarbonati, kloridi, sulfati i nitrati.

Srednjotrijaski karbonati se na površini prostiru u tri veće i nekoliko manjih zona (sl. 4), a ukupno izgrađuju 9,7 % površine PP Papuk.

CO2 se otapa u vodi pri čemu se jedan mali dio njegovih molekula spaja s vodom u karbonatnu kiselinu H2CO3. Soli te kiseline su karbonati; one nastaju kad se CO2 spaja s bazama - npr.

CO2 NaOH - > NaHCO3, natrij-hidrogenkarbonat, soda; CO2 CaO - > CaCO3, kalcij-karbonat - vapnenac i dr. Karbonati imaju veliko značenje u industriji.

Svi karbonati alkalijskih metala topivi su u vodi i reagiraju jako bazično.

Samim time je dolina Nili Fossae, mjesto na kojem se karbonati nalaze, postalo jedno od najzanimljivijih lokacija na crvenom planetu.

Nakon početnog uvoda što su to karbonati, gdje ih možemo vidjeti i kako prepoznati, pomoću nekoliko pokaznih primjera bi se pokazalo kako se otapaju ali i talože.

Salinitet: bezdimenzionalna veličina, definiran je kao ukupna količina otopljenih soli u morskoj vodi u promilima,, (dijelovima na tisuću) kada se svi karbonati pretvore u okside, bromidi i jodidi u kloride i kada se sve organske tvari kompletno oksidiraju.

Aciklične aminokiseline dijele se na četiri podgrupe: monoaaminomono karbonati, monoaminodikarbonati, diaminomonokarbontati i diaminodikarbonati.

Natrij tvori tvari topljive u vodi, kao to su halidi, sulfati, nitrati, karboksilati i karbonati, a glavna vodena vrsta natrija su akvo kompleksi [ Na (H 2 O) n ], gdje je n = 4 6. Upravo zbog njegove izražene reaktivnosti, natrij se u prirodi javlja u obliku spojeva, tj. zbog svojih redukcijskih svojstava, natrij lako reagira s raznim anorganskim i organskim tvarima stvarajući različite spojeve i legure.

U oceanima, otopljeni karbonati uglavnom reagiraju sa kalcijem, stvarajući kruti kalcijev karbonat ili vapnenac (CaCO 3), uglavnom kao zaštitne kućice za mikroskopske organizme.

A ti razredi su redom: 1. borati, 2. fosfati, 3. halogenidi, 4. jodati, 5. karbonati, 6. nitrati, 7. oksidi, 8. organski minerali, 9. samorodni elementi, 10. silikati, 11. sulfati, 12. sulfidi, 13. Volframati i Molibdati.

Drugi karbonati, osim kalcita i dolomita, su rijetki i stoga utjecaj na topljivost kalcita ima samo dolomit, ali taj efekt nije jače izražen (uz p (CO 2) = 10 - 3 bar litra vode otapa 100 mg kalcita i 90 mg dolomita).

U slini psa nelaze se sastojci (karbonati, natrij, globulin) koji osvježavaju ranu, dezinficiraju je, suše i tako ubzavaju zacijeljenje.

Formulacija po svom sastavu su karbonati kalcija i magnezija uz prisustvo silicija, željeza i elemenata u tragovima.

Dobivena otopina koncentrira se kako bi se taloženjem odstranili natrijevi i kalijevi kloridi, karbonati i sulfati.

Natrijev stearoil-2-laktilat (E481) je umjetno sredstvo za homogenizaciju masti i vode, emulgator i stabilizator, dok su natrijevi karbonati (E500) prirodna sredstva za reguliranje kiselosti, tretiranje brašna, rahljenje, te tvari protiv zgrudnjavanja.

Minerali u špiljama u svijetu: 97 % karbonati, 2.5 % sulfati, 0.5 % ostali.

Karbonati kalcija i magnezija zbog povećane bioaktivnosti u listu postupno se raspadaju na okside (CaO i MgO) s jedne i ugljični dioksid (CO2) s druge strane.

Nagrizaju ga i rastaljeni alkalijski hidroksidi, karbonati i cijanidi.

Voda iz izvora je visoko mineralizirana u kojoj prevladavaju hidrogen karbonati kalcija i magnezija uz povišeni sadržaj klorida, natrija, sulfata i bromida što je posljedica prirodnih osobina ovog izvorišta smještenog u blizini mora.

Karbonati su najčešći mineralni talozi koji se nalaze u špiljama.

To su područja sa specifičnim reljefnim oblicima i dominantnim podzemnim otjecanjem koja nastaju na topljivim stijenama (karbonati vapnenac i dolomit, evaporiti - gips, sol).

Kada su 2008. godine u tim stijenama prvi put otkriveni karbonati, rezultati su izazvali oduševljenje znanstvene zajednice jer se za njima dugo tragalo kao za konačnom potvrdom da je na Marsu mogao postojati život.

Promotreni su pliocenski sedimenti, trijasko-jurske platformski karbonati, jursko-messinianski padinski do bazenski karbonati Gran Sasso-Genzana jedinice koja je navučene na sinklinalnu strukturu siliciklastičnih fiških naslaga (messinian-donji pliocen) Queglia jedinice.

To su najčešće metalni oksidi ili karbonati.

Istovremeno s rastom siga, odnosno taloženjem kalcita izlučuju se u vrlo malim količinama i kompleksni uranovi karbonati.