Na tom skupu uvaženi profesor doktor XY, uz mnoštvo otrova bačenog na Katoličku karizmatsku Obnovu u Duhu Svetom kao i na neke druge pokrete danas u Crkvi (priznate, potvrđene, hrabrene, hvaljene, promicane od Svete Stolice, ali to nije izgleda važno: ta, papa je star i bolestan i umoran i krivo savjetovan, a onaj prijašnji zaveden ultra-rimo-katoličkim poljskim mentalitetom) mudro ustvrđuje kako karizmatici svugdje vide vraga te kako su egzorcizam i slične prakse stvar zatucane prošlosti i tome slično.

Isto tako, diljem svijeta karizmatici su od strane biskupa pozivani i rado viđeni gosti, pa mi nije jasno kako Rufus i ostali karizmatici nisu dobrodošli u Hrvatsku, kazao je fra Smiljan, dodavši kako će po nauku Crkve svi odgovorati pred Gospodinom.

Obojica su karizmatici i vođe, sposobni izvući sve najbolje iz momčadi koje vode.

Karizmatici se često povlače iz svijeta prepuštajući drugima teren na kojem se vodi borba za boljeg čovjeka.?

Bijeg u izolaciju, pretjerana emotivnost i određena naivnost mogu taj pokret dovesti do elitizma i uvjerenja da su samo oni, karizmatici, pravi članovi Crkve, što bi moglo stvoriti novi model crkvenog života.

Karizmatici su, kao i pentekostalci, ljudi molitve i razmatranja, ljubitelji su Biblije, imaju duboku vjeru i prožeti su duhom međusobne ljubavi i solidarnosti.

Zbog toga, i unatoč svim prigovorima, karizmatici su potrebni Crkvi, ali spomenuta hijerarhijska« suzdržanost »prema njihovom djelovanju, posebice ako se ono odvija bez znanja i dijaloga s mjesnim biskupima, možda je ipak opravdana?

Ključ za razumijevanje njegove iznimne popularnosti krije se prije svega u prakticiranju atipičnog pastorala, kakvog prakticiraju svjetski karizmatici, od kojih smo neke imali prilike vidjeti i u Hrvatskoj, dok im biskupi nisu uskratili vizu, piše Pavičić.

karizmatici su ljudi bez kojih stvari, ma kako velike/male bile - ne bi bile iste to su ljudi lideri, u sferama u kojima se ostvaruju, sto ne znaci da u drugim sporednim ne mogu biti i sljedbenici (followers)

takozvani " karizmatici ", kako veli i Baphomet manipuliraju sa eterima i snagama ove, nize prirode.

a onda su pravi karizmatici geniji koji su ' inzistirali ' na svome nacinu. picasso je bio veliki egocentrik i moralo je biti po njegovom pa makar se svijet sutra ne okrenuo oko svoje osi. nekako slutim da je i mojsije bio takav, barem ga je takvog morao prikazati peder michelangelo jer je moralo biti po njegovom (sikstinsku kapelu da ne spominjem).: zubo: ali koji ih je vrag gonio na takvo ponasanje? mogu li takvi ' tipovi ' ljudi uopce drugacije (naravno da mogu) ili na taj nacin bjeze od svoje psihoze? ili ipak vide vise. bi li isus bio psihotican da se na kraju ipak nije pribio na kriz? umro bi od jada treci dan.

Najveći među njima su »Svjetlo i život« (oko 70.000 članova), »Obnova u Duhu - karizmatici« (30.000 stalnih članova, 150.000 sudjeluje na molitvenim skupovima).

Svećenici-karizmatici objavljuju knjige koja se izvrsno prodaju, nerijetko uz odvajanje prihoda u humanitarne svrhe.

Znaci li to da karizmatici zapravo i ne postoje, nego ih mi njima napravimo?: D Jer su u pravom trenutku rekli pravu rijec (koju smo bas zeljeli cuti), pa jos glasno...:) Isus je dao nade siromasnima i potlacenima, a " digao " se protiv vjerske elite onog doba, Hitler je ljudima izmucenim gospodarskom krizom tridesetih obecao napredak, bolju buducnost, a usput i krivce za krizu prezentirao...: D Po svemu ispada da si svoje karizmatike stvaramo sami.

Mislim da su karizmatici u najvećoj mjeri proizvod društva.

Slika grada navela je apostola da govori kako je on sagrađen: temelj su mu apostoli i novozavjetni proroci-karizmatici dok je glavni kamen, koji drži svu zgradu, sam Isusu Krist.

No, pravi karizmatici također preko tog protivljenja i izrugivanja svojom strpljivošću i podnošenjem protivnosti sazrijevaju kao istiniti karizmatici.

Pravi proroci i karizmatici su oni koji znaju izdržati protivnosti u duhu zajedništva, sazrijevanjem u poteškoćama i ustrajnim slijedom onoga na što ih potiče Duh.

Pravi karizmatici su kao proroci danas, koji ne samo da kritiziraju ono što nije dobro u Crkvi, već dozvoljavaju da i sami budu kritizirani, kako bi se provjerio pravi Božji Duh u njima.

Krokodili, reptili, masoni, babaroge, tamne sile, Vidoviti Milan, shamani, karizmatici, vracevi...

Ma, koja je to stranka? Pa nitko od njih ne razumije što govori Slavko Kulić, niti su u blizini shvaćanja da nama SVIMA treba kanta hladne vode u glavu da se probudimo iz debilizma, a ako i razumiju neki pojedinci poput Ljube Jurčića, to im služi kao make-up za osobni probitak, ali stvarne volje nema, niti je nikada nije ni bilo.Danimire, nisam ti ocjenila dnevnik jer nije ni za plus niti za minus.Kulić dobro tvrdi da nam je znanstvena zajednica debelo podbacila u kritici i prepustila se svom komformizmu i glavno svojstvo naše inteligencije je dodvoravanje svim vrstama materijalne moći i produkcija autokratizma na svim nivoima.Nama ne trebaju vođe i karizmatici koji se uvijek sližu sa tajkunima.Nama treba pokret.Prvenstveno pokret koji bi educirao zaglupljeno stanovništvo jer ćemo usrljati u još veće probleme.Ljude koji bi bili predstavnici tog pokreta treba prepoznati.To su oni ljudi koji osim znanja i svijesti mogu ostvariti komunikaciju sa širokim slojem masa i također oni ljudi koji mogu ugrupirati prisebne pontencijalne buduće rješavače ove krize kojoj je glavni izvor politička demagogija koja je nasljeđena i koja se i dalje bolesno njeguje.Da bi naša zajednica konačno počela slušati razum treba za to fizički dokaz tj. osjetilni dokaz.Taj dokaz je krajnja neimaština tj. još veća nezaposlenost jer još uvijek, unatoč svim lošim vijestima, susjed trlja ruke kada susjedu krepa krava.Ovom narodu je preći kruh od slobode i dostojanstva.Zašto je to tako? Zato jer su nas tako odgajali, u neslobodi, nekritici i u nerazumu i iz čega proizlazi krajnja sebičnost, otuđenost i nesolidarnost.Mi niti ne zaslužujemo bolje dokle god u strankama vladaju lideri demagogija koji nas uvjeravaju da je ISTINA crno bijeli pojam, lideri koji prikazuju svoju " sposobnost " u kilometarskom maratonu, u izboru odjela ili broševa i kravata, lideri koji se dive Komunističkoj kineskoj vlasti jer im radnik spava u dva kvadratna metra na kartonu, i smatraju da je takav oblik globalizacije " pomaganje " tj. ukratko, dokle god vladaju ljudi sa nezrelim egom, s glavnom crtom narcisoidnosti u njihovom karakteru, a znamo da narcisoidne osobe polude ako nemaju publike, a njima treba siromašna, jako siromašna publika koja treba vidjeti kako oni imaju, kako su oni " veliki ", jer samo kroz to oni imaju osjećaj da su živi.

Zasad karizmatici još uvijek nisu dobrodošli u hrvatskim sjemeništima i bogoslovijama, no vjerujemo da će se stvari promijeniti, zaključuje Lončar svoje razmišljanje, koje će se nekima sigurno činiti diskutabilnim.

Ovi " karizmatici " o kojim pričaš, inatljivi, dobili su neku jaku želju koja s vremenom razvoja sve ostale podredi sebi.

Karizmatici su toliko snažno uvjereni u svoju posebnost i svoje poslanje da to uvjerenje prenose i na okolinu.

Vjera je bez djela doista mrtva i postaje svrhom sama sebi (tu su najdalje otišli protestanti karizmatici u Americi, a njihova se hereza polako širi preko Europe, pa i naše lijepe HR.

Mnogi prigovaraju da karizmatici ističu preko mjere ulogu Duha Svetoga na račun Isusa Krista.

Moram napomenuti da su, posebno u posljednje vrijeme, jake molitvene zajednice, osobito one koje vode karizmatici.

Karizma nije ograničena na globalno slavne ljude - postoje i lokalni karizmatici.

A i oni veliki karizmatici: Hamurabi, Mojsije, Kir.

Naravno da i karizmatici od biskupa očekuju vodstvo, korekcije, a iznad svega da i sami s njima propovijedaju nevjernicima i, poput Dobrog pastira suosjećaju sa slabima i bolesnima, te u vjeri mole za očitovanje Duha i Božje snage kroz ozdravljenja i oslobođenja po uzoru koji nam je ostavio sâm Krist i koji su kroz sva stoljeća slijedili mnogi sveci.