inače... bijah s katrinom jučer u petak u maksimiru na onom dojdi osmaš bijaše tam puuno osmaša, i štandova i čak pozornica na kojoj su se većinom ljudi sramotili stvarno im se divim, tako su hrabri... ugl.malo sam se sledila kad sam vidla te osmaše... možda su baš neki od njih moji budući kolege... možda, možda... uzimala sam listiće sa svih živih škola prelog, tesla, ruđer.... čak sam i iz sprdnje uzela i sestara milosrdnica mislim nemam niš protiv časnih sestri neg mi je stvarno bezveze da je neka škola samo ženska imam osjećaj da kad bi ušla u nju imala bi osjećaj ko da sam u kokošinjcu ili osinjaku...