Naravno, to nebi bila neka ekskluzivna priča da u padu nije okinuo glavom u kaslić za novine i razbio bradu.

svakodnevno bi dolazeći iz škole utrčala u haustor i pravac poštanski. i bio je to vrlo čudan i neobičan dan kada u pretincu ne bi bilo ni jednog pisma. češće ih je bilo više od jednog. kupovala sam koverte i markice kao kruh i mlijeko. svakodnevno. kaslić, moj dragi kaslić, obožavala sam ga.

Poštar nije paket stavio u kaslić nego ga je ludi poštar zataknuo za ogradu.

Rasipala sam svoju ljubav preko balkona, pisala pjesme, ilustrirala ih fotografijama i nosila ih osobno ubaciti u kaslić, tek tako da se slučajno poštar ne bi zapio u kojem rodilištu gdje pijane tate časte i pobrkao kućne brojeve, a onda sam shvatila da ću dulje očuvati potplate cipela ako sve što im poželim poručiti napišem u knjizi.

Mislio sam da će Miočić zaprašiti dalje, poput ročnika JNA, a on izvadi 100 kuna i gurne ih u moj kaslić.

Izvadio sam iz džepa 20 kuna i gurnuo ih u isti kaslić.

U Google i fb kaslić ovih dana stiglo je mnogo pisama.

Primjerice stavio je zajednički kaslić sa vanjske strane u koji poštar ubacuje poštu i onda naknadno razvrstava po našim sandučićima.

- U zgradi imaš kaslić sa svojim imenom, tak da poštar zna u koji kaslić da ubaci pismo.

Obzirom da puno ljudi još uvijek radi u to vrijeme a dotična ne želi da je se uznemirava mimo tog vremena iako je dobro plačena za ta tri sata mjesečno što odradi nego onda tvoje ime sa dugom stavi na stup srama, zanima me da li se po zakonu smije tako naplačivati? svima bi bilo lakše kad bi dobili račun u kaslić koji bi platili onda kad to možemo i ne bi bacali novce na neke neprijavljene blagajnice, čistačice i domare koje nitko nikad ne vidi

Došao poziv skup s nekim računima u kaslić.

Račune nek trpaju u kaslić skup s onim reklamama od 99, 99, super jeftino, super povoljno, i nek sve unutra stoji zgužvano dok se ne vratimo.

I sve bi to bilo u redu kad hrvatska čitateljska publika, od konzumenata dnevnih novina, preko ženskih časopisa do besplatnih kaslić-izdanja, ne bi ovih dana bila jednostavno zatrpana tekstovima o Zari. (Čemu se pridružuje i ovaj ovdje.) Da ne biste krivo shvatili, nisu to bili reklamni tekstovi, ma kakvi, daleko od toga.

Ova stara čeka poštara pa uzme svu poštu i naknadno ubaci sinu i snahi u njihov kaslić...

Poštanski kaslić ne otvaram, jer na sve račune imam trajni nalog u banci, a nađenu reklamu premjestim u tuđi pretinac.

osvanul je jedan od zadnjih ovogodišnjih svibanjskih dana. zajdem van i vidim osvanul je i bandić. osim kaj sam prošli tjedan dobila višekratna pisma zahvale? i od njega i od kregara, danas vjutro nakon izuzetno vjetrovite noći osvanul je na svim mogućim stupovima moga kvarta. i sveudilj s onom fotkom di gazi po kozarim bokovima i putovima po bež kaljuži, u besprijekorno predugim lačama. no dobro, okej to s pismima. velka fora uvedena prije godinu dve. prešvicana, prekopirana. al zakaj ponovno i ponovno. prvi put kad sam dobila pismo ja sam mu odgovorila i zafalila. a onda drugo jutro opet isto pismo. mislim si, okej, zna on da sam v godinama i onda opet. opet lepim kuvertu, hićem v kaslić i tak još nekolko puta. sad malo sa strahom otvaram svoj kaslić, jer do nedjelje ima još. i tak sam danas uz špalir bandića u kaljuži otišla vaditi krv po treći put, jer vele tam da im je milinović rekel da se nemre najemput zvaditi krv, neg ak moraš vaditi više toga kaj je u krvi da se mora i više puta vaditi. onda sam zvadila više puta, što znači u tri dana tri puta. i svaki puta isto. prvi puta ženska mi gurne iglu pod krivim kutom i napravi z mene gorana barea iz prošlosti. pa mi metne malo vatice i veli nek budem prosta neko vreme i držim tak ruku na hebe mi se. ja ju pitam a kaj nemate malo flastera bokte da ne trebam baš tak držati prosto ruku. veli ona da je nestalo. drugi put sam si donesla selotejp. i treći puta. makar ja mislim da oni ipak imaju malo flastera al ga drže ispod pulta za vipovce kaj dojdeju vaditi krv, a ja to nisam bemu. i sad si mislim kaj se tek događa kad je veća frka i kad je nestalo. recimo, otvore vas da vam zamene bubreg, zvade potrošeni van i kuc kuc nema zamjene. nestalo. to me malo smiri, jer sam još dobro prošla.

Ma naravno da ti treba dati ključ, i to zna i on, pristupi mu na način posudim pa vratim sutra, ubacim vam u kaslić i bilo bi vrlo čudno da ga ne dobiješ.

prilično efikasna i realna metoda: kava: otvorim kaslić: lol: i onda slijedi.. jedna za bandekića, jedna za dropkulić.. zbrajam i oduzimam i i bacam te latice, rasipam ih kao na prvom vjenčanju..: rock: al nemam daljnja imena, pozabil sam već za kog sve bacam..

Poštar ili kaslić ili nešto treće.... ali problem je na tvojoj strani.... i čim ti nije stiga do sada bojin se da se tvoj glas " neće dovoljno čuti "

Ako vas je ovo podsjetilo na letke koje vam u kaslić ubacuju volonteri sekti koje vjeruju da smo djeca gmazova iz svemira niste jedini.

To je bila ' kap koja je prelila čašu ' vlastodršcima, pa nam je čak i pismonoša govorio da je svaki put bio na muci kako ubaciti primjerak Glas Koncila u naš kaslić u vojnoj zgradi u Domagojevoj ulici gdje smo živjeli, a da to nitko ni slučajno ne bi vidio.

Većina ipak vreba priliku kad nikog nema, a klasičan način provjere izbivaju li stanari na dulje jest praćenje prazni li se kaslić s poštom redovito, dižu li se rolete i sl.

puna mi je ona stvar koju nemam svinjskih vratova. pomislim: pa kaj smo fakat u 21. stoljeću. kaj se to more zvati civilizacijom? jebate, prije neg krene ono he he, dnevnik počinje točno u minutu (pa ne bu valjda točno u mendu i slavicu) eto ti ga svinjski vrat na akciji. kak more svinjski vrat bit na akciji, di su drugi dijelovi tog bića? kak na akciji kad ga vidim krvavog, izdvojenog, usamljenog... kao sve to mi razmemo, al to je tek žalosno. ta idiotarija je jasna svima, a sve je zaprav vrlo mutno. tek završi ovaj tužnoliki s najavom prave jeseni kad opet svinjski vrat. tijekom dnevnika ne tak eksplicitno al ' za prave znalce i šmekere svinjskih vratova kulike hoćeš. a nije samo da mi je puna ona stvar tog primitivizma koji se miješa sa svim i svačim i zapravo kad bi malo stali na loptu (al ne nogometnu buahaha) shvatili bi kak sve to odurno zvuči. dajte si zamislite da recimo svinje prije svog dnevnika nude premijerov vrat, ili vrat susede Ljubice... ili rebrica tete Ruže, gušteraču gospona Franje, ter za desert bubrežne kamence župnika Luke za grickanje i zanimaciju tijekom gledanja sapunjare " sve će da bidne dobro ". dakle, nije mi puna sam ona stvar koju ni deset redaka niže još uvijek nisam dobila, pun mi je i kaslić tih krvavih dijelova svinja, janjaca, ovca, piceka, purica. i onak kad samo malo bolje razmislim nije mi teško zaključiti kak smo hebeno zaostali u razvoju. i kad je to stalo? i kak bi se ovo moglo zvati? i di smo i di idemo? i čemu se trebamo nadati, osim jeseni?

i neznam kak vi ja dobivam potvrde o plaćanju, tako da znam da su platili režije, ljepo ih ubace u kaslić s najamninom jer smo se tako dogovorili

Internet stranicu klijent neće zgužvati i baciti u smeće, niti se primiti za glavu i pomisliti pa opet su mi to natrpali u kaslić.

Dakle, svaki dan su određeni proizvodi na akciji i prodaju se po nižoj cijeni, što bude izvješeno na vratima dućana, a i većina nas dobije letak s tjednim rasporedom akcija u kaslić.

Ufura mi ih u kaslić nesretnik koji se mora buditi u četiri kako bi provozao friške vijesti po svom dijelu grada.

Makar za ispravit greške v ovim papirima koji su mi danas usmrdili kaslić ne treba im lektor već dete iz pučke škole, recimo da ne pretjerujemo, drugi razred osnovne bi pasal.

Što kažeš na kaslić s 0 sendvičima?

Na ulici mi uvaljuju ponude za kredite, a kaslić mi je redovito zatrpan zvizdarijama, kao da se radi o košu za smeće.