Eto malo slobodnoga vremena, pa da napišem nešto.Čitam na netu situaciju u Splitu, kaže čovjek dajem 500 kn dnevnicu, hranu i smještaj, majstoru Keramičaru.I vidi čuda nigdje nikoga, kaže on svi bi nešto dodavali i nosili.Javi se neki lik iz škole i zaključi da su u banani, jer nitko neče u strukovnu školu.Slična je situacija u bilo kojem dijelu Hrvatske.Zašto je to tako? vjerojatno zato jer mlađa populacija na pragu svojega obrazovanja ima neko svoje mišljene o majstorskom poslu a vjerojatno se projiciralo iz slike cijeloga našega društva.Na svojem primjeru sam to osjetio masu puta, prvo netko kada me vidi, večinom mi ne vjeruje da se bavim ovim poslom, vjerojatno su očekivali nekoga u prljavoj manduri koji ne zna zbrojiti dva i dva, pa valjda i to da bazdim na pivu, neobrijan itd. To mi zna zadavati probleme jer ljudskim predrasudama nema kraja.Naravno moj intelekt mora također biti na margini društva, jer da sam bio po njihovom pametniji, vjerojatno bih završio fakultet i radio neki normalni posao i našao mjesto u nekoj selektiranoj piramidi neke strane kompanije.Gdje bi u odijelu manikiranih ruku radio svoj posao na nekom laptopu.A zašto? pa život je moj i moj je izbor, samo u jednoj karici se možda razikujem zato jer volim posao koji radim.I stvarno mislim da me ne bi veselilo nešto drugo, samo molim Boga da mi zdravlje bude dobro i da me ne spriječi u onome šta sam naumio.Nekome je mrak kada si kupi neki nabrijani mobitel, meni je zakon kad si kupim neki komad alata, pa ga onako ponosno doma vrtim par dana, nekome je mrak Bossovo odijelo, meni neka dobra mandura.Tko kaže da je pravilo majstora da živi na način kako si je netko doma zamislio, pa da to ne poželi svojem dijetetu.Moja majka može biti više nego ponosna na mene, kao prvo zato jer nema nikakvih troškova, kao drugo jer sam ja zadovoljan, a to je najbitnije.Meni je žao neke osobe koju izrabljuju, što je česta pojava, ne samo na kasama prodajnih centara, več i u ostalim branšama posla, ali ljudi nemaju izbora pa to drže u sebi, a to je najgora solucija i nažalost popratna pojava kapitalizma kao društva.Duboko se nadam kada prođe ovo tranzicijsko vrijeme, stvari če hodati.Svoje dijete da tjeram i financiram neku ideju koju sam si ja zamislio da bi bila dobra za njega, ne pada mi na pamet, ako ga bude zanimalo da bude doktor ili zidar neka bude, njegov je izbor i to mi je jedino važno.Meni su se osobno ismijavali likovi koje danas gledam u tridesetoj ali eto još im fali jedan vječni ispit do kraja, raditi ne znaju ništa, frustracije su počele i šta sad.Onda ih jedan šljaker nazove, odveze u Gallery i potroši na njih soma kuna, pa mi još na kraju kažu lako tebi.Da lako sada a ono prije ne postoji, posao kao posao svaki je isti, netko nešto napravi netko ništa, stvar pojedinca.Ali nemojte mi govoriti da ulažem lovu u projekte koji če mi kao donijeti sve šta sam želio, a to več sada imam.Kao da je neki problem nekome uz posao završiti još nešto ako se je našao u tome, realno gledajuči niti si svatko može priuštiti fakultet niti svatko iz Splita može svojem djetetu omogučiti školovanje u Zagrebu ili recimo u Beču na wernu.I šta se desi, vratimo se na početak priče, čovjek nudi 500 kn po danu za pravoga meštra i nema niti jednoga, dvadeset dana cenera u džep, kupiš rabljeni karavan i lojtru, odi na još deset dana i imaš alat, dalje znaš.Realnost bi trebala postati rutina, ovu državu porušili su polupijani banditi, a gradili je ljudi poput mene i mojih kolega, svojim radom i znanjem.Pa ne treba onda takve ljude gledati na način koji nije primjeren civiliziranom društvu i zaključivati unaprijed kako je ispod časti biti prljav u prašini.Jer realno ču vam reči, niti zarada nije tako mizerna kako neki misle, jednom je jedna gospođa bahato rekla da kako ja mogu tražiti tolike novce a nemam fakultet, Bože dragi gdje postoji fakultet za malera, ali ona je u biti htjela reći kako sa fakultetom bi trebala na hijerahijskoj ljestvici biti iznad, pa ko da sam u feudalnom društvu.I onda je pitam koliko ljudi vaše struke trenutno na burzi traži posao, ona kaže da ne zna, ja pogledam na net i dam joj informaciju, ona šuti, pa je pitam znate li koliko ljudi moje struke traži posao na burzi, kaže da ni to ne zna, deset gospođo sada u ovome trenutku.Šta če reči više, lijepo mi plati 2000 kn za ova dva dana i budite pozdravljeni.