Konkretnije, a opet najjednostavnije i najdostupnije, pokušaj pola sata prije treninga popiti 1500 mg L-karnitina sa pola litre zelenog čaja (iz rinfuze ili standardizirani ekstrakt zelenog čaja ili guarane).

Vitamin C je kofaktor u biosintezi karnitina, molekule koja je potrebna za oksidaciju masnih kiselina.

Prijelaz karnitina iz krvi u tkiva kroz stanične membrane obavlja se aktivnim transportom.

Iznimno je bitno obratiti pozornost na oblik karnitina budući da samo L oblik ima djelovanje u organizmu.

Hrana životinjskog podrijetla je glavni izvor L-karnitina, dok ga ona biljnog podrijetla sadrži vrlo malo.

Dobri izvori L-karnitina su meso (posebno govedina i svinjetina), perad, riba (posebno bakalar) te mlijeko i mliječni proizvodi.

L-Karnitin, acetil-L-karnitin i propionil-L-karnitin su oblici L-karnitina koji se javljaju u dodacima prehrani, u raznim oralnim farmaceutskim oblicima (tablete, otopine i sl.).

L-Karnitin se može davati i intravenozno, ali samo u slučaju liječenja primarnog i sekundarnog nedostatka L-karnitina.

Biološka raspoloživost L-karnitina ovisi o dozi, tj. što su veće doze manje se L-karnitina apsorbira.

Postotak apsorpcije L-karnitina iz hrane je između 54 i 87 %, dok se veće, farmakološke doze, apsorbiraju pasivnom difuzijom te su značajno manje biološki raspoložive.

Naime, biološka raspoloživost acetil-L-karnitina je nešto veća nego L-karnitina, no općenito postotak apsorpcije L-karnitina iz dodataka prehrane je između 14 i 18 %. [ 7 - 11 ]

Pojedini lijekovi koji se koriste u liječenju infekcije HIV-om mogu uzrokovati sekundaran nedostatak L-karnitina.

Intravenozno ili intramuskularno uzimanje L-karnitina može pomoći i u slučaju periferne neuropatije oboljelih koji uzimaju navedene nukleozidne analoge.

Međutim, u osoba inficiranih HIV-om sa simptomatskom distalnom simetričnom polineuropatijom, intramuskularne se dnevne doze L-karnitina od 1 000 mg kroz 2 tjedna ne mogu povezati sa značajnim smanjenjem boli, iako je smanjenje bilo prisutno.

Općenito, preliminarna istraživanja daju naslutiti da se dnevne doze L-karnitina između 2 i 6 g tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci mogu povezati s usporavanjem smrti CD4 T limfocita, smanjenjem neuropatije i povoljnim utjecajem na razine lipida u krvi.

Znanstvenici dodaju kako postoji mogućnost korištenja probiotika koji bi mogli promijeniti bakterijsku ravnotežu u crijevima te tako smanjiti negativan utjecaj karnitina na metabolizam i akumulaciju kolesterola.

Kao što mu i samo ime kaže (carne = meso), on je sastavni dio mesa, ribe i mlijeka, pa se normalnom prehranom može dnevno osigurati oko 300 mg karnitina.

Transport masne kiseline oslobođene iz masnih naslaga i izgaranje u mitohondrijima moguće je samo s pomoću transportnog sustava karnitina.

Također, pretpostavljalo se da L-karnitin može poboljšati sportsku izvedbu na razne načine, npr. poboljšanjem oksidacije masnih kiselina u mišićima, promjenom homeostaze glukoze, promjenom proizvodnje acil-karnitina i sl.

Upravo su iz navedenih razloga započela istraživanja o utjecaju L-karnitina na funkciju mišića, tj. da li njegovo dodatno uzimanje poboljšava funkciju istih.

Mali broj nekontroliranih istraživanja nalazi povezanost L-karnitina u dnevnim dozama od 2 do 4 g koje se uzimaju 1 sat prije vježbanja i povećanja potrošnje kisika te smanjenja plazma koncentracija laktata.

Međutim, većina istraživanja ne nalazi povezanost L-karnitina i poboljšanja sportske izvedbe.

Pokazalo se da dodatno uzimanje L-karnitina povećava njegovu količinu u plazmi, no ne tako lako u mišićima.

Potrebna su daljnja sustavna istraživanja da bi se bolje razumjela uloga L-karnitina tijekom vježbanja.

Životinjsko meso sadrži velike količine karnitina, naročito crveno meso krave i ovce.

Brojne su funkcije karnitina u ljudskom organizmu, a najpoznatija je njegova uloga kao nosača masnih kiselina kroz staničnu membranu u procesu njihovog sagorijevanja (oksidacije) u staničnim organelama nazvanim mitohondrije.

Nedostatak L-karnitina rezultira pogoršanjima u oksidaciji masnih kiselina koje se tada usmjeruju u sintezu triglicerida.

Također, oštećuje se mitohondrij s obzirom da pri nedostatku L-karnitina nema uklanjanja prevelikih količina acil-koenzima A.

Nedostatak L-karnitina u konačnici uzrokuje ovisnost našeg organizma o glukozi, kao izvoru energije.

Također, nedostatak L-karnitina u hepatocitima može uzrokovati i disfunkciju jetre, koja se manifestira hiperamonemijom, encefalopatijom i hiperbilirubinemijom.